dzepna voli. rijetko kada.

Crna pantera lukavog i britkog pogleda
Klizi polagano k tebi u krevet.
Elegantno, sporo, s jednom namjerom
Preciznom, koju ostvarit će pod svaku cijenu.

Predivno izoštrenim osjetilima nježnosti
Priušta ti svoju mekaniju stranu srca
Koju nikom ne pokazuje,
Poljupcima i blagim i strastvenim
Jedva dodirujući tvoje obraze i usne.
Vodena kapljica koju nitko ne primjeti.
- "Slatko sanjaj..."

Mijenjajući takt, promijenih pjesmu.
Tražeći izlaz iz tmurnog i mutnog,
Pronađem i uspon i pad.

Živući za kompleksni vrhunac sreće,
U njegovo postojanje sumnjajući
Popuštam samoj sebi.
Vraćam se sebi.
A drugačija sam...
Kako?

Stojim ponovno sama, ponovno obuzeta svojim mislima i svojom glavom. Jedna velika prednost bivanja s nekim u vezi je što nisi sam sa sobom.
Netko drugi te trpi.

Oko mene, na tlu ove ucmale i meni iznajmljene prostorije su vjecito kese. Konzum, dm, Pevec, pazarske kese. Sve sto unesem i iskoristim obicno zavrsi na tlu :)
Uz kese tu su jos i tona prasine i kaoticni nered. Boce pive, jeftinog sampanjca (a kojeg drugog), vina, kutije vec potrosenih cigareta ciji su cikovi uguseni u casama ili bocama raznih tekucina. Tu su i kokice iz Konzuma koje jedem vec par dana. Nabrojeni su svi cimbenici odavanja nereda u mojoj glavi. No da je uredno, bio bi veci problem. Znacilo bi da me potpuno obuhvatilo sterilno ludilo mojih misli, koje nije naslo put van labirinta, mjesto za iskaljivanje, odnosno gore navedeni nered.
I bilo bi mnogo lakse da nema idiota koji pojma nemaju.
- "Lijepa si mi u zadnje vrijeme, jel to zbog proljeca? Ma izgledas mi zaljubljeno..."
- "Retardu jebeni", odgovorim. Ali u sebi.
I da nema slucajnosti...

Zivot je tako jebena osmica. Beskrajno mozes kruziti olovkom.
Jedni se nasladjuju, drugi ne shvacaju a treci jos uvijek vjeruju u mene i sada vec bivsu nju. Prve nabijem jer su oduvijek izgarali od ljubomore, druge zalim, trece razuvjeravam. Ja i ona smo proslost. Toliko toga smo si dali i to vjecno ostaje nase.
Eto, ne cini se tolikim problemom krenut dalje. Obe smo, na srecu, bile svjesne da duboko u nama čuče mlade drolje i kurve koje zele iskoristiti sve sto se nudi u zivotu, i to je bilo malo jace od nas. Izgaranje od zelje. Pustolovina.
Ipak, toliko ironije u zivotu dosada jos ne dozivjeh.
Tko bi rekao da ce i mene i nju obuzeti tekuce zene? :)
Tko bi rekao da ce mi, bas kada mi je trebalo, ledja okrenut netko tko mi se uvlacio u cmar srednjoskolskim wanna-be-ur-best-friend spikama, a ipak mi je bio drag?
Tko bi rekao da cu ja kao nepusac za poklon dobiti steku cigareta i prirucnik "Kako prestati pusiti" sasvim slucajno, od razlicitih osoba?
Tko bi rekao da cu morati biti kamerman na teskoj sahrani?
A tko bi rekao da cu sa svojom EX biti u tako dobrom odnosu nakon katastrofalnog prekida?
Ma drzim se, slusam tinejdzerske poskocice, nastavljam kolekcionirati ljude, pustam ponovno kreativnost, iscekujem, citam, zivim u neredu, ljubim, jebem, pusim, planiram, jedva cekam...
Tko bi rekao...
Ma biti ce ovo dobra godina. Iako, nabijem i nju na kurac, vec je previse zasrala.
No eto. Nabacis osmijeh i krenes dalje.
A 1/4 sebe cuvaj uvijek za sebe.

U naletima tihe strasti ljubim svaki milimetar tvog tijela. Počinjem sa predivnim, mekim ustašcima dominantno stojeći nad tobom dok ti poda mnom treperiš kao kap vode od iščekivanja. Spuštam se poljupcima na vrat dok ti rukama milujem pičkicu i tijelo, polako te ližem po grudima i trbuhu, uzdišeš duboko, rukom ti zarobim lice...Opkoljena si, skoro pa cijela.
Dođem i tu, polagano te počnem lizati kao sladoled, ustima sisati i jesti svaki dijelić. Stenješ, pomalo i tiho...prekrasno ti je, sva drhtiš, sva si otvorena. Zagrlim te, ljubim te ponovno po vratu i pripijem te uza zid... Ne možeš mrdnut. Više nisi svoja, zarobljena si potpuno sada, bespomoćna. Ni trenutka slobode ti ne pružam.
Uđem u tebe i tako te divljački ali oprezno jebem. Zagrliš me čvrsto i ljubiš. Ne možeš prestati, ne mogu disati... Magnet si mom tijelu. Vibracije posvuda.