dzepna voli. rijetko kada.

Zvuk simfonije,
Dubina kontrabasa,
Udarac timpana
i
nepredvidljivost violine.
Tisina stanke.
Cinis cijeli orkestar.

Feel me,
Make it all come true,
Times change,
Between me and you.
Bring it all together,
Break it all down,
Nothing's quite forever,
Sometimes upside down...
It's me and you, (me and you)
Revolutionary true,
Colors will fade
From night to day
To something new.
It's me and you, (me and you)
Revolutionary true,
Colors will fade
From night to day
To something new.
Taste me,
Stick your head in clouds,
Make love,
Let it all come out.
Bring it all together,
Break it all down,
Nothing's quite forever,
Sometimes upside down...
It's me and you, (me and you)
Revolutionary true,
Colors will fade
From night to day
To something new.
It's me and you, (me and you)
Revolutionary true,
Colors will fade
From night to day
To something new.

Ima stvari koje trebaju a nikad se ne dese
Neke druge opet ne daju lako da se dokuce

U naletima tihe strasti ljubim svaki milimetar tvog tijela. Počinjem sa predivnim, mekim ustašcima dominantno stojeći nad tobom dok ti poda mnom treperiš kao kap vode od iščekivanja. Spuštam se poljupcima na vrat dok ti rukama milujem pičkicu i tijelo, polako te ližem po grudima i trbuhu, uzdišeš duboko, rukom ti zarobim lice...Opkoljena si, skoro pa cijela.
Dođem i tu, polagano te počnem lizati kao sladoled, ustima sisati i jesti svaki dijelić. Stenješ, pomalo i tiho...prekrasno ti je, sva drhtiš, sva si otvorena. Zagrlim te, ljubim te ponovno po vratu i pripijem te uza zid... Ne možeš mrdnut. Više nisi svoja, zarobljena si potpuno sada, bespomoćna. Ni trenutka slobode ti ne pružam.
Uđem u tebe i tako te divljački ali oprezno jebem. Zagrliš me čvrsto i ljubiš. Ne možeš prestati, ne mogu disati... Magnet si mom tijelu. Vibracije posvuda.

Haha, sada si mi samo ti ostao, papiru moj.
Iskaljujem ti svoje ceznje, patnje, strahove i sumnje. Opet. Da me barem mozes grliti I maziti. To je sve sto mi sada treba. Jednom i to imah.
Imam frendicu i frenda, bili su si prva iskrena ljubav, davno je to bilo. Spletom okolnosti i mogucnosti, shvacanjem postojanja drugih otvorenih opcija i sansi, ona je popustila. Predala se svima ostalima, a on je ostao sam. No s kim god je on bio u medjuvremenu, uvijek je mislio samo na nju. Kada je shvatio da je ona ustvari ta, ljubav njegovog zivota, otvoreno se poceo boriti te joj priznao sve. Medjutim, ona jos nije shvacala i prihvacala. Ulazila je u nekoliko dugih veza, od kojih je jedna trajala 4 godine. Svo to vrijeme on joj se i dalje javljao, i dalje ju cekao, i dalje mu je ona bila – jedna i jedina u zivotu i cvrsto je vjerovao u to. Imao je toliko vjeru u to d ace mu se vratiti i snagu da prihvati njenu srecu s drugim te strpljenje i iscekivanje njenog shvacanja, kratkog spoja izmedju srca i razuma.. Njeni roditelji su se od pocetka protivili njihovoj vezi jer im se on nije svidjao. Napokon, nedavno je ona ipak shvatila da joj nedostaje sve sto je s njim ostavila i sve sto joj je on davao. Ponovno su zajedno, mozda cak i zauvijek ovaj put, te nikakve i nicije prepreke ne dolaze u obzir jer im vise nista i nitko nije vazan osim njih samih.

