Running before time took our dreams away....

subota, 24.06.2006.

Summertime



Ja virujem svim ljudima koji kažu da je ljeto prekrasno godišnje doba.
Ozbiljno.Nemam protiv njih apsolutno ništa i međusobno se skroz uredno podnosimo.
Oni mogu bezgranično srat kako je jesen grozna i kako je zima još groznija.
Ja se,naravno,ne slažem,ali se također ni ne raspravljam jer je to skroz bezpredmetno.
Kad se uspijem prislit otić na more ljudima je čudno šta ja na plaži čitam knjigu.
?
Puna mi je kapa toga da mi svi živi prigovaraju zašto ne idem na more i zašto nisam pocrnila.
Sad vam lipo kažete da se svi možete jeb.. i da me ostavite na miru jer sam alergična na sunce i,osim ako nemate neopisivu želju za gledanjem zombija,molim vas da mi se skinete sa grbače!
Anyway,anyhow,u Splitu je sigurno priko 40 Celzijevih stupnjeva (nemojte slušat barba Vakulu kad vam kaže da je 37,jer oni temperaturu mjere na Marjanu u debeloj hladovini!!!) i ja ne znam kako ću više ovo podnosit!Dođe mi da se zaključam u hladnjaču i ne izlazim iz nje do listopada.Baš kao Mel Gibson u onom filmu di je osta zaleđen pa je kasnije plašia dicu.Btw,i ja bi ovu odvratnu dičurliju iz zgrade tila nečim pristrašit ili ih bar polit kantom pišake sa balkona kao šta je jedna baba svojevremeno napravila.
I usput,ja ne želim pocrnit.
Oprostite mi ako ne nalazim ništa privlačno u ljudskoj koži kad izgleda kao da se sunčala na špakeru pa je ostala malo duže i zagorila.
Malo pretjerujem.
Ali,uistinu,uopće mi nije lipo vidit curu od dvadeset godina kad pocrne.
Mater kaže da se onda madeži,ožiljci od brijanja i celulit manje vide.
Whatever.

I da ne zaboravim,kao nedvojbeni klimaks ove neizdržive situacije je to šta mi stari ima reumu pa mu smeta jebena klima,a ja umirem.............................!!!!!!!!!!!!!!!!

24.06.2006. u 23:05 • 256 KomentaraPrint#

petak, 02.06.2006.





