Running before time took our dreams away....

subota, 24.06.2006.

Summertime



Ja virujem svim ljudima koji kažu da je ljeto prekrasno godišnje doba.
Ozbiljno.Nemam protiv njih apsolutno ništa i međusobno se skroz uredno podnosimo.
Oni mogu bezgranično srat kako je jesen grozna i kako je zima još groznija.
Ja se,naravno,ne slažem,ali se također ni ne raspravljam jer je to skroz bezpredmetno.
Kad se uspijem prislit otić na more ljudima je čudno šta ja na plaži čitam knjigu.
?
Puna mi je kapa toga da mi svi živi prigovaraju zašto ne idem na more i zašto nisam pocrnila.
Sad vam lipo kažete da se svi možete jeb.. i da me ostavite na miru jer sam alergična na sunce i,osim ako nemate neopisivu želju za gledanjem zombija,molim vas da mi se skinete sa grbače!
Anyway,anyhow,u Splitu je sigurno priko 40 Celzijevih stupnjeva (nemojte slušat barba Vakulu kad vam kaže da je 37,jer oni temperaturu mjere na Marjanu u debeloj hladovini!!!) i ja ne znam kako ću više ovo podnosit!Dođe mi da se zaključam u hladnjaču i ne izlazim iz nje do listopada.Baš kao Mel Gibson u onom filmu di je osta zaleđen pa je kasnije plašia dicu.Btw,i ja bi ovu odvratnu dičurliju iz zgrade tila nečim pristrašit ili ih bar polit kantom pišake sa balkona kao šta je jedna baba svojevremeno napravila.
I usput,ja ne želim pocrnit.
Oprostite mi ako ne nalazim ništa privlačno u ljudskoj koži kad izgleda kao da se sunčala na špakeru pa je ostala malo duže i zagorila.
Malo pretjerujem.
Ali,uistinu,uopće mi nije lipo vidit curu od dvadeset godina kad pocrne.
Mater kaže da se onda madeži,ožiljci od brijanja i celulit manje vide.
Whatever.

I da ne zaboravim,kao nedvojbeni klimaks ove neizdržive situacije je to šta mi stari ima reumu pa mu smeta jebena klima,a ja umirem.............................!!!!!!!!!!!!!!!!

24.06.2006. u 23:05 • 256 KomentaraPrint#

petak, 02.06.2006.





BOŽJE PISMO UPUĆENO NETOM ROĐENOM SMRTNIKU

Dragi,dobri čovječe!
Sad me dobro poslušaj jer ovo što ću ti reći moraš znati jednako dobro kao što ćeš i jednog skorog dana znati abecedu,tablicu množenja i vezanje cipela.
Na ovaj svijet došao si sasvim slučajno.Naravno,tebe ze to nitko nije ni pitao.
A zašto i bi?Ti si samo milijunti dio male kapljice koja čini slap sudbine.
Dvoje ljudi jednog se sunčanog dana upoznalo na pješčanoj plaži.Zavoljeli su se(možda je bolje da ti odmah odam definiciju ljubavi da izbjegnem eventualnu zabunu do koje bi mogao doći tijekom svoje skromne egistencije: ljubav je «osjećaj» koji su izmislili ljudi jer su jednostavno trebali vjerovati da je svrha seksa nešto više od pukog produžavanja vrste.Koje glupe budale sam stvorio!) i odlučili da će svoju ljubav produbiti ako je stope u zajedničkom,vječnom simbolu tog sunčanog dana kad su se prvi put ugledali.
Tako si otprilike nastao ti.
Ali ja ti ne pišem ovo pismo da bih ti ispričao kako si nastao nego kako ćeš proživjeti taj dar koji si dobio od tih dvoje prekrasnih ljudi i,naravno,mene – Svemogućeg.
Jedino čemu se u životu možeš nadati je to da sam ja bio jako dobre volje devet mjeseci prije tvog rođenja pa sam odlučio da mi ipak ne bi bio prevelik problem da se ustanem sa svog velebnog nebeskog prijestolja i dopišem u tvoje gene jednu zanimljivu stvarčicu zvanu - sreća.E pa vidiš,ako sam se ipak odvažio na taj podhvat onda ti nećeš imati nikakvih problema.Pa,ajde,priznajem,možda onih malih dilema poput...oćeš kupiti crne ili bijele cipele,kako ćeš poljubiti prvog momka/curu i kasnije,oćeš kupiti ljepilo za protezu marke Blendadent ili one druge,kako li se već zove.
Ali,obećavam,nećeš se zbog toga puno nasekirati u životu.
Ali,međutim,ako ja tog dana nisam bio dobre volje jer mi je RTL televizija otkazala moju omiljenu seriju «Zabranjena ljubav» ili me jedan od anđela jako naljutio pa sam ja,nažalost,smetnuo s uma dopisati sreću u tvoje gene,eh,onda ti se crno piše.
Ako ti bude dobro i lijepo u tvojih cca 75 godina života (do iznimke u duljini tvog života može doći ako te slučajno pokupi auto u 18. godini – baš na tvoj rođendan – ali,nemoj mene za to kriviti,što da ti kažem?Sranja se događaju i najboljima.),onda možeš samo zahvaliti dragom Bogu što je bio tako milostiv i obazriv prema tebi.Ako ti slučajno ne bude dobro kroz to vrijeme,ispričavam se.Ako te slučajno zadesi neka moderna neizlječiva bolest,smrt voljene osobe ili ti ono za što živiš u sekundi nepovratno nestane pred očima,mogu ti samo reći C'EST LA VIE!Ali,upamti,dobri čovječe,bez obzira na sranja koja ti se dogode u životu,bila ona razmjera černobilske nuklearne katastrofe,NI SLUČAJNO,upamti,NI SLUČAJNO,nemoj da ti padne na pamet samoubojstvo jer ako to tvoja poremećena tikvetina ipak odluči napraviti neka pritom ne zaboravi da,pošto je to kukavički čin,neće biti dostojna ni onog komada zemlje na kojem bi inače počivala da je život okončala Božjom,a ne svojom voljom.
Također ti moram napomenuti da na kuglu zemljsku inicijalno dolaziš sa štreberskom misijom.Moraš učiti,završiti fakultet i ako je moguće,doktorirati.Ukratko,uloži sve svoje snage u akademsko obrazovanje,a ako se slučajno kasnije dogodi da ti sve to nekako propadne(jer u životu ti ja ama baš ništa ne mogu zagarantirati),nemoj kriviti milostivog Gospodina jer,ponavljam,sranja se događaju i najboljima.
Da zaključim,dragi moj čovječe,ovaj zemaljski život samo je žrtva koju moraš priložiti na moj velebni nebeski oltar i,ako ja budem zadovoljan,valjda ti mogu dopustiti da hodaš do mene u Kraljevstvu Nebeskom.
I nemoj slučajno da ti padnu na pamet one fensi-šmensi moderne fore poput ateizma ili agnosticizma jer ću te ravno poslati u samostan na jedno dobro,staromodno pranje mozga i bit ćeš nagrađen jezikovom juhom.

Voli te tvoj Bog,
Nebeski dvori 58
24 000 Nebo
MOJE KRALJEVSTVO



P.S. Nemojte me krivo shvatit,virujem ja u Boga,ovo je samo moja interpretacija ljutnje koje ponekad osjećam prema Njemu...


02.06.2006. u 21:05 • 63 KomentaraPrint#

nedjelja, 28.05.2006.

LOVE AT FIRST SIGHT



Nakon toliko vremena...nakon tri godine...
Nevjerojatno.Još uvijek ne mogu sebi doći od šoka.
Toliko sam sretna da mi se povraća....
Dylan je zaljubljena....
Po prvi put nakon tri pune godine....
Ali,bojim se.Nije normalno da ja budem ovako sretna..
Ja nikad nisam sretna.
Nešto će se loše dogodit i toga se bojim jer ne znam kako će se to odrazit na mene,bit će gore nego šta je prije bilo u slučaju da se ne ostvari...
Upoznala sam ga jučer,nakon šta sam pogledala Da Vincijev kod,na prvi pogled mi se svidia....



Ima isto godina kao i ja,zajedničko nam je apsolutno sve,od A do Ž...
Lip je za ne povirovat,živia je 12 godina u Australiji,tako da već 4 godine živi u Hrvatskoj.Hrvatski govori savršeno zato šta ga je učia paralelno sa engleskim.
Može govorit australskim,britanskim,američkim i irskim naglaskom,a svi koji me poznaju su svjesni koliko samo ja padam na australski i britanski naglasak....
Nakon neprospavane noći i puno razmišljanja nisam zaključila apsolutno ništa...
Ne znam.
Samo znam da me opet prevladava pesimizam i mislim da ću izbacit svu utrobu iz sebe...

"If there is a possibility of several things going wrong, the one that will cause the most damage will be the one to go wrong."

- Murphy's laws

Jebi se ti Murphy,pesimistu jedan odvratni,nabijem tebe i tvoje jebene zakone,ako mi nešto pođe po zlu,krivim tebe...hehehe
I sure hope it wont...
Ajme već sam luda,dosta mi je ovih buterflyajsa u stomaku..;)

28.05.2006. u 23:14 • 59 KomentaraPrint#

subota, 27.05.2006.