Upoznah te se sprijateljih i s jednim starijim covjekom, profesorom od pedesetak godina, blizu sezdeset. Cijeli njihov bracni zivot zena mu radi u inozemstvu, rijetko dolazi kuci, u domovinu, zbog nezgodnog posla kojeg tamo radi i zbog samog radnog vremena. Ne mogu reci da, prema njegovoj prici, da sam dobila dojam da se ne vole (starac voli porazgovrati, pa maker to bio i monolog). Ali, sigurna sam da sam prepoznala da postoji neka nit, nesto mutno, nesto sto ih posvadi svaki put kada ona dodje u Hrvatsku na tih tjedan-dva. Izlazi li ustvari tada na vidjelo njihova nekompatibilnost kao para, shvacaju li mozda da jedno drugom nisu bili sudjeni, da ne traze jednako od ljubavi? Ili su se mozda svadjali oko toga sto se ne vide nego par puta godisnje? Neugodno mi je bilo da pitam. Mislim, da je htjeo, rekao bi mi i to. Sve sto znam jest da me pogodilo i da mi je sumnju u taj odnos pobudila njegova prica o toj jednoj davnoj simpatiji, jos iz djetinjstva. Dakle, bila je tada ta jedna djevojcica koja mu se oduvijek svidjala te je to trajalo do nekog odredjenog razdoblja u pubertetu, kada je upoznao svoju sadasnju zenu. Nakon 20 godina, nakon sto su se oboje povjencavali i dobili djecu, zaglibili duboko u bracni zivot, naisli su jedno na drugo na ulici sasvim slucajno te se prepoznali. Nakon formalnog poljupca i rukovanja te nekoliko standardnih recenica ona je njemu iz vedra neba priznala kako joj se oduvijek svidjao te kako ga je uvijek sramezljivo i zaljubljeno gledala i prizeljkivala da joj pridje. On je njoj ispricao dogadjaj kada ju je zaljubljeno gledao jos u osnovnoskolskim klupama. Medjutim, i jedno i drugo su si ocito davali pogresne signale te se poveli raznim drugim okolnostima i ljudima. Doslo je do tih nesporazuma koje zla sudbina stvara kad god joj je dosadno te se mora zadovoljiti tudjim propustima i nesrecom. Dakle, nakon 20tak godina oni su si priznali nesto sto je, ocito, trebalo mnogo, mnogo ranije. Da je netko od njih ucinio taj prvi korak i nesvjesno zajebao sudbinu, mozda sada ne bi bili u mutnim brakovima ili pak dobrim, kvalitetnim brakovima ali koji bi mogli biti mnogo bolji i sudbinski-ljubavno ispravniji i zacinjeniji tim glavnim zacinom, tom nekom jakom iskrom. A mozda je i sudbina imala cvrst razlog da ih ne spaja, iako ja u to ne vjerujem, jer smo mi vjecni predmeti Sudbinine i Zivotove sprdnje.
U cemu je, dakle, the point? Kako shvatiti i prepoznati tu pravu kompatibilnost izmedju nas i nase bolje polovice? Jesu li to suprotnosti koje se privlace, slicnosti koje se savrseno razumiju, mjesavina i jednog i drugog…? Ali nadasve vjerujem, vjerujem u vracanje, vjerujem u ponovno vracanje ljudi jedni drugima, stvar je u tome sto cesto samo jednoj polovici nedostaje taj “kratki spoj”. Vjerujem da zlatnu ribicu ne treba ispustati iz ruke jer ionako moze skliznuti u vodu kada pozeli. Zato je i unikatna sreca kada ju isprva pronadjes i uhvatis. Ne ispustaj ju nikad i nemoj da ti ikad sama klizne iz ruke. Ako pak da, u oba slucaja – zaroni duboko i trazi ju dok god ti daha ne nestane.

I want to live in fire
with all the taste I desire
it’s all good if you let me dive
with sharks on the ground

Crna pantera lukavog i britkog pogleda
Klizi polagano k tebi u krevet.
Elegantno, sporo, s jednom namjerom
Preciznom, koju ostvarit će pod svaku cijenu.

Predivno izoštrenim osjetilima nježnosti
Priušta ti svoju mekaniju stranu srca
Koju nikom ne pokazuje,
Poljupcima i blagim i strastvenim
Jedva dodirujući tvoje obraze i usne.
Vodena kapljica koju nitko ne primjeti.
- "Slatko sanjaj..."

Mijenjajući takt, promijenih pjesmu.
Tražeći izlaz iz tmurnog i mutnog,
Pronađem i uspon i pad.

Živući za kompleksni vrhunac sreće,
U njegovo postojanje sumnjajući
Popuštam samoj sebi.
Vraćam se sebi.
A drugačija sam...
Kako?

Stojim ponovno sama, ponovno obuzeta svojim mislima i svojom glavom. Jedna velika prednost bivanja s nekim u vezi je što nisi sam sa sobom.
Netko drugi te trpi.

