|
Lk 5,17-25
Isus je naglašavao da je donio ljudima puninu života, da je došao pronaći izgubljeno, spasiti propalo, izliječiti bolesno. On želi da njegovi učenici budu puni života u duši i tijelu. Da u svakoj situaciji prepoznaju šansu da ostvare ljubav. Molit ću Gospodina da po ovoj vježbi doživim nešto od te punine. Da Isusa prepoznam kao onoga koji mi vraća zdravlje tjelesno i duhovno, koji mi daje puninu života.
«A sila Gospodnja nukala je Isusa da liječi.» Isus i danas ima oka i srca za naše patnje, bolesti, duhovne, duševne i tjelesne. On želi ili da budemo posve zdravi ili da bolest prihvatimo kao i zdravlje (Sv. Ignacije), uvjereni da i u bolesti kao i u zdravlju možemo služiti Bogu i pomagati ljudima.
«I gle, ljudi doniješe na nosiljci čovjeka koji bijaše uzet. Tražili su da ga unesu i stave preda nj. Budući da zbog mnoštva nisu našli kuda bi ga unijeli, popnu se na krov te ga između crepova s nosiljkom spuste u sredinu pred Isusa.» Nevjerojatne li ljubavi i snalažljivosti! Ovi ljudi vjeruju u Isusovu moć. Vole svoga prijatelja. Isusa posebno veseli kad ljudi stoje pred njim u mislima i molitvama. Vjera u Isusa i ljubav prema bližnjemu čine čudesa. Imam li osobno iskustvo kako su me prijatelji donijeli pred Isusa i izmolili mi zdravlje duha i tijela. Jesam li susreo ljude koji pate, koji su uzeti možda ne tjelesno, nego duhovno, nemoćni okrenuti se drugima i činiti dobro, koji su zarobljeni bezvoljnošću, beznađem, koji trunu u svojoj sebičnosti? Jesam li takve, kao ova četvorica u vjeri donosio pred Isusa, povjeravao ih Isusovoj snazi i ljubavi? Vjerujem li da nema beznadnih situacija, ako imam vjeru?
Vidjevši njihovu vjeru reče on: "Čovječe, otpušteni su ti grijesi!" Vjera jednih spašava druge. Vjera kao zrno gorušičino premješta bregove, čisti duše, liječi tijela. Vjera je svemoćna. Kad bih imao vjere koliko bih dobra mogao učiniti. Isusa najviše veseli kad imam vjere. Najviše ga žalosti pomanjkanje vjere: «Dokle mi vas je podnositi, nevjerni rode!» Četvorica nisu tražila liječenje duha. A Isus zna da je to puno važnije. Kako mu se jako svidjela njihova vjera i ljubav, učinio je i ono za što ga nisu molili: izliječio mu je duh.
Pismoznanci i farizeji počeše mudrovati: "Tko je ovaj što huli? Tko može grijehe otpuštati doli Bog jedini?" Proniknuvši njihovo mudrovanje, upita ih Isus: "Što mudrujete u sebi? Što je lakše? Reći: 'Otpušteni su ti grijesi' ili reći: 'Ustani i hodi?' Ali da znate: Vlastan je Sin Čovječji na zemlji otpuštati grijehe!" Slijepci i vođe slijepima, kako je Isus nazvao one koji su bili osljepljeni zavišću i mržnjom, ne mogu doživjeti radost duhovnog oslobođenja. Uza zdrave oči ne vide Kristovu ljubav na djelu. A Isus je došao na svijet prije svega, da oslobodi svijet od grijeha. Prisjetit ću se trenutaka kada mi je Isus govorio: «Ogrješujem te od grijeha» i sada mu ponovno zahvaliti. Povjerovat ću da Isus tako svima oko mene oprašta grijehe. Da bih vidio čudesna Božja djela moram imati zdravo oko: dobru volju, čisto srce.
I reče uzetomu: "Tebi zapovijedam: ustani, uzmi nosiljku i idi kući!" I on odmah usta pred njima, uze na čemu ležaše i ode kući slaveći Boga. Kada je Isus učinio ono što mu je najviše na Srcu: očistio bolesnikovo srce od grijeha, svojom božanskom snagom pridiže bolesnika, vraća mu zdravlje i snagu. Bolesnik sav presretan i ushićen, uzima postelju na kojoj su ga donijeli Isusu i kreće u život – biti koristan drugima. To je smisao svakog čuda, svake milosti: podići čovjeka, osposobiti ga da nosi svoje teret i poslati ga ususret drugima, da darom koji je primio dariva druge.
|