Vozači su naš ponos



Ovo moram iskomentirat jer me danas upravo to užasno iživciralo.Iako ja još uvijek ne vozim i ne bi se tribala opterećivat svim pogodnostima i neugodnostima koje se zbivaju tijekom vožnje moram,jednostavno moram,ukazat na neke stvari koje sam primjetila da se dešavaju u prometu.Vjerujem da je većina vas koji vozite primjetila takva sranja ali ako sam ja to primjetila,ja koja sam auto vozila samo na selu po livadi i kružila oko Poljuda(šta uopće nije ni cesta),onda su to stvarni problemi pred kojima se jednostavno ne mogu zatvarat oči i s kojima se neko konačno triba obračunat.
To je ponešto dugotrajan postupak,ali,po mome mišljenju,nadasve krucijalan.
Maloprije se ja i mater vozimo u autu kad jedan glavonja skrene,a nije da žmigavac.Sad se vjerojatno niko od vas ne čudi jer je to postalo toliko normalno u prometu da to niko ni ne uzima kao neki ozbiljan prometni prekršaj.Ali dobro...zaboravimo sad tog debila..
Nakon neka 2 km,naletimo na još jednog kretena.Seljačina je kupia novog Renault Megana i faca vozi 20 km/h(dopušteno je 80 km/h).Da ne bi slučajno da malo gasa.Čuva auto da mu se ne šporka,pretpostavljam.Isprva smo ja i mater mislile da priča na mobitel ili nekome nešto pokazuje pa će svaki tren ubrzat,ali NE,tako je on nastavia vozit.I sad vi recite da to nije za poludit!Ka šta od mene nikad slikara tako i od njega nikad vozača.A baš je bia neki shtrebericos sa naočalama i sa obe dvi live ruke grčevito na volanu (ti su mi omiljeni...).Jadna mu majka koja ga rodila tako nesposobnog.
Iskreno,meni puno manje smetaju vozači koji voze prebrzo nego presporo.Ovi brzi će vas prić ili projurit pokraj vas i nikom ništa,a ovi polumobilni spori imbecili će sjebat cili promet,napravit tzv. čep i kolonetinu auta iza sebe koji će mu svi jebat sve po spisku.I onda će tako isprovocirat cijelu hrpu ljudi koji će bit nakurativni i nabit će im nervozu zbog svoje debilnosti.Ali posebno su mi drage one ženske kad se pristrojavaju iz jedne trake u drugu...Te se jebate pristrojavaju toliko loše da bi se moja baba koja nikad nije sila u auto bolje snašla u takvoj situaciji.Ja stvarno ne mogu shvatit te ženske.Majke mi,kad vidim kako voze,sramota me šta sam žensko.Da sam ja muško nabila bi sve te lapače na qrac i ne bi uopće imala s njima strpljenja nego bi im došla u sitne noćne sate sa sprejem i napisala im na auto grafit MAJMUNICE,VRATI SE U AUTOŠKOLU ili JESI U BOSNI DOBILA VOZAČKU?!?
Možda bi ih cijena ponovnog pituravanja auta malo opametila...
A da ne govorim da su nedvojbeno imale gripu onaj dan kad se u autoškoli učilo o mrtvom kutu...To je njima x nepoznanica.
Ali tu nam je,naravno,i to slavno parkiranje,zbog kojeg najviše i padaju na vozačkom.
Kad smo se ja i mater vratile kući,ušle u garažu i mislile se parkirat na jedno baš zgodno misto di mogu komodno stat dva auta,ali grdno smo se zajebale!
Nismo računale na činjenicu da će naš sposobni susjed parkirat tako da mu točno sa sve 4 strane ostane po metar ipo praznog prostora.
I sad meni svi govore,vidit ćemo tebe kad počneš vozit...
E neka! I bogami oćete.

UPDATE:
Sastavila sam novu listu blogova tu sa desne strane pa eto pogledajte,sastavila sam stvarno blogove vrijedne čitanja....
P.S. Ako sam koga zaboravila,popravit ću.;))


27.05.2006. u 13:24 • 40 KomentaraPrint#

četvrtak, 25.05.2006.

Zašto postoje muške i ženske ekipe u šahu?!?!



Zašto u šahu postoje muške ekipe i ženske ekipe?
To mi nikad nije bilo jasno.
Dobro,u sportovima mi je jasno zašto postoji takva podjela ali zašto postoji i u šahu?
Ne bi li šah triba bit isključivo mentalna igra?
Ili se u nekom dijelu igre koristi fizička snaga a ja za to ne znam???
Ja i otac danas nikako nismo uspili doć do nekog logičkog objašnjenja.On je reka da mu samo jedna stvar pada na pamet.
Pogađate koja?
Želi reć da su žene gluplje od muškaraca.
Apsolutno odbijam u to povirovat.
A ako je istina....
Onda je to najveća nepravda koja je učinjena prilikom stvaranja svijeta i ja ću se odma ispisat iz gimnazije jer neću riskirat da ja učim za bezveze da bi me jednog dana jedno glupo muško pobijedilo u partiji šaha!
Molim vas,ako neko zna zašto su podjeljeni,recite!!!

25.05.2006. u 20:30 • 43 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 22.05.2006.

Ljudi su glupi,žene pogotovo.



Zadnji put kad sam bila kod psihologinje satnicu je zaključila time da mi je rekla da sam prekritična i presamokritična i da ne smim takva bit jer nikad neću imat ispunjen društveni život.Rekla je da moram naučit prihvatit ljude onakve kakvi jesu i da moram prić priko njihovih mana.Ali,ono šta ona ne shvaća je da,ja nemam problem s tim.
Ono s čime ja imam problem je beskrajna i zapanjujuća ljudska glupost.
Odlučila sam da ću po prvi put napisat malo duži post jer kao što rekoh,ljudskoj gluposti jednostavno nema kraja.
Ako bi mene ikad mogli nazvat šovinistom ili seksistom onda bi vjerojatno to bilo zato šta moj seksizam nije upućen prema muškarcima(kao što bi se logično zaključilo po onome šta imam među nogama) nego upravo prema ženama.
Žene su kroz povijest predstavljane kao prekrasna,čudnovata i nevjerojatna bića koja su bila predmet najvećeg obožavanja,a njima u čast napisane su brojne ode i sagrađena su svjetska čuda kao npr. Semiramidini viseći vrtovi ili Taj Mahal.Da ne bi ispalo da sam sklona generaliziranju,odmah ću napomenit da ja ne aludiram na sve pripadnice ženskog spola.Dapače,volim i nadasve cijenim iznimke te se i sama trudim bit jedna od istih.
Ja za sebe ne mogu reć da sam altruist jer jednostavno nisam i čisto sumnjam da ću ikad postat.Ljude u načelu ne volim i od njih u principu ne očekujem ništa dobro jer sam se dovoljno uvjerila da će te ljudi zajebat di god stignu i kad god budu u prilici.
To opet ne znači da ja nisam sposobna vjerovat ljudima,dapače,imam jednu upečatljivu odliku mog horoskopskog znaka pa,kad imam pravog prijatelja,kadra sam mu dat puno više nego šta se očekuje od jednog društveno općeprihvaćenog modela prijatelja.
Da napokon kažem šta sam planirala...
Mi na tržištu imamo cijelo brdo ženskih časopisa.Inače ne volim nabrajanja ali sad ću nabrojit samo one koje sam uspila nać na netu(samo sa hrvatskog tržišta):

Cosmopolitan,Elle,Elle Dekor,Lisa,Lisa(isto u vezi dekora),Gloria,Arena,Mila,
Story,TV Story,Elite,Grazia,Gloss,Primadona,Extra,Stars,Viva,Joy,Ok!,Teen,Tena,
Chica,Bravo,Zaposlena,Vjenčanja,Tara,Regina,Moja tajna.

28!!!A trebalo mi je svega 3 minute da nađem svih 28!Šta bi tek bilo da sam provela istraživanje...Nevjerojatno.
Ne bi mene bolilo to šta je to sve doslovno ISTI CELEBRITYJEVSKI ŠUND nego to šta niko ne misli da se posijeku milijuni stabala samo da bi one mogle znat koje boje su cipele od Angeline Jolie,koju je životinju tribala ubit Halle Berry da bi imala onu predivnu novu kožnu/krznenu bundu ili di je jučer Paris Hilton obavila veliku nuždu ili pak koje je novo javno mjesto na kojem je ponosno izjavila da ne prakticira nošenje gaćica.
E,sad će se neki pobunit i reć zašto ja onda opravdavam tiskanje Buga,Hackera,PC Chipa,National Geographica ili sl. časopisa?E,pa zato šta,nacijo moja draga,ti časopisi su poučni.U informatičkim časopisima uvik,ama baš uvik,možete dobit neku korisnu informaciju,a tako i u časopisima posvećenima ekologiji.Žene su opterećene glupostima.Idealna težina,savršeni brak,savršen izgled,idealnost u svim njezinim oblicima.Zašto?Ne shvaćam to.Ja sam jučer pričala sa materom i njenom rodicom i pitala sam njih,kao žene u ranim tridesetima,zašto su opterećene perfekcijom?One su mi rekle da je lako meni ponašat se neopterećeno u vezi sa fizičkim izgledom kad je Bog u mom slučaju bia dovoljno darežljiv šta se tiče toga.Riječi materine rodice,ne mene!Ali opet ne shvaćam tu patološku potrebu za čitanjem ispraznog štiva.Žene tvrde da to čitaju kako bi skrenule misli sa svakodnevnih problema i kako bi mogle "stavit mozak na pašu".Pa,I beg to differ.Zašto ne bi mogle čitati nešto šta je istovremeno i relaksirajuće i poučno?Je li to toliko teško?Znanstveno je dokazano da sapunice,takvi časopisi i reklame za deterdžente smanjuju inteligenciju.Najozbiljnije.Nedostatak intelektualne interakcije smanjuje memorijski i logički kapacitet mozga.Pa normalno.Tu nema ničeg čudnog.Nadalje...Zašto žene uvik kukaju na svoj posal?Kad ga nemaju,kukaju zato šta ne rade,a kad ga imaju,kukaju kako im je tlaka na njemu.?!?Mislim da to ima i veze sa ovim našim dalmatinskim mentalitetom jer ode žene obožavaju srat i žalit se.U Japanu ljudi rade ka konji i niko se ne žali.Jebi ti to kad si uvik nezadovoljan.Tu se ja baš ne mogu javit jer sam ja uvik nezadovoljna,ali ja kad želim nešto,uglavnom kasnije ne prigovaram na to.Ja sam nezadovoljna u vezi s onim šta mi je nametnuto.
Uglavnom,ono šta bi ja volila da se kod žena promini je to da se malo trgnu,postanu PRAVE ŽENE,nauče vozit auto i motor kako BOG ZAPOVIDA (a ne da kad neko usere nešto u prometu,automatski se zaključuje da je žena napravila to sranje),nauče igrat biljar,šah i neka se uvate ČITANJA nečega KORISNOG tako da kad jedan dan dođu na Milijunaša i padnu na 1,000 kn,ne dolaze doma i opravdavaju se sa klišejnim izgovorima poput ja sam domaćica,odgajam dicu,kuvam,peglam,perem,čistim...nemam vrimena bit pametna!