Oko mene, na tlu ove ucmale i meni iznajmljene prostorije su vjecito kese. Konzum, dm, Pevec, pazarske kese. Sve sto unesem i iskoristim obicno zavrsi na tlu :)
Uz kese tu su jos i tona prasine i kaoticni nered. Boce pive, jeftinog sampanjca (a kojeg drugog), vina, kutije vec potrosenih cigareta ciji su cikovi uguseni u casama ili bocama raznih tekucina. Tu su i kokice iz Konzuma koje jedem vec par dana. Nabrojeni su svi cimbenici odavanja nereda u mojoj glavi. No da je uredno, bio bi veci problem. Znacilo bi da me potpuno obuhvatilo sterilno ludilo mojih misli, koje nije naslo put van labirinta, mjesto za iskaljivanje, odnosno gore navedeni nered.
I bilo bi mnogo lakse da nema idiota koji pojma nemaju.
- "Lijepa si mi u zadnje vrijeme, jel to zbog proljeca? Ma izgledas mi zaljubljeno..."
- "Retardu jebeni", odgovorim. Ali u sebi.
I da nema slucajnosti...

Zivot je tako jebena osmica. Beskrajno mozes kruziti olovkom.
Jedni se nasladjuju, drugi ne shvacaju a treci jos uvijek vjeruju u mene i sada vec bivsu nju. Prve nabijem jer su oduvijek izgarali od ljubomore, druge zalim, trece razuvjeravam. Ja i ona smo proslost. Toliko toga smo si dali i to vjecno ostaje nase.
Eto, ne cini se tolikim problemom krenut dalje. Obe smo, na srecu, bile svjesne da duboko u nama čuče mlade drolje i kurve koje zele iskoristiti sve sto se nudi u zivotu, i to je bilo malo jace od nas. Izgaranje od zelje. Pustolovina.
Ipak, toliko ironije u zivotu dosada jos ne dozivjeh.
Tko bi rekao da ce i mene i nju obuzeti tekuce zene? :)
Tko bi rekao da ce mi, bas kada mi je trebalo, ledja okrenut netko tko mi se uvlacio u cmar srednjoskolskim wanna-be-ur-best-friend spikama, a ipak mi je bio drag?
Tko bi rekao da cu ja kao nepusac za poklon dobiti steku cigareta i prirucnik "Kako prestati pusiti" sasvim slucajno, od razlicitih osoba?
Tko bi rekao da cu morati biti kamerman na teskoj sahrani?
A tko bi rekao da cu sa svojom EX biti u tako dobrom odnosu nakon katastrofalnog prekida?
Ma drzim se, slusam tinejdzerske poskocice, nastavljam kolekcionirati ljude, pustam ponovno kreativnost, iscekujem, citam, zivim u neredu, ljubim, jebem, pusim, planiram, jedva cekam...
Tko bi rekao...
Ma biti ce ovo dobra godina. Iako, nabijem i nju na kurac, vec je previse zasrala.
No eto. Nabacis osmijeh i krenes dalje.
A 1/4 sebe cuvaj uvijek za sebe.

U naletima tihe strasti ljubim svaki milimetar tvog tijela. Počinjem sa predivnim, mekim ustašcima dominantno stojeći nad tobom dok ti poda mnom treperiš kao kap vode od iščekivanja. Spuštam se poljupcima na vrat dok ti rukama milujem pičkicu i tijelo, polako te ližem po grudima i trbuhu, uzdišeš duboko, rukom ti zarobim lice...Opkoljena si, skoro pa cijela.
Dođem i tu, polagano te počnem lizati kao sladoled, ustima sisati i jesti svaki dijelić. Stenješ, pomalo i tiho...prekrasno ti je, sva drhtiš, sva si otvorena. Zagrlim te, ljubim te ponovno po vratu i pripijem te uza zid... Ne možeš mrdnut. Više nisi svoja, zarobljena si potpuno sada, bespomoćna. Ni trenutka slobode ti ne pružam.
Uđem u tebe i tako te divljački ali oprezno jebem. Zagrliš me čvrsto i ljubiš. Ne možeš prestati, ne mogu disati... Magnet si mom tijelu. Vibracije posvuda.

ou jea.

über kul bejbe.

budimo svi.

for evah.


