dzepna voli. rijetko kada.

Trebala je ova kisa, da izbije svu sparinu iz asfalta. Da mene uhvati glavobolja. I sve uz to. Ali da ispred sefa zaboravim koji je danas dan u tjednu, to mi nije trebalo. "Znaci vidimo se u ponedjeljak u 8." - "Zar sutra ne radim?" - "Sutra je subota." . A nije mi trebalo ni zaboravljanje placanja pica u kaficu. Sreca, Ona je platila i rekla mi kad smo izisli. Rekla mi je i to da me voli kao jos od prvog dana, da joj se cini kao da se sve ponavlja i da se ponovno zaljubljuje. A i sama sam to primjetila...
Strah me je.
Strah me je plivanja ponovno u hladnoj rijeci bez ikog oko sebe. Volim je najvise na svijetu.