22.05.2006. u 21:43 • 28 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 01.05.2006.

High Hopes

UPUTE ZA ČITANJE OVOG POSTA:
1. Dok ga čitate,OBAVEZNO slušajte pismu High Hopes od Floyda(ako ste ikako u mogućnosti) jer ovaj post je ništa bez ove pisme!
2. Dio di spominjem "Titanic" govori o starom discu koji se tako zva,a uništen je u ratu

Ako sad ne kužite o čemu govorim,shvatit ćete kad pročitate post.



Kada u svom sjećanju prebirem ostatke svog djetinjstva koji se poput šarenih,svjetlucavih perla,gube i nestaju u mojim uskovitlanim i,samim po sebi,raznolikim mislima,padam u neko stanje polusna u kojem osjećam kako zamalo mogu dotaknuti staklenu opnu koja štiti to jedino sveto,nevino i neokaljano mjesto u mozaiku moga mladog života.Toliko se poželim vratiti u te dane da moj organizam prestaje biti otporan na suze i čežnju moga srca prolije po ovom listu sa riječima koje ne znače ništa.Kad on tako bezobrazno i bezobzirno sravni i pojednostavni vrtlog mojih osjećaja koji pršte od intezivnosti i neke podsvjesne beskrajne energije koja me izluđuje svojom snagom i neprekidnošću,sramim se sama sebe i onoga što je vrijeme napravilo od mene.Stvorilo je od mene čudovište,demona koji više nije u stanju pojmiti pravu sreću,nema strasti ni djetinje poletnosti,živi sam u svijetu koji pasivno struji pored njega odnoseći godine kao trulo jesenje lišće koje se kida i nestaje u pukotini vječnosti....
Sve negdašnje igre,strasti,emocije i čežnje gube se u beznačaju dvadeset i prvog stoljeća u koje zlosretno stupih sa deset krhkih godina.Gore u meni poput čudovišne vatre koja me grize,kida i izjeda iznutra,zato što mora stajati zarobljena,osuđena da bude prošlost u mome postojanju.
U tih pet-šest godina koje me i danas zabole svojim čarobnim i umu zamagljenim uspomenama,kao da je sve oko mene bilo ironično,predivno i magično....Ah,kakve li ironije da je upravo ono što je obilježilo naše mlade i nemoćne živote,a pojavilo se slavne '97 («Titanic»,naravno),stajalo točno pored nas.Uništeno,razrušeno i spaljeno,a nama opet tako značajno i tako prekrasno,dok je odraslima palo u zaborav kao samo još jedna zgrada uništena okrutnim ratom.Stajali smo na njezinoj «palubi»,glumeći da smo Jack i Rose,baš kao u njezinom muškom originalu....



Prisjećajući se maglovitih dana moga djetinjstva i života u Duilovu,polako shvaćam kako smo mi,sami nesvjesni svega što se događa oko nas,živjeli u nekoj začaranoj zemlji snova na otoku ukletog vremena.Odrastali smo u vlastitom malom raju na Zemlji,daleko od vreve modernih pošasti.Naša su djetinjstva bila neprocjenjive vrijednosti upravo zbog nevinosti koju su nosili u sebi.Bili smo povezani na način koji nije poznavao granice «normalnog» prijateljstva.Voljeli smo se kao braća i sestre...bili smo djeca drugoga boga.
Ja...Ja sam živjela za trenutke koji i sada stoje pažljivo umotani u postelji mojih uspomena...To su bili trenutci poput onih,kad bi stajala ljeti na božanstvenom,mirnom Maestralu,čitajući Zagora,osluškujući More i osjećajući miris Borova....naprosto je nevjerojatno kako biste točno mogli čuti vrisak svakog kupača kad bi ga ovaj drugi bacia u more...ponekad...čak biste mogli i prepoznati čiji ste glas upravo čuli.
Živjeli smo u savršenoj,skladnoj harmoniji sa životinjama,prirodom i jedni s drugima.

Ja sam iz Duilova otišla sa 11 i po godina.Iako to nikad nikome nisam priznala,cijeli moj svijet se u jednom trenutku srušio kao kula karata.Život me doveo na Skalice,kvart pored Poljuda,kvart u kojem prevladava beton,moderne pošasti i ljudska glupost.
Kvart koji je u centru grada,zaglupljen je Hajdukom i Torcidom,u njemu nema onakvog drveća i cvijeća,onakve ljubavi,sreće ni ushita.Ovdje su djeca glupa,razmažena i psuju kao kočijaši.
Ovdje je život koji ni u kojem pogledu ne sliči na Život,Život kakvog ga ja pamtim i koji će mi zauvijek ostati zapleten u najdublje niti moje nesretne duše....



I za kraj...najlipša pisma o djetinjstvu....

Pink Floyd
High Hopes

Beyond the horizon of the place we lived when we were young
In a world of magnets and miracles
Our thoughts strayed constantly and without boundary
The ringing of the division bell had begun

Along the long road and on down the causeway
Do they still meet there by the cut

There was a ragged band that followed in our footsteps
Running before time took our dreams away
Leaving the myriad small creatures trying to tie us to the ground
To a life consumed by slow decay

The grass was greener
The light was brighter
With friends surrounded
The nights of wonder

Looking beyond the embers of bridges glowing behind us
To a glimpse of how green it was on the other side
Steps taken forwards but sleepwalking back again
Dragged by the force of some inner tide

At a higher altitude with flag unfurled
We reached the dizzy heights of that dreamed of world

Encumbered forever by desire and ambition
There’s a hunger still unsatisfied
Our weary eyes still stray to the horizon
Though down this road we’ve been so many times

The grass was greener
The light was brighter
The taste was sweeter
The nights of wonder
With friends surrounded
The dawn mist glowing
The water flowing
The endless river

Forever and ever

Hello…Is that Charlie?
Hello Charlie…Great!


01.05.2006. u 23:37 • 22 KomentaraPrint#

srijeda, 26.04.2006.

LITERATURE POST - Part One



Ovo je ulomak iz jedne od meni najdražih knjiga(«Lolita»).Glavni lik je muškarac u četrdesetima koji voli dvanaestogodišnju Dolores Haze(Lolitu).Nakon nekog vremena,on se ženi njezinom majkom,samo da bi mu ona postala pokćerka,tj. da bi mogao biti blizu nje.Ne želim da ovo shvatite pogrešno.On nije pedofil,on njoj nikad nije učinio nešto što ona nije htjela.Ova knjiga mi je jedna od najdražih jer na nevjerojatan način opisuje zaista široku paletu osjećaja jednog čovjeka koji se nikada ne može potpuno asimilirati u društvu koje dopušta muškarcu da se udvara šesnaestogodišnjoj djevojci,ali ne i dvanaestogodišnjoj djevojčici.Smatram ga (kako i on sam sebe naziva) «igračkom beskrajnih jada» jer osjeća beskrajnu ljubav prema Loliti koja je naprasita i razmažena,a dokaz da je njegova ljubav prema njoj tolika,je sama činjenica da,čak i kad je odrasla,on je «pušta» i ona se udaje za drugog muškarca.Njemu je jedino važna njezina sreća,dok Lolita (u ponekim trenutcima njihove tjelesne i duhovne bliskosti),zapravo njega iskorištava i nikada nije bila uistinu svjesna njegovih pravih osjećaja.

Ovaj ulomak govori o povezanosti osjećaja prema Loliti i Annabeli(djevojci koju je imao sa 14 godina i koja je umrla).

«Neprestance prebirem te jadne uspomene i jednako se pitam nije li se tu,u bljesku toga dalekog ljeta prvi put javila pukotina u mom životu?Kad pokušavam raščlaniti svoje negdašnje želje,namjere i postupke,prepuštam se nekom naknadnom maštanju koje hrani analitičku sposobnost neograničenim mogućnostima,tako da se svaka staza koja mi izlazi pred oči grana bez kraja i konca u perspektivi sjećanja što me izluđuje svojom složenošću.Znam da je njezina smrt učvrstila frustriranost toga stravičnog ljeta i postala zapreka svakoj drugoj ljubavi u toku hladnih godina moje mladosti.U našoj ljubavi bijahu duhovno i tjelesno stopljeni tako savršeno da to ne bi mogli ni pojmiti današnji priprosti,sirovi šiparci svojim uniformiranim mozgovima.Još dugo nakon njene smrti osjećao sam kako njene misli teku s mojima.Mnogo prije nego što smo se upoznali,sanjali smo iste snove.Usporedili smo svoje bilješke.Pronašli smo crte čudne srodnosti.U lipnju iste godine (1919.) doletio je i k njoj i k meni,u dvjema razdalekim zemljama,nečiji kanarinac.
O,Lolito,da si me bar ti tako voljela!»






