Dvorci, crkve i stari gradovi

10.05.2018., četvrtak

Nuštar

A sad dosta o mom autu,ajmo malo o meni.....
Svi kažu da su djeca rođena u svibnju najljepša,pa sam stoga cijeli taj maj ja u špiglu i ne mogu se nadiviti.U maju-svibnju rođeni su veliki ljudi,oštrog pogleda i sexualno nabijeni.Da ih ne redam za to bu te se morali sami malo info.Pogotovo ne smijem,a za neke nije prikladno navoditi njihove vrline,jer se dobro zna da bikovi nemaju mana.Možda malo veće rogove,ali to je naprosto hot i sexy.
Sposobni su, pametni,lijepog i ugodnog glasa,pogotovo ako ih se ne izazove,jer onda glas poprimi tonalitet ugodnog glasnog govora.Umjetnici sve redom,bilo da su ovako šarmantni ko ja,bilo da su vladari poput Tita i Marije Terezije,temperamentni poput Staljina ili samo samozatajni poput Stepinca.O Titu se sve zna,samo kaj se nije dokazalo,a kako ja ipak pratim i tu stranu povijesti onda su mnogi tog kobnog dana za naše narode oči izbili suzama,a danas to ne bi priznali sve da im muda režeš na šnite,fete,kriške ili samo sitno kosaš.Za Maricu koja je bila više nego sposoban i prosvijetljen vladar,jer smo mi bikovi uvijek ispred svoga vremena,kažu da je imala i jak sex libido,pa se žemskica trošarila na sve strane,pa u samom carskom Šenbrunu stoji,da su je našli pod konjem,ali ja u to ne verujem,jer pored naših vrlih Slavonera i Linera i konj bi se posramil,poglavito ako se sećate priče o našoj dici Trenku i njegovih vrlih 30 cm ukrudbe.U Zagrebu se trenutno održava i izložba posvećena ruskoj carici,inače Njemici,Katarini s Velikom,koja je također bila svibanjsko dete,pa se i za nju tvrdi da ju je imala cela štela sa komplet menažerijom.
Maj osim pjesama punim romantike dao je i dvije povijesne ličnosti izuzetno važne za teritorije,a kako su bikovi oduvijek bili skloni šopingu i mladenačkom izgledu te se vole lijepo odijevati kažu za njih da su i hohštapleri,ali isto tako i diktatori,samo zato jer ne trpe osobe koje nemaju ukusa u odijevanju,a to bikove jako smeta i uvijek treba biti prikladno oblečen.Tako je jedan bik odlučno rekao ne drugom biku,a onda je ovaj prvi bik ponorel i trećeg bika lepo strpal u kućni pritvor,sve zbog garderobe,a onda je ovaj treći bik rekao ne buš ti meni,kak je i red u Hrvatskom pitomom Zagorju,drugome,pa je sve skupa završilo pušketanjem na sve strane jako malo godina nakon što je drugi bik preselio na ahiret.I to su sinovi naših naroda! A po onoj staroj se bum vas tužil,ispada da su bili više po sudovima nego markirani finom robicom.Premda je onaj prvi bik bil fest neodlučan na koju će stranu prvo,pa se nesvrstao,treći je isto tako bio neodlučan,pa je pokušao spojiti ,ali nije išlo,pa smo se razišli.O drugom biku sa velikim brkovima,tipa posjetite Rusiju prije nego ona vas,ne bum puno,jer se zna da je četvrtog koji se borio lepo utamanio na primjeren način.A četvrtom biku se omaklo samo zato kaj je dal postreljati i posmicati sa planete celu carsku kuću.Pa ti sad znaj kaj je kaj nije pravo,no bikovi su svakako nježni i podatni!Peti bik odnosno ja,se polako priprema,a kad uzme skok,bute vidli!
No,svibanj na samom kraju svog postojanja,kad se poštenom i vrlom biku primiče i neki drugi horoskopski znak,zaigran i sa više lica,nas dva brata skupa ratujemo,ima i svoje crne strane,tako da u doba cvatnje i pupanja prirode,desi se teška zabuna pa se odmah okrene naglavačke,tako da se to sve skupa teško može pohvatati.Vi koji ste došli dovde sa čitanjem,vjerojatno se već hvatate za glavu i dosta je,ako mislite razbiti komp,počupati kosu,nazvati bolju polovicu da se isperete,nemojte,jer zapravo sad tek slijedi zaplet.
Bilo je to godine 903.....( to je samo zato da operem bikove od loše karme,a lepo su nam mogli dati celi maj).Izgleda da ipak to vreme cvatnje ,a poglavito pelud na sve strane izaziva teške alergije,pa smo nervozni,jer nam suziju oči,kišemo,nos nas svrbi,a znate da kad nos svrbi,onda bumo ljuti,to i deca znaju! U krasnoj Slavoniji,povijesnoj kraljevini,koja je oduvijek čuvala čast pa skoro cele kraljevine od mora do žitnice,rasao je jedan dečko,za kojeg bi čovek ruku u vatru dal,da bu mali fest pobožan,no vidi vraga,mali se odmetnul i napravio je teški kaos u cijeloj politici Hrvatske,pa je ostao zapamćen i primijećen kao jedan od onih koji nikako da sjašu s grbe ovih naših napaćenih prostora,a to se vidi i do danas,samo kaj domaći svet prednjači kako bu se više ulizal strancu,pa je onda to nekako povijesno kronološki povezano.Na maloj uzvisini iznad ceste,leži predivan dvor Nuštar,naravno kakav bi bio nego barokni,ali broji on više godina u svojim temeljima nego se vidi izvana.Naime već u 12 ili 13 stoljeću ovdje postoje benediktinski samostan,1263 godine monasterium s.Spiritus de Wolko,a po tom istom samostanu Monustar,dobilo je i naselje ime Nuštar,a nedaleko odavde bio je i utvrđeni kaštel.Naravno je da se i ovdje mijenjaju vlasnici kroz stoljeća,Gorjanski,Berzete,Daubaši i ostali,ali konačno barok gradi na ostacima samostana de Coseaux početkom 18 stoljeća.Niz arkada u prizemlju natkrite dugim balkonima na katu,privlači pažnju svakog posjetitelja.No u 19 stoljeću on biva pregrađivan i tu ustvari počinje ta priča.U tom dvoru rasao je Khuen Hedervary zloglasni Hrvatski ban.