..smijesno :)

ovaj grad izgubio je svoj pravi smisao. ulice su sad bezbojne a kisa nikako da stane, kao da zeli isprati svo sivilo i vratiti boju. svaki mracni kutak pamti nase poljupce. svaka nas vecer ocekuje vidjet na nasem mjestu u dogovoreno vrijeme. svaki miris kojeg smo zajedno osijecali sada je rasprsen. ulicama ni jedan par vise ne tetura smijuci se kao sto smo to znali mi. odvratan propuh i hladna magla sve je sto se sad osijeca. nikada se vise necemo rastaviti poljupcem za laku noc. nikada vise necu ocekivati "Dodji veceras k meni". nikada si vise necemo kupiti kestene.

ali "mi" smo oduvijek bili jaki. najjaci i najposebniji. toliko toga smo si pruzili. toliko toga zajedno smo prebrodili.
ljubavi, ja jos uvijek vjerujem u nas, ali u nekom drugom vremenu. i vjerujem da nas vise nista nece slomiti jer smo si ostavili nesto ogromno i neprocjenjivo. bili smo si prvi, a to cemo i ostati, zauvijek, nesalomljivi.
ostani takva kakva jesi, savrsena. ne daj da te iskvare.
ja cu ti zauvijek biti tu negdje...cvrsca nego ikad.

zauvijek
b&s

sto ostaje? sto meni ostaje? nada je preotrcana...treba biti pametniji. zreliji mozda. pojam ljubav ce se ciniti totalno ispraznim a pocetna uzbudjenost i leptirici mozda jos ostanu na zivotu. samo, za nekog drugog...ili se barem tome nadamo. dok se ne razrijesi, ostajemo sami, sa svojom sjenom, sa svojim mislima, u svojoj rupi, u posjedu ogromnog upitnika.

I tvoje oci...Svemir je u njima. Raskos tamnog beskraja progutanog u tvojoj zjenici. Svjetlost jedne sretne zvijezde sjaji iznutra. Zelim se jos dugo zadrzati u tvojoj galaksiji.

Tisuće malih bogova silaze noćas skriveni u kišnim kapima, na moje lice padaju

kao da se igraju života u koraku.

Smišljam pravu riječ za ono što se naziva hod zatvorenih očiju.

Dok među prste zapetljan zadnje cigarete dim čuva me od mene samoga,

a ja ruke predajem prvom što me dotakne

i udari poljupcem…

Neka mi vjetar s juga osmijeh vrati na lice, kao da me nikad nije bilo tu.

Urban

Sve moje rijeci i osjecaji za tebe skoncentrirani su u samo jedno. Neprestano te zelim kraj sebe, neprestano mi nedostajes i ta divovska zelja za tobom nadjacava sve ideje i pokusaje usrecivanja i iznenađivanja te polagano... Sve je skoncentrirano u ovome i istresam ti to s nestrpljenjem, jedva docekavsi... VOLIM TE.

Znati da si tu, znati da te imam.
Potpuna obuzetost tobom cine sve smislenim.
Um se razbistrava, srce se opusta.
Sretno lebdim u smislu zivota.

Days go by and still I think of you
Days when I couldn't live my life without you
Days go by and still I think of you
Days when I couldn't live my life without you
Without you...

Rukom cu te pomilovat po obrazu i celu, poljubac na usta cu ti spustit.
Pronaci ces mir.
Jos jednom usne na kosu cu ti stavit, rukom te obavit i polec glavu na tvoje rame.
Pronaci cu mir.

Hey Michel how's life are you okay?
I wonder if you ever think of me.
It's been nine years since that kiss.
I can't help but reminisce
Hey Michel do you remember?

We walked the street to the beat
Hand in hand you and me
Smiling faces, so in love
Hoping that they all could see
That we belonged together, you and me against the world
But we found out the hard way cause it wasn't meant to be

Now it's you and her I see

You were my first and worst love
So it only could go wrong
But ain't that just the way you learn
Hey Michel I just wanted to let you know
That someone else has stole my heart
That doesn't mean I don't think of you
I'm just hoping that she'll treat you right

Do you remember
How we walked the street to the beat
Hand in hand you and me
Smiling faces so in love
Hoping that they all could see
That we belonged together, you and me against the world
But we found out the hard way cause it wasn't meant to be

Now it's you and her I see

It was just a silly dream

Na na na na na na
Na na na na na na na
Na na na na na na na

Hey Michel, do you remember?



znatizeljna sam. je li michel(le)? zena? voli li anouk zene? nedavno sam cula ovu pjesmu & i fell in love with it. a ne da mi se googlat. maj gad.

u redu je...

I jos jednu jesen cu provest s tobom...jedva cekam. Prekrasno. Ti si jesen. Smedja si bas kao i ona, a paleta jesenskog sarenila te okruzuje kad te ugledam.
Sanjam otvorenih i zatvorenih ociju sliku nas navecer na ulicama uz sustanje lisca i tamno narancasto svjetlo starih ulicnih svijetiljki, tebe kako me drzis zagrljenu a moja ruka u straznjem dzepu tvojih reba..Teturamo po ulicama smijuci se i uzivajuci u jednostavnosti ljubavi. Kestene smo vec davno pojeli, sada je vec kasno. Kada nocne ulicne svijece pocnu titrat, povucemo se u tamni kutak i pripijenim tijelima se njezno ljubimo drzeci se za ruke. Znak je jasan. Ni jesen vise nije toliko lijepa koliko pomisao da me vodis u svoj stan. Tako si lijepa.