Drugi ulomak je ulomak koji govori o nimficama (izraz koji on upotrebljava da bi izrazio što ga zapravo privlači kod rijetkih djevojčica koje mu se sviđaju).

«Zamolite li nekog normalnog čovjeka da vam pokaže najzgodniju učenicu ili skautkinju na nekoj skupnoj fotografiji,on neće uvijek izabrati nimficu.Treba biti umjetnik i luđak,igračka beskrajnih jada,s mjehurom vrela otrova u preponama i prebludnim plamenom što vječito gori u osjetljivoj hrptenjači(o,kako se ponekad moramo skrivati i čuvati!),da bi se odmah poznalo,po neiskazivim znacima-po pomalo mačjem obrisu jagodičnih kosti,po tankim i svilastim zglavcima i još po nekim drugim obilježjima koje mi očaj,stid i suze od nježnosti brane da dalje nabrajam – malog,smrtonosnog zloduha sred obične djece; ona,nimfica,stoji među njima neprepoznata i nesvjesna i sama svoje silne moći.»



Cilj ovog posta je demonstracija moje ljubavi prema književnosti i težnja da se u naše školske lektire uvrsti više remek djela beletristike XX.stoljeća.Možda «Lolita» nije prikladna za prvi razred,al u četvrtom bi je već mogli čitati.

Problem je u tome što sumnjam da bi dovoljno maturanata ovu knjigu protumačilo na način na koji zaslužuje bit protumačena.
Ali,uvijek postoje oni koji cijene književnost kao trijumf umjetnosti nad životom jer ona pravi fikciju od života i tako postaje njegovim tvorcem.

P.S. Inače ne pišem književnim hrvatskim jezikom,ali,jučer nam je razrednica rekla da ne znamo govorit pa evo ja branim svoju čast...

P.S. 2) Ne znam koliko je vas čulo za najnoviju konkurenciju našoj blog stranici,www.bloger.hr,ali eto,pogledajte...
Moje mišljenje je da,oni koji priđu na njega,prić će samo zbog puno većeg izbora dizajna..

26.04.2006. u 07:58 • 12 KomentaraPrint#

petak, 14.04.2006.

Ode to my friend Vujo(Mario V.)

This post is dedicated to my elementary school friend Mario.Actually,no one ever calls him by his name..
Anyway,last year he became one of my best friends although,before that,we hardly had any contact at all despite the fact we went to the same class for two years.I'm not exactly sure how or why that happened but I know that I'm glad it did.The weird thing is that he's everything I'm not and I'm everything he's not but,still,we're somehow so alike and we've managed to find each other on the same level.I suppose that's because we had the same type of problems in the same time.The reason why I've decided to write this post is that I want to thank him for one particular post he wrote.A post he wrote on 09.06.2005. on a blog he had at that time - http://oistevo.blog.hr/.It must have been,honestly,the nicest thing anyone has ever done for me.As long as I can remember I've always had more male than female friends.Females have a tendency to gossip and to talk about meaningless topics which I always disliked.On the other hand,males are a lot more mature when it comes to talking about serious stuff.I strongly disagree with anyone who says that male-female friendships don't exist because I'm the living proof just how wrong that statement is.Thank God they exist because,otherwise,I'd go mad!Anyway,I find it almost impossible to believe that he could ever have a friend like me.Me who is almost 16 and still adores Harry Potter more than a life itself.I apriciate that he was able to accept every single thing about me as I was about him.I want him to know just how much our friendship ment to me in a times when almost everyone was under the impression that I was smoking weed or something.He was one of the rare people who knew the real truth and one of the rare people who wasn't acting like a stupid,teacher's ass-kissing son of a bitch.I wrote this on a blog because I'm that kind of a person who is honest like hell but still a person who would never have enough courage to say this to him in person.He was the person who understood me better than anyone else.

BTW: I hope we see each other during these couple of days.

Dylan.



This is a song for him although I was never really sure if he loves or hates this song...

THE CLASH - Should I stay or should I go

Darling you gotta let me know
Should I stay or should I go?
If you say that you are mine
I’ll be here ’til the end of time
So you got to let know
Should I stay or should I go?

Always tease tease tease
Siempre - coqetiando y enganyando
You’re happy when I’m on my knees
Me arrodilla y estas feliz
One day is fine, next is black
Un dias bien el otro negro
So if you want me off your back
Al rededar en tu espalda
Well come on and let me know
Me tienes que desir
Should I stay or should I go?
Me debo ir o que darme

Should I stay or should I go now?
Should I stay or should I go now?
If I go there will be trouble
An’ if I stay it will be double
So come on and let me know

This indecision’s bing me
Esta undecision me molesta
If you don’t want me, set me free
Si no me quieres, librame
Exactly who’m I’m supposed to be
Diga me que tengo ser
Don’t you know which clothes even fit me?
ˇ§saves que robas me querda?
Come on and let me know
Me tienes que desir
Should I cool it or should I blow?
ˇ§me debo ir o quedarme?

Should I stay or should I go now?
ˇ§yo me frio o lo sophlo?
If I go there will be trouble
Si me voi - va ver peligro
And if I stay it will be double
Si me quedo es doble
So you gotta let me know
Me tienes que decir
Should I stay or should I go?
ˇ§yo me frio o lo sophlo?

MySpace Layouts

MySpace Layouts


14.04.2006. u 12:35 • 21 KomentaraPrint#

četvrtak, 13.04.2006.

How about a nice big cup of shut the fuck up?!?

Anyway,zaključih da je vrijeme da se ja malo javim....prošlo je TOČNO misec dana od mog zadnjeg posta.Pošto je moj blog u proteklih nekoliko mjeseci posta poprilično javna stvar(ne da prije nije bia javan,al sad ljudi koji su iz stvarnog a ne virtualnog svijeta čitaju ovaj blog) promislila sam da bi ovo bila dobra prilika da kažem ono šta želim već dugo reć i šta je postalo sveopći pojam zanimacije onih koji su malčice previše znatiželjni za moj pa i,mogu slobodno reć, za svačiji ukus.
Kao što sam dotičnog datuma (03. studenog 2005.godine) napisala,ja imam poremećaj kojeg medicinska terminologija naziva opsesivno-kompulzivni poremećaj.Zbog toga sam,na sistematskom pregledu,dobila uputnicu za psihijatra koji je specijaliziran za adolescentsku dob budući da je dr. opće medicine primjetila jedan od simptoma tog poremećaja na meni.Ja ipak nisam otišla kod psihijatra jer je to bia moj vlastiti izbor i ja sam znala da on meni ne može pomoć i ja nisam tila ić kod njega kao neka «jadna» mala umišljena glupača koja je umislila da ima problema u životu.Tek mjesec dana nakon sistematskog pregleda kad sam razgovarala sa maminom rodicom(koja već zna da ja imam taj poremećaj oko 1,5 god.) odlučila sam pokušat sa tom vrstom terapije i na njen prijedlog otišla sam kod psihologa,ne psihijatra(kao što dotični pojedinci misle!).Do sada sam bila dva puta na Mejama kod te psihologice i idući put mi je zakazano za tjedan iza uskršnjih praznika.Cilj ovog posta nije izlaganje mog dnevnog rasporeda vama blogerima nego moja jedina želja je da ukažem kako su neki ljudi jednostavno zlobni da je to za ne povirovat.Ja se nikad,ama baš nikad ne bi rugala nekome zbog nečega šta ima,a na to nema utjecaja.Osobno ne mogu shvatit ljude koji se mogu rugat ikome ko pati od neke bolesti ili poremećaja,bilo fizičke bilo psihičke.Možda se to nekome ne čini isto ali rugat se nekome šta ima opsesivno-kompulzivni poremećaj i šta ide kod psihologa nije ništa drukčije nego doć čoviku koji ima tumor na mozgu i rugat mu se šta ide kod neurokirurga!Još samo želim poručit onima kojima i upućujem ovaj post je da mene ta njihova ogovaranja uopće ne diraju ali iskreno smatram da to šta rade je ništa drugo nego jebeno žalosno i jadno,toliko da čoviku dođe da plače koliko zatucanih,mizernih i glupih ljudi ima na ovom svitu koji ne rade ništa drugo nego uzaludno troše dragocjeni O2 iz Zemljine atmosfere!!!


13.04.2006. u 13:45 • 11 KomentaraPrint#

nedjelja, 12.03.2006.

