Tisuće malih bogova silaze noćas skriveni u kišnim kapima, na moje lice padaju
kao da se igraju života u koraku.
Smišljam pravu riječ za ono što se naziva hod zatvorenih očiju.
Dok među prste zapetljan zadnje cigarete dim čuva me od mene samoga,
a ja ruke predajem prvom što me dotakne
i udari poljupcem…
Neka mi vjetar s juga osmijeh vrati na lice, kao da me nikad nije bilo tu.
Urban