|
64-TRI NAČINA LJUBAVI (PONIZNOSTI)
DV 165-168
Kao razmatranja o «Dvije zastave» i «Tri vrste ljudi», i ovo razmatranje me priprema da ispravno odaberem životno zvanje.
U razmatranju o "Tri vrste ljudi" pročistio sam svoje motive i nakane. Ovo mi želi pomoći da se posve otvorim ljubavi.
Vježba o "Tri načina ljubavi", ili "Tri načina poniznosti" (kod sv. Ignacija je to isto) govori o temelju mog odnosa prema Bogu. Ljubav je spremnost da budem na raspolaganje Bogu koji je ljubav, da izvršavam Njegovu Volju. Ona pretpostavlja odricanje od svojih sebičnih i oholih želja.
Gledam pred sobom Isusa. On se radi mene i moga spasenja ponizio, sišao s nebesa, postao poslušan, ponižen do smrti na križu. Pokazao mi je put u Vječni život. Iz ljubavi prema meni dao je svoj život, da bi mi uskrsnućem poklonio svoj Božanski život.
Osluškujem kucaje njegova Srca. Što mi sada govori? - "Prijatelju, pomakni se naviše, više mi se približi!" Ukoliko sam velikodušan prema Isusu, hrabro ću prekoračiti sve granice ljudske logike i poći u susret Isusu.
Molim ga da me tako zahvati njegova ljubav, ispuni njegovo svjetlo, ojača njegova snaga, preobrazi njegov Duh, da me nikakav egoizam, nikakav strah pred žrtvom, nikakva ljudska logika, ne zaustavi na putu koji me vodi u Božji svijet.
Stav prema Bogu ne ponaša se po logici razuma i interesa, nego po logici srca, ljubavi. B. Pascal reče: "Srce ima svoje razloge koje razum ne može razumjeti!"
Crkva je Mistično tijelo Kristovo. Što su kršćani više slični Kristu to će Crkva biti vjernija slika Kristova. Zato se trebam "obuči u Krista", suobličiti mu se, upiti Njegov duh: da Kristova misao bude moja misao, Kristove težnje moje težnje, Kristova snaga moja snaga, Kristov mir moj mir, Kristova radost moja radost, Kristov život moj život. Krist treba postati srce moga srca!
Da bih došao do tog vrhunca Ignacije mi predlaže razmatranje o tri načina ljubavi:
1. način sastoji se u tome da se tako odlučim ljubiti Boga, da nikada neću teško sagriješiti. Od te odluke ne bih odstupio ni uz cijenu da dobijem cijeli svijet; niti da mi oduzmu život.
Ovo je visok stupanj ljubavi. Isključena je svaka mogućnost da se svjesno i slobodno odijelim od Boga, da počinim teški grijeh. No, ovaj način ne isključuje lake grijehe, nesavršenosti, nemarnosti; izbjegavanje križeva i poniženja, želju za svjetskim radostima. A onda nisam siguran da ću ustrajati u dobru. Tako se ipak nalazim u opasnosti da padnem i u teški grijeh.
2. način savršeniji je od prvoga. Tako ljubim Boga, da mi je svejedno jesam li bogat, ili siromašan; čašćen, ili prezren; hoću li dugo ili kratko živjeti. Želja da služim Bogu važnija mi je od svega. Uz to ni za čitav svijet, pa ni uz gubitak vlastitog života, ne bih počinio samo jedan laki grijeh. Onaj koji je doživio da je ljubljen shvaća svu težinu "lakog grijeha". Prihvaćanjem svjesno i slobodno lakog grijeha, kao da sam probio rupu na lađi svog života.
3. način je savršen. Pretpostavlja prvi i drugi: u pretpostavci da ću jednako proslaviti Boga, samo da se više povedem za Kristom, da Mu postanem što sličniji: - radije odabirem siromaštvo sa siromašnim Kristom, nego bogatstvo; - radije pogrde s Kristom, zasićenim pogrdama, nego časti; - više želim da me smatraju ispraznim i ludim poradi Krista, kojega su prvoga smatrali takvim, nego pametnim i mudrim na ovome svijetu. Tako se posve suobličujem s Kristom koji je prihvatio nepravde, prezir i sramotnu smrt. Ja, iz ljubavi prema Njemu, prihvaćam radije prezir, nego pohvalu; radije patnju, nego užitak; radije sramotu, nego ugled; radije umiranje, nego radosni život. Tko je došao do tog stupnja ljubavi, zahvaljuje na svemu Bogu; sretan je sa svime; ničemu se ne protivi. Da bih došao do tog stupnja ljubavi moram se svakodnevno vježbati: da podnosim sramotu; da izbjegavam želju za isticanjem; da rado primam pouke, prigovore, opomene... "Moramo dopustiti da padnemo u zemlju kao zrno; da nas pokriju gnojem prezira; da na nas napada snijeg hladnoće i nemara; da nas pokrije vrijeme zaboravi... tek tada će doći vrijeme da donesemo prave plodove" (P. Forestat). "Svi ljudi imaju svoj križ. Samo, neki ga nose rado i zato im je upola lakši. Drugi ga nose protiv volje i zato im je dvostruko teži!" (Sv. Alfonso Liguori)
Trostrukim razgovorom zamolit ću da mi Gospodin dadne dar ovog trećeg načina ljubavi.
|