78. ANNUAL ACADEMY AWARDS

Ovogodišnja ceremonija Oscara počela je u 00:00 (po našem vremenu).Počela je s dolaskom zvijezda na crveni tepih ispred Kodak Theatre-a.Novinari sa raznih američkih TV postaja su razgovarali s njima o nominacijama,kreacijama i dr.U 02:00 sata počela je dodjela.Mene je osobno iznadia film "Memoirs of a Geisha"("Sjećanja jedne Gejše") jer nisam očekivala da će osvojit toliko Oscara.Najdraže mi je bilo kad je Clooney osvojia Oscara jer sam jedino to i čekala i zato sam i ostala budna do Boga pitaj koje ure.
ANALIZA:
Najbolji film: "CRASH"
-navijala za:"Brokeback Mountain" - očekivala:"Brokeback Mountain"
Najbolji redatelj: ANG LEE , "BROKEBACK MOUNTAIN"
-navijala za:"Good night and good luck" - očekivala:"Brokeback Mountain"
Najbolji glumac: PHILIP SEYMOUR HOFFMAN, "CAPOTE"
-navijala za:Joaquina Phoenixa - očekivala:Philip Seymour Hoffman
Najbolja glumica: REESE WITHERSPOON, "WALK THE LINE"
-navijala za:Reese Witherspoon - očekivala:Reese Witherspoon
Najbolji sporedni glumac: GEORGE CLOONEY, "SYRIANA"
-navijala za:Georgea Clooneya!!!! - očekivala:George Clooney
Najbolja sporedna glumica: RACHEL WEISZ, "CONSTANT GARDENER"
-navijala za:Rachel Weisz - očekivala:Michelle Williams
Najbolji originalni scenarij: Paul Haggis i Bobby Maresco, "CRASH"
-navijala za:"Good night and good luck" - očekivala:"Crash"
Najbolji adaptirani scenarij: Larry McMurtry i Diana Ossana, "BROKEBACK MOUNTAIN"
-navijala za:"Capote" - očekivala:"Brokeback Mountain"
Najbolja originalna glazba: "BROKEBACK MOUNTAIN"
-navijala za:"Brokeback Mountain" - očekivala:"Brokeback Mountain"
Najbolja originalna pjesma: "IT'S HARD OUT HERE FOR A PIMP", HUSTLE&FLOW
-navijala za:"In the deep"(Crash) - očekivala:"Travelin'Thru'(Transamerica)
Najbolji vizualni efekti: "KING KONG"
-navijala za:"King Kong" - očekivala:"King Kong"
Art direction(ne znam uopće koji je hrv. prijevod): "MEMOIRS OF A GEISHA"
-navijala za:"Harry Potter and the Goblet of fire - očekivala:"Memoirs of a Geisha"
Oscar za životno djelo: ROBERT ALTMAN

Sve u svemu,zadovoljna sam ovogodišnjim Oscarima.Moj "favourite Oscar moment" je govor Reese Witherspoon i Georgea Clooneya.U svakom slučaju,ovogodišnji Oscari su bili definitivno bolji od prošlogodišnjih.Šta se tiče Johna Stewarta,mislim da je dobro vodia Oscare i da će ga Akademija možda opet pozvat.

12.03.2006. u 19:10 • 8 KomentaraPrint#

petak, 10.03.2006.

Dora-Mora

Ove godine jednostavno nisam imala dovoljno otporan želudac da pogledam "Doru".Samo sam na kraju pogledala sažetke svih pisama(ili bar onih koji su ušli u neki uži krug,nemam pojma).Ne mogu izrazit svoje gađenje i odbojnost koju sam osjetila čim su počeli prvi taktovi pisme od Magazina.Mislim,ja ne znam kako su Tonči i Vjekoslava Huljić stekli status koji imaju,ali ako su ga stekli samo na temelju toga šta se ljudima actually sviđaju njihove pisme onda ja stvarno ne znam kako bi komentirala ukus naših fellow sugrađana.Pa to je najiskrenije govoreći,tragedija.Ajme,Bože pomozi,užas,strava,grozota,horor,sramota,sranje,katastrofa,šund,šajze,smeće, jad,
bijeda,odvratno!!!Bljak.Fuj.Ne znam kako bi se drukčije izrazila.Pa,jesu oni ikad sebe čuli prije nego šta su izdali albume?!?Pa koji je njima kurac,to stavljat na televiziju,i ne čudi me kako čovječanstvo postaje sve gluplje i gluplje pa to je doslovno ISPIRANJE MOZGA.Znam da se o ukusima ne raspravlja,al ovo je stvarno Černobil.Nadalje...Severina.Seve,Ševe Nacionale,kako god oćete.Iako mi je njena pisma također katastrofa,nije ništa gora od većine ostalih.Neka mi ljudi oproste,al ja nju ne mogu vidit nacrtanu još od onog njenog "kućnog uradka".Jednostavno ne mogu.Šta je najtragičnije,ona će još i dobro proć na Eurosongu.Glavno da ne piva na engleskom jer bi to bila tragedija.A uostalom,ono se ni ne može pivat na engleskom.Susjedi će joj dat bodove zbog šijavice,a ovi malo udaljeniji Europljani će joj dat jer im je ovakav tip muzike,amo reć i pomalo,egzotičan.
P.S.Na kraju bi puno bolje prošli da ste pogledali "Doru-Moru" Željka Malnara,a virujte,i Nora Fora je zanimljivija!

ANALIZA:
1. Angels: Party djevojka - nisam čula
2. Jacques Houdek: Umrijeti s osmjehom - nije se baš proslavia
3. Magazin: Oprosti mala - NO COMMENT
4. Alen Vitasović: Škifo - Škifo?!?
5. Raspashow: U tebi tražim spas - traži,samo traži...
6. Danijela Martinović: Oči od safira - Danijela,ODJEBI.
7. Ibrica Jusić: Nježne riječi - među boljim na ovogodišnjoj Dori
8. Karma: Pusti da te vodi ritam - AJME,AJME,AJME i još jednom AJME.
9. Tina Vukov: Il treno per Genova - ne sviđa mi se boja njenog glasa
10. Petar Grašo: Prokleto sam - Grašo,pun mi te k....!
11. Lana Jurčević: Najbolja glumica - WTF?!?
12. Severina: Moja štikla - AAAAAAAAAAAAAAAAAAA!!!
13. Jelena Rozga: Ne zovi me Marija - NO COMMENT 2
14. Massimo: Tu na mojim rukama - inače ne loš,al ova mi pisma nije po volji
15. Ivana Banfić: Kad se sklope kazaljke - nisam čula
16. Kraljevi ulice: Kao san - najbolja na ovogodišnjoj Dori

Uskoro ću prokomentirat i Oscare,a za njih,virujte mi,imam puno lipše komentare!

BYE,AND SEE YA!

10.03.2006. u 10:31 • 5 KomentaraPrint#

utorak, 03.01.2006.

Evo mene opet



Dugo je vrimena prošlo od mog zadnjeg posta,šta zbog raznih zabrana konekcije zbog moje stalno rastuće ovisnosti o netu,šta zbog moje potpune neinspiracije,tj. nemogućnosti prenošenja misli na papir,u ovom slučaju na ekran PC-a.
Ovog puta mi ne pada na pamet da pišem o školi jer me ta tema,uistinu,navodi na povraćanje.
Pisat ću o mom zabrinjavajuće pesimističnom pogledu na svijet i na ljude koji me okružuju.Ne znam šta je uzrok ovakvom mom razmišljanju kroz zadnje,otprilike,2 godine,a pogotovo kroz zadnjih nekoliko miseci,ali stvarno želim da prestane jer ne mogu funkcionirat normalno.Poprilično sam se povukla u sebe,ne govorim puno(osim kad sam s prijateljima),a kad govorim,to je uglavnom deranje ili rečenice ispunjene sarkazmom,koji mi je,usput,glavna maska kojom se koristim.Iskreno se nadam da je to samo pubertet i da će sve to za koju godinu proć.Zapravo,kad malo bolje promislim,glavi razlog svemu ovome je moja unutarnja frustracija zbog svega šta se u svijetu događa.Ustroj društva u kojem živimo me izluđuje.Kapitalizam je nešto najodvratnije šta sam ja u svom petnaestogoišnjem životu imala prilike vidit.Zbog svega toga sam stvarno tužna i ne mogu ne razmišljat kakav bi bia svijet da je onakav kakvim ga ja zamišljam.Također se bojim da se moj san o glumi neće prominit ni kad budem tribala upisat faks,šta je za nekih 3,5 god.,ako se nije prominia ni u proteklih 10.Također,osim glume,ne mogu se baš zamislit u nekoj drugoj profesiji.Mislim da previše razmišljam i da će mi glava eksplodirat,al bi mi prije eksplodirala da ne razmišljam.
Šta se tiče mog trenutačnog prebivališta,ja sam u Vinkovcima,kod mamine rodice.Ja i parents sutra idemu u Mađarsku,u Pečuh.Ja sam tila i do Budimpešte,al je daleko,pa nećemo.U četvrtak idemo u toplice,bazeni i sl.Dobila sam 1500 kn i ne znam šta ću s njima.Mislim,nije da mi ništa ne triba,nego mi puno toga triba,pa ne znam šta bi.
Pošto je mamina rodica glavna urednica vinkovačkog radija VFM (Vinkovci FM), danas sam od 19:20 do 19:30 pustila dvi pisme.Coldplay - Fix You i Santana feat. Steven Tyler - Just Feel Better.Čula sam je na vh1,fenomenalna je.
Iznenadila sam se kako su dobre pisme na vh1,mislila sam da je taj program okupiran crnačkim hip-hopom ka Mtv,al uopće nije.
Jučer sam napokon gledala Star Trek NEMESIS.Danas sam počela gledat Star Wars:Osveta Sitha,al sam zaspala.Pogledat ću sutra jer je navodno super.Ja sam bolesnica kad su u pitanju Harry Potter,Star Trek,Star Wars,a mislim da će me uvatit i Lord of the Rings manija jer je to srodna tematika.
Usput,zanima me di bi mogla nabavit Star Wars ili Star Trek postere pošto glupi teen časopisi samo objavljuju Jay Z-a,Beyonce,LL Cool fuckin' J i slična sranja?