Jačanjem nacionalnog pokreta u zemljama carevine,a bojeći se raspada carstva,austrijska kuća sa Franjom Josipom I na čelu,postavlja mađarona na bansku stolicu,a sve poslije zaključivanja hrvatsko-ugarske nagodbe,a i zbog većeg otpora Hrvata i prema kruni,a pogotovo prema mađarima,koji su silom htjeli slomiti hrvatski nacionalni interes,te isto tako u to doba počinje se javljati i ideja o zajednici južnih Slavena i to u Hrvatskoj,no svi znamo kako je to završilo 100 godina kasnije,1990-te godine.Ne mogu se nabrojati sve štete koje je ovaj ban napravio Hrvatskoj,i premda je rasao u Slavoniji u Nuštru ,gdje se na svom imanju kao dijete i privatno školovao.Razdoblje njegove 20-godišnje vladavine na banskoj časti naziva se khuenština,odnosno prikaz nasilja i samovolje Mađara i njihovih poklonika na području Hrvatske.
Neću duljiti više i ići tako daleko u povijest i razglabanje,analizu svega onoga što smo popušili usput i dali se samo tako lako.Kao da su generacije zaboravile čojstvo i junaštvo i predale se rukavicama štrikanim i heklanim.Ako idete od Vinkovaca ,preko Jarmine za Vukovar,čeka vas sada zapušteni i napušteni dvor Nuštar.
Uživajte u maju,cvijeću,buđenju prirode i ljubavi...jer su bikovi ,a i općenito,osim nekih,djeca maja i djeca cvijeća.....

