Mali kafić pun dima netko od društva slavi rođendan...
sjedi u kutu zamišljena,vrti čašu u ruci ,gleda kap što se niz času sliva...
čuje pismu koja je poznata ,
diže pogled ...očima suznim gleda starog prijatelja..
Ovo je za tebe lipoto!-kroz pismu joj reče..
Nije mogla zaustaviti niti bol niti suze...
zaplesala je ,zapivala je a suze su kvasile lice...
nosila ju je pisma,nosila su je sjećanja ne tako davna...
AKO NEKAD RUKE NAM SE SPOJE BIT ĆEMO NAJ SRETNIJI NAS DVOJE....