03.01.2006. u 04:20 • 14 KomentaraPrint#

petak, 02.12.2005.

searching for paradise....



...ova me slika jedina može oraspoložit u ovako nikakvom,jadnom i kukavnom raspoloženju u kojem sam ja već dobar dio jeseni.To mi je ža jer mi je jesen najdraže godišnje doba,a škorpioni najveću snagu dosežu u kasnoj jeseni...

Yeah,right.

i ova pisma je tako božanstvena u ovom trenutku....

UB40
Red Red Wine


Red red wine goes to my head
Makes me forget that I still need you so

Red red wine
It's up to you
All I can do I've done
Memories won't go
Memories won't go

I have sworn every time
Thoughts of you would leave my head
I was wrong, now I've found
Just one thing makes me forget

Red red wine
Stay close to me
Don't let me be alone
It's tearing apart
My blue blue heart

I have sworn every time
Thoughts of you would leave my head
I was wrong, now I've found
Just one thing makes me forget...

Red red wine
Stay close to me
Don't let me be alone
It's tearing apart
My blue blue heart


Ljudi,pokušajte ostat živi,nemojte krepat do Božića i Nove Godine kad je vrime za stanku....živim za nju...

Love,
Dylan.

02.12.2005. u 08:56 • 19 KomentaraPrint#

srijeda, 30.11.2005.

Svašta pomalo....



James Blunt - You're Beautiful

My life is brilliant.
My love is pure.
I saw an angel.
Of that I'm sure.
She smiled at me on the subway.
She was with another man.
But I won't lose no sleep on that,
'Cause I've got a plan.

You're beautiful. You're beautiful.
You're beautiful, it's true.
I saw you face in a crowded place,
And I don't know what to do,
'Cause I'll never be with you.

Yeah, she caught my eye,
As we walked on by.
She could see from my face that I was,
F**king high,
And I don't think that I'll see her again,
But we shared a moment that will last till the end.

You're beautiful. You're beautiful.
You're beautiful, it's true.
I saw you face in a crowded place,
And I don't know what to do,
'Cause I'll never be with you.
You're beautiful. You're beautiful.
You're beautiful, it's true.
There must be an angel with a smile on her face,
When she thought up that I should be with you.
But it's time to face the truth,
I will never be with you.

Netipično za mene,da će mi se svidit nešto ovakvo,al mi je pisma stvarno lipa.Shvatila sam da ponekad,makar pisma nemala vrhunske tekstove ka Floydi i 27 akorda,može bit skroz dobra.

I još jedna....

Makar sam od oca pokupila većinu muzike koju slušam,sama sam "otkrila" Depeche Mode koje moj otac jednostavno ne može probavit.
Al meni je Precious predobra....



Depeche Mode - Precious

Precious and fragile things
Need special handling
My God what have we done to You?

We always try to share
The tenderest of care
Now look what we have put You through...

Things get damaged
Things get broken
I thought we'd manage
But words left unspoken
Left us so brittle
There was so little left to give

Angels with silver wings
Shouldn't know suffering
I wish I could take the pain for you

If God has a master plan
That only He understands
I hope it's your eyes He's seeing through

Things get damaged
Things get broken
I thought we'd manage
But words left unspoken
Left us so brittle
There was so little left to give

I pray you learn to trust
Have faith in both of us
And keep room in your hearts for two

Things get damaged
Things get broken
I thought we'd manage
But words left unspoken
Left us so brittle
There was so little left to give



I na kraju,jedna moja škvrabotina...

Opet...tišina me okružuje,
izgubljena u mislima,
plačem zbog pjesme koja u pozadini svira...
osjećam da kupim što je ostalo od mene,
jer ne mogu skupiti što je ostalo od nas....
osjećajući toplinu suze koja će tek poteći,
shvaćam da drukčije nije moglo biti,
sudbina je rekla svoje i život je,kao rijeka,odnio snove moje....


Posvojila sam ovog lipog malog pingvinčića....



adopt your own virtual pet!



30.11.2005. u 22:04 • 20 KomentaraPrint#

petak, 04.11.2005.

Očekivanja...

Image Hosted by ImageShack.us
Pošto svi pišu o školi,red je da i ja stavim par riči šta se tiče nje.
Ali ja neću pisat kako mi je teško,zajebano,kako prilagodba još nije uzela maha...Jer ionako svi znamo da nam je svima tako.Pogotovo nama gimnazijalcima.
Nego,ja ću pričat o smislu školovanja jer me to muči već neko vrime.Gledam one štrebere(svaka njima čast) kako uče sve potrebno i nepotrebno,puno im toga ishlapi,al glavno da su one dvi veličanstvene stranice s njihovim identitetom u imeniku popunjene pejama.
Ostalo nije bitno.
Otkad znam za sebe,otkako sam počela izvodit komične imitacije svoje rodbine,od tada ja znam da oću bit glumica.Inače,volim i pravo (i mama i tata su pravnici,a tata je i sudac),mogla bi se zamislit u ulozi tužiteljice koja je uvik glavna bitch.Mogla bi.
Al bojim se da ću,nakon eventualno završene srednje i fakulteta visit na birou kao nezaposlena,a ako završim ADU u Zg-u mogu radit u kazalištu ili ne radit uopće.Danas uloge na TV-u dobivaju neke ženske bez dana studija glume,a dosta ovih sa faksom,izvise.
Često se pitam da li uopće vridi sve ovo za šta se sad tlačimo i tlačimo.
Svaki put kad gledam Ellenor Frutt iz "Pravde za sve",dođe mi da ja radim to šta ona radi ,al svi mi znamo da Hrvatska nije Amerika.
A s druge strane,ako mladi,inteligentni i obrazovani ljudi stalno odlaze iz Hrvatske u inozemstvo,država se nikad neće unaprijedit.

I šta sad napravit?!?
Ko meni garantira da ću radit ono šta volim?


II.dio
Neko me vrime neće bit na blogu,možda se kratko javim sa informatike,ali ni to nije sigurno. Škola je zajeb,odnia je vrag šalu,mora se učit...Tako da se ja bacam na učenje,a vi mi ostavite komentara da imam šta čitat kad se vratim.................

Do idućeg puta,
Dylan.



btw,na ovaj rezultat sam ostala paf...

The Stupid Quiz said I am

04.11.2005. u 17:36 • 23 KomentaraPrint#

četvrtak, 03.11.2005.

What a peculiar life...



Jučer sam saznala da bolujem od opsesivno-kompulzivne neuroze tj. prisilne neuroze.Zapravo,ja već oko godinu dana znam da imam te svoje neke "mušice",ali nisam mislila da je to neki poremećaj,a kamoli bolest. Meni to oduzima dosta vrimena iako ne mogu reć da mi stvara konfuziju.To je savršeno razrađena rutina koja traje oko godinu dana pa sam je ja jednostavno prihvatila kao neizostavni dio svoje svakodnevnice kao šta neki ljudi prihvate npr. odlaske na hemodijalizu,gastroenteroskopiju ili ubrizgavanje inzulina. Nije mi drago šta imam bilo kakvu bolest,ali mi je drago šta ta moja opterećnost barem ima ime.To vam je isto kao kad vas boli sve živo i neživo,imate začepljen nos,boli vas grlo i glava,a nemate fibru.I sad svi misle da vam nije ništa dokle vaša tjelesna temperatura ne prelazi 37,iako se vi osjećate kao da imate 40.Tako da mi je drago šta mogu reć da imam opsesivno-kompulzivnu neurozu i case closed nego da dotično nema ime pa svi misle da sam zrela za ludaru.
U biti,opsesivno-kompulzivna neuroza ili ,malo jednostavnije i manje stručno rečeno,prisilna neuroza je konflikt lijeve i desne strane mozga,tj. konflikt zdravog razuma i impulsne samozaštite.

...da vam ja ne serem laički,ovo vam je skinuto sa
www.medicina.hr :

Prisilnu neurozu oblikuje posebna organizacija karaktera (prisilni karakter) i ponavljajuće prisilne misli i radnje, koje se doživljavaju kao nametnute, a kojima se bolesnik ne može suprotstaviti. Možda čudno zvuči-ali tek nas nekolicina ima potpunu kontrolu nad vlastitim mislima.
Većina ljudi je doživjela iskustvo kad zna da je nešto napravila - zaključala vrata od kuće, zatvorila plin - ali ipak nakon toga dvoje da li su to zaista napravili. Nekada, može biti potrebno da se iznova provjeri ono za što znate da ste napravili, da bi ste mogli dalje nastaviti dan i početi misliti o nečem drugom. Mnogi od nas imaju svoje male rituale, često s razlogom da rutina pomogne u sprječavanju zaboravljivosti. Ali ponekad poprime svoj poseban tijek - uvijek zaključavanje vrata na poseban način, ili serviranje hrane na poseban način. Za neke ljude, ovakvi rituali mogu izmaći kontroli i njihovim životima ovlada stalna briga o malim stvarima i potreba za izvođenjem beskrajnih ritualnih radnji.
Koji su simptomi?
Najčešći prisilni poticaji povezani s provjeravanjem i brojenjem: oni stalno provjeravaju ono što čine, ili pak broje i računaju do iscrpljenja ili dok ne zadovolje "magični broj puta".
Korisno je odvojeno promatrati opsesivne i kompulzivne poremećaje. Kod opsesije simptomi uključuju napadne i ometajuće
-riječi
-ideje
-neodlučnosti
-prizore
-sumnje.
Osoba prepoznaje da oblik ovakvih misli dolazi iz njenog vlastitog uma, i želi ih spriječiti- ali nije u mogućnosti. Opsesije mogu biti vrlo ružne naravi-seksualne, nasilne, bogohulne- i u sukobu s moralnim standardima bolesne osobe.