Oznake: Nuštar


06.05.2018., nedjelja

Darda

Ustvari volim onaj osjećaj izgubljenosti i samoće,kad me naprosto primi panika,srce mi lupa ko ludo,skoro pa da mi se i vrti u glavi,a to me zna primiti na tim mojim lutanjima,jer ja to ne mogu zvati izletom ili putom ili nečim što je u aranžmanu diktirano,nego naprosto zalutam.Pa i čak kad idem planski toliko me zna uzbuditi neko mjesto da i opet dobijem taj osjećaj i mira i nemira u isti tren.Poseban osjećaj u momentu osjećaja samoće,a nikad nisam ustvari sam.Volim isključiti svijet oko sebe,jer onda lakše dajem sam sebi dojam i slažem retke u glavi.Poneki put naprosto nije moguće odijeliti se ,odcijepiti se od svijeta,jer te tako snažno lupe u glavu da se odmah probudiš iz sanjarenja,ali isto tako dovoljan je samo vjetrić ili neki poznato-nepoznati miris i ja se smirim u dalekim prostranstvima mozga.I sanjam!
Samo to selo već me dočekuje na svojim vratima baš onako slavonski,daleko,mirno,spokojno,udaljeno,kao da čeka na nekog dragog gosta.Pustili su konje da pasu,livade bogate travom koja u zalaz kasnog ljeta još miriši negdje tamo na proljeće.Vjetrić već pokazuje onaj miris jeseni,kiša koje slijede,onaj poznati vjetrić koji zna često zamirisati između dunja i snijega.Onaj nestvarni trenutak puta kada i zaista poželim biti sam.
Dočekuje me onako gordo,ponosno,skoro pa da mi kaže makni se,idi ili onako prosto ljudski odjebi!Toliki mu je ponos,i premda stoji kao ruševina,on se diči svojom ljepotom.Priča počinje kočijama,svilama i dolamama,turskim naredbama i gradnjom,dugačak ulazak da konji prokasaju još malo,da njihov vlasnik pucne bičem i pokaže junake i dorate svoje pred svitom što ga čeka.Muškarac!

Bijelci ili crnci bacaju grive šire se i diče,a onda ulaz......Ta nije mala stvar ovde doći ,pojaviti se ,pa oni su i sa caricom na ti i drže je na štrengu,takvi su ti Esterhazy i takav im je dvor!Bogatstvo mađarskih stepa i opojnost tokaja! Egészségére!
A ravnica ona stara slavonska!
Ja ko hajduk prvo na vrata,a onda se ipak malo smirim,pa nemreš se tako ponašati,tiho,polako,pozdravi,tak su te doma učili,a onda prošetaj!Veranda ulazna je drvena na trima jednakim arkadama ostakljena,topla,domaćinska,kao da ulaziš u bajku.Ali tu vrata,debela čvrsta,velika i drvena,sve u skladu sa hrastom i pomalo tradicijom.Dvor velik,širok,prostran,ali jednokatan,nastao poslije Turaka,kad se oslobodio prostor i moglo se slobodno disati i graditi palače,a ne više gradove.Rođen je u baroku,ali sa tada novim klasicističkim pristupom kao veza dvije kombinacije u jednu ljepotu.Jednokatan je i već pri samom pogledu na njega pokazuje neko novo doba,jer ulazi i načinom gradnje već u 19 stoljeće polako.Sve se veže u sjaj i toplinu doma,ma koliko god gospodari bili stranci i donijeli su neke nove fore,bacajući se lovom,pokazujući raskoš svijeta,a opet dali su i neku našu toplinu,pa se ta veličina samog tog ljepotana gubi i premda ga se vidi izdaleka!
No,pisati neke smislene crte,podatke o godinama i stilovima je za mene nekako ,ali moram i to,uvijek gubljenje vremena i to stalno ponavljam,jer je samo bitan onaj osobni doživljaj građevine u oku onog koji stoji upravo tu!

