četvrtak, 20.10.2005.
Evo,moram nešto napisat da mi proradi blog.
Tako je rečeno na www.crolga.blog.hr
srijeda, 19.10.2005.
Love and marriage
Jučer kad sam došla iz škole,otac mi je reka da mu je mater rekla nešto šta ga je stvarno šokiralo.Ja sam,sarkastična ka i obično,rekla:»A šta to,molim te?»
Onda mi je reka da se materina rodica iz Vinkovaca rastavila od muža.Na prvi mah stvarno nisam mogla virovat jer je govoria o istim osobama koje su prije samo dva miseca bili kod nas oko tjedan dana sa svoje dvoje male dice i uz obične bračne nesuglasice,bili su kao i svaki drugi bračni par.Tako da me je ova iznenadna rastava stvarno iznenadila.To me je potaklo na razmišljanje o ciloj toj stvari sa brakom i ljubavi i da li jedno uvjetuje drugo ili jedno s drugim nema veze.Čini mi se da se sve više brakova sklapa «pro forme» ,tj. da se parovi odlučuju na brak nakon npr. 5 godina stabilne veze bez obzira je li još uvijek osjećaju isto prema toj osobi.Kad su dvi osobe u kasnim dvadesetima,neke i u ranim tridesetima i kao šta sam rekla,5 su godina u stabilnoj vezi,nemaju baš nekog «pametnog» razloga da prekinu zdravi i uspješni odnos i to opravdaju nedostatkom strasti ili zaljubljenosti koju su imali ili osjećali na početku veze.
Možda sam konzervativna,ali meni je brak jednom i zauvijek.
Dobro,postoje iznimke kad osobe dožive neku veliku promjenu i više se jednostavno ne slažu s partnerom i ako im to predstavlja ogroman problem,tada je bolje da se rastave nego da se nastave međusobno uništavat.
Ali,zato je dobro da veza prije braka traje bar 3 godine da upoznamo našeg budućeg muža/ženu u svim situacijama i upoznamo sva njegova stajališta.
Ne kažem da su brakovi potekli iz kraćih veza loši,ali samo kažem da nije naodmet da šta bolje upoznamo osobu s kojom namjeravamo provest cili život.
Ka dite sam uvik govorila da se neću udat i da neću imat dice,ali sad kad malo bolje razmislim,možda mi ova o braku i nije bila toliko luda.Mislim,kad vidim koliko brakova danas završava rastavom,dođe mi da se nikad ne udavam,tj. da ulazim i izlazim iz veze bez opterećenja i straha da kršim nešto šta bi tribalo bit sveto.
Neću vam ja sad počet sa onom,brak je samo veza potvrđena običnim papirom...ali teško je pogodit sa 20 i kojom koga ćete volit do npr. 70 i neke.Dosta meni bliskih ljudi imaju te bračne nesuglasice pa se dogodi i da ne pričaju po nekoliko dana,ali moji starci su stvarno fenomeni.15 godina su u braku,a nikad,baš nikad (otkad sam ja postala svjesna svita oko sebe) oni se nisu posvađali.Jebate,toliko se dobro slažu da mi dođe povraćat od toga.
I sad,je li to stvar tolerancije ili su jednostavno dvi osobe stvorene jedna za drugu?
ponedjeljak, 10.10.2005.
Jednog prekrasnog oblacnog dana,ja mislim '99,ja sam bila kod svog tada najboljeg prijatelja kad sam na njegovoj polici vidila knjigu Harry Potter i Kamen Mudraca.Uzela sam je,procitala tekst na stražnjim koricama i letimicno procitala biografiju autorice Joanne Kathleen Rowling.Prva misao mi je bila da je to neka knjiga za malu dicu,iako sam i sama tada bila dite.Neka kniga o vilama i zlocestim carobnjacima,pretpostavila sam.Onda mi je prijatelj reka da je procitam,da je siguran da ce mi se svidit.Nisam mu baš virovala,al s obzirom da me je poznava od malih nogu i da me valjda poznaje dovoljno da to zakljuci,odnila sam je kuci.