Trebala je ova kisa, da izbije svu sparinu iz asfalta. Da mene uhvati glavobolja. I sve uz to. Ali da ispred sefa zaboravim koji je danas dan u tjednu, to mi nije trebalo. "Znaci vidimo se u ponedjeljak u 8." - "Zar sutra ne radim?" - "Sutra je subota." . A nije mi trebalo ni zaboravljanje placanja pica u kaficu. Sreca, Ona je platila i rekla mi kad smo izisli. Rekla mi je i to da me voli kao jos od prvog dana, da joj se cini kao da se sve ponavlja i da se ponovno zaljubljuje. A i sama sam to primjetila...
Strah me je.
Strah me je plivanja ponovno u hladnoj rijeci bez ikog oko sebe. Volim je najvise na svijetu.

svileni prsti
sjajne usne
razigrane oci

aristokratsko celo
mlijecni obrazi
volim vas

Kad bi mi rekli da te odglumim, ucinila bih to savrseno. U meni su urezane tvoje putanje, moti, pokreti, navike. Tvoja savrsena, graciozna pojava kada sjedis, noga preko noge, lakat desne ruke naslonjen na rucku stolice, medju prstima cigareta visoko u zraku, jer tvoja je ruka elegantno duga. Sjedis uspravljeno, s glavom okrenutom malo u desno, gledas skiljeci malo gore a iz usta dim koji nije htjeo izaci ljubomorno udre u moje lice. Probudim se iz transa, vrijeme je da zapocenmo nekakav razgovor. Blago ali zavodnicki, smijeseci se kazesi mi "slatkice".
Imas me.

moram stavit rijeci ove gay pjesmice. georgie kad je bio jako mlad. mmm kako su slatki ti pederi. i pederski pjesmuljci. da si dam titulu zenskog pedera? pa, recimo nesto tako. ovo nece biti ni prvi ni zadnji put da objavljujem neke gay pjesmice. u biti, svi ih mi volimo, jelda? ako ne nista, barem su pjevne...


"Club Tropicana"

Let me take you to the place
Where membership's a smiling face,
Brush shoulders with the stars.
Where strangers take you by the hand,
And welcome you to wonderland -
From beneath their panamas...


Club Tropicana, drinks are free,
Fun and sunshine - there's enough for everyone.
All that's missing is the sea,
But don't worry, you can suntan!

Castaways and Lovers meet,
Then kiss in Tropicana's heat,
Watch the waves break on the bay.
Soft white sands, a blue lagoon,
Cocktail time, a summer's tune,
A whole night's holiday!



Pack your bags,
And leave tonight.
Don't take your time,
Gotta move your feet, don't you miss the flight!
Cool, cool, cool, cool



Cool, cool, cool, cool

Wham!

stojis i bezbrizno razgovaras zabavljajuci se okruzena s njih i previse koje te zavode na 100 nacina. no ti vec znas te spike. znas toliko o njima, da ti i ljubav i duge veze vise jednostavno ne cine smisao.
pogledaj me...

drzis pivo i cigaretu, jos uvijek se ufuravas u spike i uvjeravas se kako ima smisla traziti dalje ono nesto sto ce te smirit i usrecit. ne zelis okaljat necim neprikladnim svoju osobnost koju vec dugo gradis a za koju ti nedostaje jos ta jedna karika, za koju ne shvacas kako je ne mozes shvatiti.
pogledaj me...

svi tvoji pokreti i pokusaji, svaka rijec koju izustis je cista gluma. frajerica mekog srca. no nitko to ne primjecuje. svima si posebna, inteligentna, lijepa, zgodna, mlada, iskusna. svi te zele. no ti vise nista ne znas. gubis se, ljubav te je ubila.
pogledaj me...

otkrivas svoju veliku tugu namrstenim pogledom, plac iznutra samo sto ne zaurla, dijelis naivcima savjete o nepostojanosti ljubavi, sijes beznadje preziruci se sto si bila sposobna toliko voljeti, predajes se a ja te gledam sa strane, zelim te samo zagrlit, sakrit te ljute, ogorcene i tuzne plave oci...
pogledas me.

za s.