Mladost je mladost i ima neke svoje zakone i neke svoje možda pomalo i egzibicionističke poglede,adrenalin koji radi,vampiri koji grizu,parketi koji pucaju korakom,oronulost naspram ljepote i tu me ustvari vodi priča,koje sam se sjetio.
Napisao sam da sam prvo ili najprvo onako haharski uletio,ali sam se smirio,pogotovo kad sam shvatio da se tamo neki mladenci slikaju u vjenčanicama i odijelima,sa punom opremom, ili to je samo bila maneken reklama za nešto,ne znam niti me je briga.No,eto meni prilike za neprilike.Nisu me čuli uprkos mom nježnom glasu,jer su toliko bili koncentrirani na posao koji rade,da nisu niti primijetili kad sam ušao lopovski,pokvareno tiho,sad bute deca bežali na sve strane....hihi....
Polako sam se uvukao u unutra,štap u ruci,ja u crnom......parketi pucaju,ja polako...ne vide oni mene od prostranih stupova,a ja kao sjena prolazim,samo se čuju moje lagane cipele,moj taktni udar štapa.....Veli mlada,ljudi ovdje netko hoda......- ma ne hoda,pričinjava ti se,radni je dan,ko bi danas hodo....-daj se ti samo namjesti......
Utišao sam takt i ritmično cipela,parket i ja radimo,a štap diktira....crnina radi svoje.......a onda najednom pojavim se iza leđa mladoj mladom i kažem tiho dobaaar dan!
U 10 sekundi nakon što su svi izvrištali svoje,čak me nisu stigli poslati niti u sve kletve ,jer se valjda od straha nisu stigli,pokupili su opremu i istrčali van.....Još su stali pred dvorcem i gledali,ali ja sam se sakrio među stupove i niti glasa......
E sad ga mogu u miru u svojim mislima razgledati!
Dobrodošli u dvorac Darda!

Oznake: Darda


05.05.2018., subota

Bisag

Kada spominjemo dvorce ,gradove,kurije nekako nas sve skupa veže za Zagorje,Slavoniju,Liku,Kordun,no malo njih se osvrne i na Prigorje ,koje je isto tako važno u graditeljskom smislu za cijeli zbroj tih starina.Krenete li od Zagreba prema Varaždinu starom cestom,onom kojom sam se ja vozio dok još nije bilo cigla-gas-autoput i to bezbroj puta otkrivajući ljepote ovog kraja pa sve tamo do završetka u Međimurju,prolazite isto tako povijest i povijesna zbivanja onih velikih,ali i onih malih ljudi koji su ne samo označili ovaj kraj nego dali i veliki opus hrvatskoj povijesti,ali i hrvatskoj književnosti,jer i tu pisanu riječ nikako ne možemo niti smijemo izbaciti iz povijesnog pregleda.
Možete onaj dio gužve grada izbjeći autoputem ,ali onda se negde oko Sesveta ili Soblinca sljubite s cestom i polako krenite putem.Proći ćete stare Domjaniće u Donjoj Zelini,pa staru Zelinu sa crkvom,pa velebni barok u Kominu,pa krasnu crkvu koja će nas samo malo dalje odvesti na trag jednog ostavljenog,zapuštenog starca sjajne povijesti.Ostavljen je u polju da umire polako,sa krnjim zidima i zubom vremena,koji ga uništavaju dan po dan.Čak nema niti štapa da se podboči,nego njegove nekad sjajne cigle čekaju kraj vremena i kao da čuva kuće koje su oko njega.Prešao je on puno kilometara,vidio svašta i sada samo šuti čvrsto stisnutih zubi,ali nije ljut,nego je tužan kako su ga zaboravili,čak i rijetko netko travu pokosi oko njega,da mu samo malo olakša starački dah.
Od sjaja mladosti i radosti,do staračkih ovih dana on piše svoju povijest ljeta,zima i svih onih namjernika koji će možda zastati ovdje,pa nemojte niti vi biti tvrda srca,nego stanite,ovjekovječiti prolaz i protok ljudskog vremena.Jer ste i vi nekad bili mladi,možda i jeste još uvijek ,jer kaže ona stara da si star upravo onoliko koliko ti je duša stara,takav je i on.Mladac-starac.

