|
Lk 18,9-14
Čovjeka s pravom puno zanima tko je i što je. Želi znati je li vrijedan, čestit, dobar. Zato mu je Bog dao savjest da ga vodi od dobra na bolje, prema sve većoj vrijednosti. No može se dogoditi da njegova mjerila prosuđivanja ne budu dobra, da ne gleda svoje srce, svoju dušu u Božjem svjetlu, nego se mjeri ljudskim ovozemaljskim mjerilima. Ako je po ljudskim mjerilima napravio više, kvalitetnije, bolje, zaključi da je onda bolji od drugih. Tako dođe u napast da druge podcjenjuje, omalovažava, čak prezire. U tom slučaju treba se sjetiti da on u svoju lošu misao o drugima projicira samog sebe, pa je onda upravo on ono što misli o drugima. Istina o kojoj sada želim razmišljati neka mi pomogne da bolje, dublje upoznam sebe. Istina je katkada gorka. Ali istina oslobađa.
«Nekima pak koji se pouzdavahu u sebe da su pravednici, a druge podcjenjivahu, reče zatim ovu prispodobu: "Dva čovjeka uziđoše u Hram pomoliti se: jedan farizej, drugi carinik. Farizej se uspravan ovako u sebi molio: 'Bože, hvala ti što nisam kao ostali ljudi: grabežljivci, nepravednici, preljubnici ili - kao ovaj carinik.' Postim dvaput u tjednu, dajem desetinu od svega što steknem.' A carinik, stojeći izdaleka, ne usudi se ni očiju podignuti k nebu, nego se udaraše u prsa govoreći: 'Bože milostiv budi meni grešniku!' Kažem vam: ovaj siđe opravdan kući svojoj, a ne onaj! Svaki koji se uzvisuje, bit će ponižen; a koji se ponizuje, bit će uzvišen."
Dva čovjeka ovdje predstavljaju dva svijeta, dva mentaliteta. Mentalitet farizeja mi je poznat. No možda nisam svjestan koliko je on prisutan u meni i koliko mi je drag. Kada se primjerice uspoređujem s drugima obično upadam u zamku da o sebi mislim bolje nego o drugima. Ili ako doživljavam osjećaj manje vrijednosti nije li taj osjećaj neugode baš zato prisutan što ne prihvaćam da budem ispod drugih. Tako je osjećaj manje vrijednosti naličje iste medalje: nezadovoljene potrebe da budem vredniji od drugih. Nisu li se i apostoli uspoređivali i pitali «tko bi od njih bio najveći» (Lk 22,24). Uspoređivanje u ovom smislu nikad nije dobro. Težnja da se uspoređujem redovito mi želi pokazati da sam bolji od drugih. Tako više ne živim u svijetu ljubavi, nego u svijetu nezdravog bolesnog nadmetanja, izdizanja nad druge. Zdravo nadmetanje ide za tim da postigne bolje rezultate, a nezdravo da ponizi drugoga. Kad su se apostoli prepirali tko bi od njih bio najveći Isus im reče: «Ja sam posred vas kao onaj koji poslužuje... Ta Sin čovječji nije došao da bude služen, nego da služi i da svoj život dadne kao otkupninu za mnoge.»
Farizej se molio uspravan, uzdignut, svjestan svoje pravednosti, vrijednosti, superiornosti. Uživao je u njoj. Zahvaljivao je Bogu, a nije znao da ta zahvala nije usmjerena prema Bogu, nego je utjelovljenje njegovih sebičnih i oholih osjećaja. On svojom zahvalom kao da i Bogu želi reći: gledaj me Božje. Jesi li ponosan sa mnom? Imaš pravo to biti. Drugi ljudi nisu kao ja. Oni su grabežljivi, nepravedni su, robovi su seksualnosti. Svijet je prepun takvog ološa. Evo i ovaj carinik. On ovamo i ne spada. Po što je došao ovamo? Znaš ga kakav je. Živi na tuđi račun. A ja sam pravi. Sposoban nametnuti si pokoru, postiti, žrtvovati se. Tebi na slavu dajem propisanu desetinu..... Sve što je farizej govorio bila je istina. On je sve to činio. Samo jedno nije – nije volio, nije naučio biti plemenit, nije naučio ljubiti. Prepoznajem li klice farizejštione u sebi. Otvorit ću Gospodinu svoje bolesno srce i moliti ga da me izliječi, očisti, oplemeni.
Carinik je pognut, svjestan da nema pravo pogledati Bogu u lice. Od njega očekuje samo smilovanje i pomoć. Govori: 'Bože milostiv budi meni grešniku!'. Petar je u trenutku spoznaje svoje grešnosti rekao: «Idi od mene, grešan sam čovjek, Gospodine!»
Mogu li i ja sada izreći carinikovu molitvu? Pogotovo ako sam se prepoznao u farizeju. Možda će molitva ruskog hodočasnika biti najprikladnija da izreknem svoje raspoloženje: «Gospodine Isuse Kriste, Sine Božji, smiluj se meni grešniku!» Tada i samo tada čut ću Isusovu riječ da sam od molitve otišao opravdan, pomilovan, spašen, ljubljen.
|