BTW,ovu je bolest ima Howard Hughes,pa je Leonardo DiCaprio,navodno,dok je snima Avijatičara pustia svojim neurozama da ga prevladaju.

ako je neko primjetia da ima neke od ovih simptoma,opširnije informacije su na

www.medicina.hr/clanci/ opsesivno_kompulzivna_neuroza.htm

03.11.2005. u 11:41 • 30 KomentaraPrint#

četvrtak, 20.10.2005.



Evo,moram nešto napisat da mi proradi blog.
Tako je rečeno na www.crolga.blog.hr


20.10.2005. u 10:39 • 12 KomentaraPrint#

srijeda, 19.10.2005.

Love and marriage


Jučer kad sam došla iz škole,otac mi je reka da mu je mater rekla nešto šta ga je stvarno šokiralo.Ja sam,sarkastična ka i obično,rekla:»A šta to,molim te?»
Onda mi je reka da se materina rodica iz Vinkovaca rastavila od muža.Na prvi mah stvarno nisam mogla virovat jer je govoria o istim osobama koje su prije samo dva miseca bili kod nas oko tjedan dana sa svoje dvoje male dice i uz obične bračne nesuglasice,bili su kao i svaki drugi bračni par.Tako da me je ova iznenadna rastava stvarno iznenadila.To me je potaklo na razmišljanje o ciloj toj stvari sa brakom i ljubavi i da li jedno uvjetuje drugo ili jedno s drugim nema veze.Čini mi se da se sve više brakova sklapa «pro forme» ,tj. da se parovi odlučuju na brak nakon npr. 5 godina stabilne veze bez obzira je li još uvijek osjećaju isto prema toj osobi.Kad su dvi osobe u kasnim dvadesetima,neke i u ranim tridesetima i kao šta sam rekla,5 su godina u stabilnoj vezi,nemaju baš nekog «pametnog» razloga da prekinu zdravi i uspješni odnos i to opravdaju nedostatkom strasti ili zaljubljenosti koju su imali ili osjećali na početku veze.
Možda sam konzervativna,ali meni je brak jednom i zauvijek.
Dobro,postoje iznimke kad osobe dožive neku veliku promjenu i više se jednostavno ne slažu s partnerom i ako im to predstavlja ogroman problem,tada je bolje da se rastave nego da se nastave međusobno uništavat.
Ali,zato je dobro da veza prije braka traje bar 3 godine da upoznamo našeg budućeg muža/ženu u svim situacijama i upoznamo sva njegova stajališta.
Ne kažem da su brakovi potekli iz kraćih veza loši,ali samo kažem da nije naodmet da šta bolje upoznamo osobu s kojom namjeravamo provest cili život.
Ka dite sam uvik govorila da se neću udat i da neću imat dice,ali sad kad malo bolje razmislim,možda mi ova o braku i nije bila toliko luda.Mislim,kad vidim koliko brakova danas završava rastavom,dođe mi da se nikad ne udavam,tj. da ulazim i izlazim iz veze bez opterećenja i straha da kršim nešto šta bi tribalo bit sveto.
Neću vam ja sad počet sa onom,brak je samo veza potvrđena običnim papirom...ali teško je pogodit sa 20 i kojom koga ćete volit do npr. 70 i neke.Dosta meni bliskih ljudi imaju te bračne nesuglasice pa se dogodi i da ne pričaju po nekoliko dana,ali moji starci su stvarno fenomeni.15 godina su u braku,a nikad,baš nikad (otkad sam ja postala svjesna svita oko sebe) oni se nisu posvađali.Jebate,toliko se dobro slažu da mi dođe povraćat od toga.
I sad,je li to stvar tolerancije ili su jednostavno dvi osobe stvorene jedna za drugu?

19.10.2005. u 11:55 • 5 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 10.10.2005.

Free Image Hosting at www.ImageShack.us
Jednog prekrasnog oblacnog dana,ja mislim '99,ja sam bila kod svog tada najboljeg prijatelja kad sam na njegovoj polici vidila knjigu Harry Potter i Kamen Mudraca.Uzela sam je,procitala tekst na stražnjim koricama i letimicno procitala biografiju autorice Joanne Kathleen Rowling.Prva misao mi je bila da je to neka knjiga za malu dicu,iako sam i sama tada bila dite.Neka kniga o vilama i zlocestim carobnjacima,pretpostavila sam.Onda mi je prijatelj reka da je procitam,da je siguran da ce mi se svidit.Nisam mu baš virovala,al s obzirom da me je poznava od malih nogu i da me valjda poznaje dovoljno da to zakljuci,odnila sam je kuci.
Kad sam pročitala prvo poglavlje,moram priznat da mi je još uvik sličila na neku dječju bajku.Kad sam je cilu pročitala,knjiga mi je bila dobra,ne fenomenalna,ali dovoljno dobra da pročitam i nastavak.Kad sam pročitala drugi i treći nastavak jedva sam čekala četvrti,pa je doša i peti,a sad nas dijele i još 4 dana do šestog.Tokom nekoliko godina postala sam Harry Potter manijak.Paralelno sa knjigama,dolazili su i filmovi,koje sam isto počela obožavat.Cilo to vrime ja nisam bila baš pretjerano upoznata sa stavom Crkve prema knjigama i autorici.Znala sam da su se nešto bunili,ali tek sam poslije saznala kakve je to razmjere poprimilo.Nisam sigurna,ali čini mi se da sam negdi pročitala da su svećenici u Engleskoj palili knjige i govorili da su pune crne magije.Onda nedavno,papa Benedikt XVI. je reka da je protiv Harryja Pottera.Ono šta nikako ne mogu shvatit je zašto se Crkva uvik mora petljat u stvari koje je se ne tiču i zašto baš mora imat mišljenje o svemu.
I tako,prije jedno dva tjedna,diskusija se razvila na satu vjeronauka.
Profesorica je uporno govorila da je svaki oblik magije zlo i da je prenošenje toga u knjige koje su namjenjene nama isto zlo.Knjige,naravno,nije pročitala,a na moje pitanje je li viruje baš svemu šta Crkva kaže,tj. papa,biskupi,itd.,odgovorila je da.Rekla sam joj da ja ne virujem i da ja ništa ne slijedim slipo i da o svemu prvo razvijem svoje osobno mišljenje.A usput,crkva kao institucija nije imala baš blistavu povijest.Npr. - naplaćivali su oprost grijeha,palili "vještice"(šta je sa svetosti ljudskog života?!?),a da ne govorim da su daleko od skromnog života.Državni vrtići su bili troduplo jeftiniji od vrtića koje su držale časne sestre.I oni su u načelu protiv kontracepcije,žele da ljudi imaju puno dice,ne bi li onda tribali besplatno čuvat dicu jer se dobro zna da to njima nije jedini prihod.Ona je onda rekla da ja,ako ne virujem svemu šta vodstvo katoličke Crkve kaže,nisam u Crkvi.Ja sam joj rekla da ja virujem u Boga i katoličku vjeru priznajem kao svoju vjeru,ali činjenica ostaje da Crkvu ne vodi Bog,nego ljudi,a ljudi su grešna bića.
Nisam se dalje tila svađat,ali ako volit Harry Potter knjige i svit koji je J.K.Rowling stvorila,znači ne pripadat u crkvu o kakvoj ona govori,onda valjda i ne pripadam.

10.10.2005. u 18:34 • 15 KomentaraPrint#

nedjelja, 09.10.2005.

Za sve postoji prvi put....

Sinoć je bilo dobro.Zapravo,jako dobro,ako izuzmemo jednu sitnicu.
Ekipa je bila na katalinka,inače dio Splita pored Bačvica.Došli smo tamo s namjerom da se zajebavamo,naravno,a znalo se i da će bit pića.
Ja san tamo bila jedina osoba koja nikad ništa nije pila niti puši.
Tako da san i ja tila probat,al san rekla da se neću opit jer ne želin da mi starci dobiju krivu sliku o meni,jer znate kakvi su oni,čim čuju za nešto takvo odma misle da ste na heroinu.
Počelo se sa red bull energia,votka-juice i naposljetku vigor,čista votka.
Dobro se sićan da san bila savršeno svjesna svega šta se događa oko mene,a to smo potvrdili kad smo znali izreć definiciju književnosti i književnih djela sa hrvatskog,a to je jedan od onih trenutaka kad ne možete bit nimalo trijezniji.Samo nisan mogla kontrolirat hod,tj. nosilo me malo u livu,malo u desnu stranu.Pivali smo od 10 do 11 ipo,pa smo onda igrali na opće poznatu bocu.Zažvalile smo ja i prija neke osobe šta inače ne bi,al sve u svemu priživile smo.
Sve u svemu,mislila san da će to bit nešto bolje,al vjerojatno nisan dovoljno popila da bi bilo nešto spektakularno....

09.10.2005. u 14:33 • 6 KomentaraPrint#

petak, 23.09.2005.