BOŽJE PISMO UPUĆENO NETOM ROĐENOM SMRTNIKU

Dragi,dobri čovječe!
Sad me dobro poslušaj jer ovo što ću ti reći moraš znati jednako dobro kao što ćeš i jednog skorog dana znati abecedu,tablicu množenja i vezanje cipela.
Na ovaj svijet došao si sasvim slučajno.Naravno,tebe ze to nitko nije ni pitao.
A zašto i bi?Ti si samo milijunti dio male kapljice koja čini slap sudbine.
Dvoje ljudi jednog se sunčanog dana upoznalo na pješčanoj plaži.Zavoljeli su se(možda je bolje da ti odmah odam definiciju ljubavi da izbjegnem eventualnu zabunu do koje bi mogao doći tijekom svoje skromne egistencije: ljubav je «osjećaj» koji su izmislili ljudi jer su jednostavno trebali vjerovati da je svrha seksa nešto više od pukog produžavanja vrste.Koje glupe budale sam stvorio!) i odlučili da će svoju ljubav produbiti ako je stope u zajedničkom,vječnom simbolu tog sunčanog dana kad su se prvi put ugledali.
Tako si otprilike nastao ti.
Ali ja ti ne pišem ovo pismo da bih ti ispričao kako si nastao nego kako ćeš proživjeti taj dar koji si dobio od tih dvoje prekrasnih ljudi i,naravno,mene – Svemogućeg.
Jedino čemu se u životu možeš nadati je to da sam ja bio jako dobre volje devet mjeseci prije tvog rođenja pa sam odlučio da mi ipak ne bi bio prevelik problem da se ustanem sa svog velebnog nebeskog prijestolja i dopišem u tvoje gene jednu zanimljivu stvarčicu zvanu - sreća.E pa vidiš,ako sam se ipak odvažio na taj podhvat onda ti nećeš imati nikakvih problema.Pa,ajde,priznajem,možda onih malih dilema poput...oćeš kupiti crne ili bijele cipele,kako ćeš poljubiti prvog momka/curu i kasnije,oćeš kupiti ljepilo za protezu marke Blendadent ili one druge,kako li se već zove.
Ali,obećavam,nećeš se zbog toga puno nasekirati u životu.
Ali,međutim,ako ja tog dana nisam bio dobre volje jer mi je RTL televizija otkazala moju omiljenu seriju «Zabranjena ljubav» ili me jedan od anđela jako naljutio pa sam ja,nažalost,smetnuo s uma dopisati sreću u tvoje gene,eh,onda ti se crno piše.
Ako ti bude dobro i lijepo u tvojih cca 75 godina života (do iznimke u duljini tvog života može doći ako te slučajno pokupi auto u 18. godini – baš na tvoj rođendan – ali,nemoj mene za to kriviti,što da ti kažem?Sranja se događaju i najboljima.),onda možeš samo zahvaliti dragom Bogu što je bio tako milostiv i obazriv prema tebi.Ako ti slučajno ne bude dobro kroz to vrijeme,ispričavam se.Ako te slučajno zadesi neka moderna neizlječiva bolest,smrt voljene osobe ili ti ono za što živiš u sekundi nepovratno nestane pred očima,mogu ti samo reći C'EST LA VIE!Ali,upamti,dobri čovječe,bez obzira na sranja koja ti se dogode u životu,bila ona razmjera černobilske nuklearne katastrofe,NI SLUČAJNO,upamti,NI SLUČAJNO,nemoj da ti padne na pamet samoubojstvo jer ako to tvoja poremećena tikvetina ipak odluči napraviti neka pritom ne zaboravi da,pošto je to kukavički čin,neće biti dostojna ni onog komada zemlje na kojem bi inače počivala da je život okončala Božjom,a ne svojom voljom.
Također ti moram napomenuti da na kuglu zemljsku inicijalno dolaziš sa štreberskom misijom.Moraš učiti,završiti fakultet i ako je moguće,doktorirati.Ukratko,uloži sve svoje snage u akademsko obrazovanje,a ako se slučajno kasnije dogodi da ti sve to nekako propadne(jer u životu ti ja ama baš ništa ne mogu zagarantirati),nemoj kriviti milostivog Gospodina jer,ponavljam,sranja se događaju i najboljima.
Da zaključim,dragi moj čovječe,ovaj zemaljski život samo je žrtva koju moraš priložiti na moj velebni nebeski oltar i,ako ja budem zadovoljan,valjda ti mogu dopustiti da hodaš do mene u Kraljevstvu Nebeskom.
I nemoj slučajno da ti padnu na pamet one fensi-šmensi moderne fore poput ateizma ili agnosticizma jer ću te ravno poslati u samostan na jedno dobro,staromodno pranje mozga i bit ćeš nagrađen jezikovom juhom.

Voli te tvoj Bog,
Nebeski dvori 58
24 000 Nebo
MOJE KRALJEVSTVO



P.S. Nemojte me krivo shvatit,virujem ja u Boga,ovo je samo moja interpretacija ljutnje koje ponekad osjećam prema Njemu...


02.06.2006. u 21:05 • 63 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

< lipanj, 2006  
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30    


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv





Izbrisala sam sve šta je bilo u boxevima zato šta trenutno refresham boxeve pa će uskoro u njima bit novi sadržaj.



Blogovi koje čitam

almost poznata
another brick in the wall
AntibioticA
bitno je očima nevidljivo,samo se srcem dobro vidi!
blues umornog konja
d.s.o.
djevojčica sa knjižicama
here I am in my little bubble...
između sna i sna...
ja u ljubav vjerujem
jazzie
jednostavan život za komplicirane
juliere
just a woman
lovac u žitu
malo umnosti
mama ti se kupa gola
mentalne diareje
minervariranje
nik titanik's mad blog
penellope od gospodara
pogrešno skretanje
ptica trkachica
redukcija mentale
sagranijski ljetopis
samo tako...
my secret temple
sisajed
sunrise in wonderland
teuta
the little one
tv kritičar
u jebem ti koji blog


Pisme koje su obilježile moj život i koje mi izazivaju
snažne emocije,bilo sreću,tugu,strast ili čežnju....


1. PINK FLOYD

Izvođač: Pink Floyd
Pisma: High Hopes
Album: The Division Bell (1994.)

