nedjelja, 03.11.2013.
Alessandro D’Avenia - Bijela kao mlijeko, crvena kao krv
Alessandro D’Avenia - Bijela kao mlijeko, crvena kao krv
Sve ima svoju boju. Svaka stvar ima svoju boju. Svaki osjećaj ima svoju boju. Tišina je bijela. Zapravo ne podnosim bijelu boju: ona je prostorno neomeđena. Bijela je boja ključna u nekoliko izreka, provesti bijelu noć znači ne spavati, drugi izraz kaže da ne postižeš željeno, vitlaš li bijelom zastavom znači da se predaješ, onda kad ostavljaš prazan, bijeli papir, onda pak da imaš bijelu, odnosno sijedu vlas… Dapače, bijela uopće nije boja. Nije ništa, poput tišine. Bez riječi, bezglasna. Tiho, bijelo. Ne podnosim ni tišinu ni samoću, što je isto.
Simbolika naslova na različite je načine povezana s Beatrice – djevojkom crvene kose i bijele krvi – koja je određena ovim dvjema bojama. Koliko god se Leo borio da kod Beatrice prevlada njena prirodna crvena boja, ona ipak iz dana u dan sve više bijeli. Beatrice je crvena zbog ljubavi i strasti koju Leo osjeća prema njoj, ali bijela zbog bolesti koja ju polako savladava…
Ovo ipak nije knjiga o Beatrice – ovo je knjiga o Leu. Maštajući o Beatrice, on skuplja hrabrost za dan kada će joj prići i položiti joj svoju ljubav pred noge. Strastveni Leo će u samo jednoj godini svoga života naučiti kako bezuvjetno voljeti i pritom sebe potpuno davati…
download:
Alessandro D’Avenia - Bijela kao mlijeko, crvena kao krv
