Duhovne vježbe u svakodnevici

srijeda, 10.05.2006.

88-PETROVO ZATAJENJE



(Lk 22,54-62)



Koliko je Petar samouvjereno nastupio na Posljednjoj Večeri, toliko se sada pokazalo koliko je njegovo samouvjerenje bilo bez ikakva temelja. Razmišljanje o Petrovom slučaju pomoći će mi da budem iskreniji i ponizniji; da se više ne oslanjam na sebe, nego isključivo na Boga.



54. Petar je Isusa slijedio izdaleka. U sebi rastrgan, podvojen između pristanka i odbijanja, između znatiželje i straha upao je u osinjak, izložio se opasnosti koja je bila veća od njegove snage. I ovdje je njegova preuzetnost došla do izražaja. Bila je dovoljna riječ jedne vratarice da se nađe ugrožen i da potraži spas u nijekanju svoga Učitelja. Obična zemaljska vratarica nadvladala je nebeskog vratara, da mu bude jasno kako Isus neće graditi budućnost svoje Crkve na ljudskoj snazi, nego na Kristovoj prisutnosti i miolosti.



57. "Ženo, ne poznam ga!" kaže Petar ženi za Isusa. Da, možda je imao i pravo: nije poznavao Isusa u njegovoj nutrini, nije shvaćao Kristove stavove, nije prihvatio Kristov način spašavanja čovječanstva. Do dolaska Duha Svetoga Isus mu je bio nepoznanica. Tek ga je Duh Istine uputio u svu istinu.



58. «I ti si njihov!" - "Nisam!" Dijalog s nekim drugim čovjekom prinudio je Petra da se odreče i svojih drugova, onih za koje je rekao da bi mogli izdati Isusa prije njega. Kad čovjek zaniječe Boga, zaniječe i čovjeka. Stav prema Bogu ponavlja se u stavu prema ljudima.



59. "Nakon sat vremena: "I ovaj je bio s njim - Čovječe, ne znam što govoriš!" Petar je imao čitav sat vremena razmisliti o onom što je učinio svom Isusu. Ništa nije smislio. Strah ga je natjerao da govori, a da ne zna što govori. Ni na Taboru, u euforiji, nije znao što govori. Osjećaji i pozitivni i negativni mogu čovjeka blokirati, odvesti na krivi put. "Osjećaji su dobri sluge, ali loši gospodari.»



61. Pijetao zapjeva... Isus upre pogled u Petra. Sve je srušeno. Dok Isus daje život za svog učenika, za svijet, njegov prvi učenik ga se odriče... Možda bi pijetao uzalud kukurikao da Isus nije upro pogled u Petra. O, taj Kristov pogled! To Božje prodorno oko koje dijeli kosti i moždine. Pod svjetlom tog pogleda Petar je ugledao ruševine svog prijateljstva s Isusom, svog izabranja, svog bića. Sve je slomljeno, uništeno... Morao je Petar, više nego drugi, doživjeti da Isus ide u smrt kako bi, prije svih ostalih, njega spasio. Jednom je tonuo u valovima i Isus mu je pružio ruku. Sada je potonuo u svoj kukavičluk, strah, grijeh. Odijelio se od života.



62. - Iziđe te zaplaka gorko. Bile su to suze iz dna Petrova bića koje je u svom dnu do kraja poniženo i ugroženo i koje vapi za spasenjem; bile su to suze žalosti, suze bola, suze poništenosti. Isus je prije rekao:"Blago onima koji tuguju, jer će se utješiti!" (Mt 5,4).

- 00:39 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>