I eto ga na,počela je škola.
Upisala san 4. gimnaziju "Marko Marulić"(inače,opća) i sve je dobro,samo je razrednica neka kozurina.Prvi dan je došla sa crvenim noktima,rozim ustima,plavim kapcima i zelenom košuljom.Tragedija.Još nije izašla iz toga.Još veća tragedija.
Razred je super,samo ima malo muških jer je ovo naša lipa štreberska gimnazija.
Malo nam je zajeban raspored,al i to je ok.
Sorry šta vam se nisan prije javljala,al JOŠ mi stari nije osposobia net.
Volin vas sve puno,nadan se da me citate,ako ne citate,who can blame you,jer pišen svake prijestupne godine.
Tila san vam još reć da je u gimnaziji dobro,osjećan se starije nekako..

23.09.2005. u 19:34 • 5 KomentaraPrint#

petak, 19.08.2005.

We don't need no education,we don't need no thoughts control...

Evo,valjda bi bia red da i ja nešto napišen...
Iskreno,pun mi je kurac da pišen postove u kafiću,gadi mi se to jer mrzin kad mi se 15 ljudi mota oko glave dok pišen i tako ne mogu napisat ono šta san planirala,izgubi mi se sva ionako mizerna inspiracija i tako je to baš sjebano...
Ali dobro.
Lito će hvala Bogu završit brzo,jedva čekan školu(nikad nisan mislila da ću to reć),al ode u Splitu je smrtno dosadno.Jedino mi olakšava šta nije prevruće ka šta je bilo donedavno.Još se nisan skinila sa tv-a,a iskreno ta vrsta apstinencije me baš i ne privlači.Sinoć san legla u 5,digla se u 11,a nekad se dižen i u 1,2 popodne.
Sramota jebate.
Nadan se da ću uspit otić do Ancone do početka škole jer me još veća sramota priznat da nisan bila van granica lipe naše (ne računam BiH).Planiram i skijanje ove zime,al sve je to još neizvjesno.
Mislin,sam Bog zna koliko bi ja tila otić u svoju precious Irsku,al za sad ništa od toga jer starci kupuju kuću u Kaštel Gomilici.Al na sriću ne moran selit tamo do 4.-tog srednje,a tada ću ih skuvat da mi kupe auto.
Usput,razmišljala san šta bi ja studirala jer san čitala sanju,ne zna ni ona,a neznan ni ja iskreno.
Kad bi postoja mix jezici-povijest-psihologija-dramska akademija-pravo to bi definitivno studirala,al jebiga ko će dat takvo nešto.
Ali,dobro je šta iman još cilu gimnaziju da o tome razmišljan pa ko ga jebe....

Aj,čitamo se,
Dylan.

19.08.2005. u 22:35 • 11 KomentaraPrint#

četvrtak, 21.07.2005.

Nema naslova

Bože koje dosadno popodne.Navukla sam se na serije opet....Drugi me uvik priko lita zajebe,ima sve te serije,a meni se ne da na more pa se uvik navučem..ali ima ih je jednostavno previše...
-SeaQuest
-Harry i Hendersoni
-Sutkinja Amy
-Hitna služba
-8 jednostavnih pravila za dečke moje kćeri tinejdžerice
-Slava
-Alias
-Tko živ,tko mrtav
-Svijet prema Jimu
-Zvjezdane staze(Enterprise)
-Whoopi
-Mućke
-Walker-teksaški rendžer
-24
-Frasier

Ma grooozno.A nova i rtl su sranje jer već u ponoć ipo odjave jeb... program.
Usp,naletila sam na blog jednog idiota,zove mu se blog "Dečko u trendu".Nisam mogla odolit a da ne komentiram...ma,jednostavno pogledajte..

maneken

21.07.2005. u 20:25 • 745 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

< lipanj, 2006  
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30    


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv





Izbrisala sam sve šta je bilo u boxevima zato šta trenutno refresham boxeve pa će uskoro u njima bit novi sadržaj.



Blogovi koje čitam

almost poznata
another brick in the wall
AntibioticA
bitno je očima nevidljivo,samo se srcem dobro vidi!
blues umornog konja
d.s.o.
djevojčica sa knjižicama
here I am in my little bubble...
između sna i sna...
ja u ljubav vjerujem
jazzie
jednostavan život za komplicirane
juliere
just a woman
lovac u žitu
malo umnosti
mama ti se kupa gola
mentalne diareje
minervariranje
nik titanik's mad blog
penellope od gospodara
pogrešno skretanje
ptica trkachica
redukcija mentale
sagranijski ljetopis
samo tako...
my secret temple
sisajed
sunrise in wonderland
teuta
the little one
tv kritičar
u jebem ti koji blog


Pisme koje su obilježile moj život i koje mi izazivaju
snažne emocije,bilo sreću,tugu,strast ili čežnju....


1. PINK FLOYD

Izvođač: Pink Floyd
Pisma: High Hopes
Album: The Division Bell (1994.)

Beyond the horizon of the place we lived when we were young
In a world of magnets and miracles
Our thoughts strayed constantly and without boundary
The ringing of the division bell had begun

Along the long road and on down the causeway
Do they still meet there by the cut

There was a ragged band that followed in our footsteps
Running before time took our dreams away
Leaving the myriad small creatures trying to tie us to the ground
To a life consumed by slow decay

The grass was greener
The light was brighter
With friends surrounded
The nights of wonder

Looking beyond the embers of bridges glowing behind us
To a glimpse of how green it was on the other side
Steps taken forwards but sleepwalking back again
Dragged by the force of some inner tide

At a higher altitude with flag unfurled
We reached the dizzy heights of that dreamed of world

Encumbered forever by desire and ambition
There’s a hunger still unsatisfied
Our weary eyes still stray to the horizon
Though down this road we’ve been so many times

The grass was greener
The light was brighter
The taste was sweeter
The nights of wonder
With friends surrounded
The dawn mist glowing
The water flowing
The endless river

Forever and ever

Hello…Is that Charlie?
Hello Charlie…Great!

Izvođač:Pink Floyd
Pisma:Poles Apart
Album: The Division Bell (1994.)

Did you know....it was all going to go so wrong for you
And did you see it was all going to be so right for me
Why did we tell you then
You were always the golden boy then
And that you’d never lose that light in your eyes

Hey you....did you ever realize what you’d become
And did you see that it wasn’t only me you were running from
Did you know all the time but it never bothered you anyway
Leading the blind while I stared out the steel in your eyes

The rain fell slow, down on all the roofs of uncertainty
I thought of you and the years and all the sadness fell away from me
And did you know....

I never thought that you’d lose that light in your eyes....

Izvođač:Pink Floyd
Pisma:Learning to fly
Album:A momentary lapse of reason (198

Into the distance, a ribbon of black
Stretched to the point of no turning back
a flight of fancy on a windswept field
standing alone my senses reeled
a fatal attraction holding me fast, how
can I escape this irresistible grasp?

Can’t keep my eyes from the circling skies
Tongue-tied and twisted just an earth-bound misfit, I

Ice is forming on the tips of my wings
Unheeded warnings, I thought I thought of everything
No navigator to guide my way home
Unlaneded, empty and turned to stone

A soul in tension that’s learning to fly
Condition grounded but determined to try
Can’t keep my eyes from the circling skies
Tongue-tied and twisted just an earth-bound misfit, I

Friction lock - set.
Mixture - rich
Propellers - fully forward
Flaps - set - 10 degrees
Engine gauges and suction - check

Mixture set to maximum percent - recheck
Flight instruments...
Altimeters - check both
(garbled word) - on
Navigation lights - on
Strobes - on
(to tower): confirm 3-8-echo ready for departure
(tower): hello again, this is now 129.4
(to tower): 129.4. it’s to go.
(tower): you may commence your takeoff, winds over 10 knots.
(to tower): 3-8-echo
Easy on the brakes. take it easy. it’s gonna roll this time.
Just hand the power gradually, and it...

Above the planet on a wing and a prayer,
My grubby halo, a vapour trail in the empty air,
Across the clouds I see my shadow fly
Out of the corner of my watering eye
A dream unthreatened by the morning light
Could blow this soul right through the roof of the night

There’s no sensation to compare with this
Suspended animation, a state of bliss
Can’t keep my mind from the circling skies
Tongue-tied and twisted just an earth-bound misfit, I

Izvođač:Pink Floyd
Pisma:Wish you were here
Album:Wish you were here (19

So, so you think you can tell,
Heaven from Hell,
Blue skies from pain,
Can you tell a green field?
From a cold steal rail,
A smile from a veil,
Do you think you can tell?
Did they get you to trade?
Your heroes for ghosts
Hot ashes for trees,
Hot air for cool breeze
Cold comfort for change
Did you exchange?
A walk on part in a war,
for a lead role in a cage?

How I wish, how I wish you were here,
We're just two lost souls,
Swimming in a fish bowl
Year after year,
Running over the same old grounds
What have we found?
The same old fears,
Wish you were here….

2.COLDPLAY

Izvođač:Coldplay
Pisma:The Scientist
Album:A rush of blood to the head (2002.)

Come up to meet you, tell you I’m sorry
You don’t know how lovely you are
I had to find you, tell you I need you
Tell you I set you apart
Tell me your secrets, and ask me your questions
Oh let's go back to the start
Running in circles, coming up tails
Heads on a silence apart

Nobody said it was easy
Oh it’s such a shame for us to part
Nobody said it was easy
No one ever said that it would be this hard
Oh take me back to the start
I was just guessing at numbers and figures
Pulling your puzzles apart
Questions of science, science and progress
Do not speak as loud as my heart
Tell me you love me, come back and haunt me
Oh and I rush to the start
Running in circles, chasing our tails
Coming back as we are

Nobody said it was easy
Oh it’s such a shame for us to part
Nobody said it was easy
No one ever said it would be so hard
I’m going back to the start

Oh ooh ooh ooh ooh ohh (x4)

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se