Kad sam pročitala prvo poglavlje,moram priznat da mi je još uvik sličila na neku dječju bajku.Kad sam je cilu pročitala,knjiga mi je bila dobra,ne fenomenalna,ali dovoljno dobra da pročitam i nastavak.Kad sam pročitala drugi i treći nastavak jedva sam čekala četvrti,pa je doša i peti,a sad nas dijele i još 4 dana do šestog.Tokom nekoliko godina postala sam Harry Potter manijak.Paralelno sa knjigama,dolazili su i filmovi,koje sam isto počela obožavat.Cilo to vrime ja nisam bila baš pretjerano upoznata sa stavom Crkve prema knjigama i autorici.Znala sam da su se nešto bunili,ali tek sam poslije saznala kakve je to razmjere poprimilo.Nisam sigurna,ali čini mi se da sam negdi pročitala da su svećenici u Engleskoj palili knjige i govorili da su pune crne magije.Onda nedavno,papa Benedikt XVI. je reka da je protiv Harryja Pottera.Ono šta nikako ne mogu shvatit je zašto se Crkva uvik mora petljat u stvari koje je se ne tiču i zašto baš mora imat mišljenje o svemu.
I tako,prije jedno dva tjedna,diskusija se razvila na satu vjeronauka.
Profesorica je uporno govorila da je svaki oblik magije zlo i da je prenošenje toga u knjige koje su namjenjene nama isto zlo.Knjige,naravno,nije pročitala,a na moje pitanje je li viruje baš svemu šta Crkva kaže,tj. papa,biskupi,itd.,odgovorila je da.Rekla sam joj da ja ne virujem i da ja ništa ne slijedim slipo i da o svemu prvo razvijem svoje osobno mišljenje.A usput,crkva kao institucija nije imala baš blistavu povijest.Npr. - naplaćivali su oprost grijeha,palili "vještice"(šta je sa svetosti ljudskog života?!?),a da ne govorim da su daleko od skromnog života.Državni vrtići su bili troduplo jeftiniji od vrtića koje su držale časne sestre.I oni su u načelu protiv kontracepcije,žele da ljudi imaju puno dice,ne bi li onda tribali besplatno čuvat dicu jer se dobro zna da to njima nije jedini prihod.Ona je onda rekla da ja,ako ne virujem svemu šta vodstvo katoličke Crkve kaže,nisam u Crkvi.Ja sam joj rekla da ja virujem u Boga i katoličku vjeru priznajem kao svoju vjeru,ali činjenica ostaje da Crkvu ne vodi Bog,nego ljudi,a ljudi su grešna bića.
Nisam se dalje tila svađat,ali ako volit Harry Potter knjige i svit koji je J.K.Rowling stvorila,znači ne pripadat u crkvu o kakvoj ona govori,onda valjda i ne pripadam.
nedjelja, 09.10.2005.
Za sve postoji prvi put....
Sinoć je bilo dobro.Zapravo,jako dobro,ako izuzmemo jednu sitnicu.
Ekipa je bila na katalinka,inače dio Splita pored Bačvica.Došli smo tamo s namjerom da se zajebavamo,naravno,a znalo se i da će bit pića.
Ja san tamo bila jedina osoba koja nikad ništa nije pila niti puši.
Tako da san i ja tila probat,al san rekla da se neću opit jer ne želin da mi starci dobiju krivu sliku o meni,jer znate kakvi su oni,čim čuju za nešto takvo odma misle da ste na heroinu.
Počelo se sa red bull energia,votka-juice i naposljetku vigor,čista votka.
Dobro se sićan da san bila savršeno svjesna svega šta se događa oko mene,a to smo potvrdili kad smo znali izreć definiciju književnosti i književnih djela sa hrvatskog,a to je jedan od onih trenutaka kad ne možete bit nimalo trijezniji.Samo nisan mogla kontrolirat hod,tj. nosilo me malo u livu,malo u desnu stranu.Pivali smo od 10 do 11 ipo,pa smo onda igrali na opće poznatu bocu.Zažvalile smo ja i prija neke osobe šta inače ne bi,al sve u svemu priživile smo.
Sve u svemu,mislila san da će to bit nešto bolje,al vjerojatno nisan dovoljno popila da bi bilo nešto spektakularno....