Beyond the horizon of the place we lived when we were young
In a world of magnets and miracles
Our thoughts strayed constantly and without boundary
The ringing of the division bell had begun

Along the long road and on down the causeway
Do they still meet there by the cut

There was a ragged band that followed in our footsteps
Running before time took our dreams away
Leaving the myriad small creatures trying to tie us to the ground
To a life consumed by slow decay

The grass was greener
The light was brighter
With friends surrounded
The nights of wonder

Looking beyond the embers of bridges glowing behind us
To a glimpse of how green it was on the other side
Steps taken forwards but sleepwalking back again
Dragged by the force of some inner tide

At a higher altitude with flag unfurled
We reached the dizzy heights of that dreamed of world

Encumbered forever by desire and ambition
There’s a hunger still unsatisfied
Our weary eyes still stray to the horizon
Though down this road we’ve been so many times

The grass was greener
The light was brighter
The taste was sweeter
The nights of wonder
With friends surrounded
The dawn mist glowing
The water flowing
The endless river

Forever and ever

Hello…Is that Charlie?
Hello Charlie…Great!

Izvođač:Pink Floyd
Pisma:Poles Apart
Album: The Division Bell (1994.)

Did you know....it was all going to go so wrong for you
And did you see it was all going to be so right for me
Why did we tell you then
You were always the golden boy then
And that you’d never lose that light in your eyes

Hey you....did you ever realize what you’d become
And did you see that it wasn’t only me you were running from
Did you know all the time but it never bothered you anyway
Leading the blind while I stared out the steel in your eyes

The rain fell slow, down on all the roofs of uncertainty
I thought of you and the years and all the sadness fell away from me
And did you know....

I never thought that you’d lose that light in your eyes....

Izvođač:Pink Floyd
Pisma:Learning to fly
Album:A momentary lapse of reason (198

Into the distance, a ribbon of black
Stretched to the point of no turning back
a flight of fancy on a windswept field
standing alone my senses reeled
a fatal attraction holding me fast, how
can I escape this irresistible grasp?

Can’t keep my eyes from the circling skies
Tongue-tied and twisted just an earth-bound misfit, I

Ice is forming on the tips of my wings
Unheeded warnings, I thought I thought of everything
No navigator to guide my way home
Unlaneded, empty and turned to stone

A soul in tension that’s learning to fly
Condition grounded but determined to try
Can’t keep my eyes from the circling skies
Tongue-tied and twisted just an earth-bound misfit, I

Friction lock - set.
Mixture - rich
Propellers - fully forward
Flaps - set - 10 degrees
Engine gauges and suction - check

Mixture set to maximum percent - recheck
Flight instruments...
Altimeters - check both
(garbled word) - on
Navigation lights - on
Strobes - on
(to tower): confirm 3-8-echo ready for departure
(tower): hello again, this is now 129.4
(to tower): 129.4. it’s to go.
(tower): you may commence your takeoff, winds over 10 knots.
(to tower): 3-8-echo
Easy on the brakes. take it easy. it’s gonna roll this time.
Just hand the power gradually, and it...

Above the planet on a wing and a prayer,
My grubby halo, a vapour trail in the empty air,
Across the clouds I see my shadow fly
Out of the corner of my watering eye
A dream unthreatened by the morning light
Could blow this soul right through the roof of the night

There’s no sensation to compare with this
Suspended animation, a state of bliss
Can’t keep my mind from the circling skies
Tongue-tied and twisted just an earth-bound misfit, I

Izvođač:Pink Floyd
Pisma:Wish you were here
Album:Wish you were here (19

So, so you think you can tell,
Heaven from Hell,
Blue skies from pain,
Can you tell a green field?
From a cold steal rail,
A smile from a veil,
Do you think you can tell?
Did they get you to trade?
Your heroes for ghosts
Hot ashes for trees,
Hot air for cool breeze
Cold comfort for change
Did you exchange?
A walk on part in a war,
for a lead role in a cage?

How I wish, how I wish you were here,
We're just two lost souls,
Swimming in a fish bowl
Year after year,
Running over the same old grounds
What have we found?
The same old fears,
Wish you were here….

2.COLDPLAY

Izvođač:Coldplay
Pisma:The Scientist
Album:A rush of blood to the head (2002.)

Come up to meet you, tell you I’m sorry
You don’t know how lovely you are
I had to find you, tell you I need you
Tell you I set you apart
Tell me your secrets, and ask me your questions
Oh let's go back to the start
Running in circles, coming up tails
Heads on a silence apart

Nobody said it was easy
Oh it’s such a shame for us to part
Nobody said it was easy
No one ever said that it would be this hard
Oh take me back to the start
I was just guessing at numbers and figures
Pulling your puzzles apart
Questions of science, science and progress
Do not speak as loud as my heart
Tell me you love me, come back and haunt me
Oh and I rush to the start
Running in circles, chasing our tails
Coming back as we are

Nobody said it was easy
Oh it’s such a shame for us to part
Nobody said it was easy
No one ever said it would be so hard
I’m going back to the start

Oh ooh ooh ooh ooh ohh (x4)

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se