Od nekako pamtivijeka stoji ovdje ,nekada okružen šancima,još jedan wasserburg,da se naravno lakše obrani od svega zla,ali i da zapanji sve one silne velikaše svojom dostojanstvenošću,jer se njime ponosiše svi oni gospodari davni i takvog ga i sagradiše.No,čovjek ko čovjek nikada vremena za ljepotu,jer su uvijek nekako sva ta vremena turbulentna ,pa ne vidi ono što je srcu drago.
Stoji on ravno uz bok svoj svojoj braći široj i daljoj,jer mu vlasnici bijahu i slavni oni koji su držali i Grebengrad,ali se redom izmijenjivali slavne ličnosti ,pa se pilo,lumpalo tugovalo i gradilo.Ta gradnja donijela je tom starcu i neke ružne stvari,jer su ga ipak nasilu probali promijeniti u dvorac,pa je sve to skupa ispalo jako nespretno,ali je on trpio sve samo dok ga ljudske ruke miluju.A sada stoji u samoći,skriva blago zidnih svojih slika,da propadaju nebrigom u kiši i vlazi,suncu što peče.
Nekako se ipak čini da su najbolji vlasnici bili ti slavni izumrli Bikszadi ,po kojima je i dobio svoje slavno ime,no i njih nestade bez muškog potomka,pa se selile stvari i razgledavalo za neke nove koji će ovdje kročiti,a poslije njih dolaze Kaštelanovići,poznata slavonska obitelj.Bio je dio i onih Zrinskih oko 1620 godine,ali znamo kako su oni završili svoj životni put.Mijenjao redom svoje vlasnike,Bradače,Zemčejeve,rastrošne Patačiće sve dok ga Draškovići, u čijem je posjedu bio, ne prodaju jednoj mađarskoj banci.
NO,vratit ću se samo malo unatrag u ono 18 stoljeće točnije 1755 godinu i veliku seljačku bunu,koja je kao i ona u 16 stoljeću opet zaprijetila i samom Zagrebu.Vijeća se na Kaptolu i na Griču,velikaši se hvataju za glavu,zar opet!!!Nismo ih uspjeli smiriti onda ,i eto nam se vraća još jedna protiv naših starih pravica.Božjakovina je pala,pao je i on i u njemu seljaci pobunjeni postaviše svoj štab,hrabro pred nosom i Zagrebu i Varaždinu,točno na negde oko pola puta!
Dogovoriše se gospoda u Zagrebu našem da najprije udare na Bisag kako bi rastjerali te čete kmetova,koji drže samu cestu prema Varaždinu,a i vlasništvo presvetlog gospona Jankovića,pa je prvo krenula konjica ,a za njome pješadija predvođena podbanom Rauchom.

-I prije nego je vojska stigla,priča Krčelić ( koji je to sve i zapisao) – plemići jednoselci iz okoline Bisaga prethodni dan krišom bijahu ušli u dvorac zarobivši poglavicu te skupine –
Zapovjednik konjice,podžupan Juraj Petković,koja se primakla tvrđavi nije znao za promjenu vlasti u Bisagu,a ni plemići jednoselci nisu znali da li su to njihovi saveznici ili novi val pobunjenika.Stoga i jedni i drugi podigoše viku i umalo da nije došlo do krvoprolića.Kada su se ipak nekako sporazumjeli uđe u dvor podžupan.No,strah ima velike oči,pa je znalo doći do pucnjave u noći,ako se slučajno koja krava primakla i zaružila – pa tako opet nam opisuje Krčelić
Posvuda je bila silna zbrka i galama i svi su mislili da je napad na dvor,pa se tom prilikom mogla vidjeti velika „srčanost“ mnogih : neki su se skrivali,neki bježali,a većina udarala u buku i viku.Konačno,kad su oni izvan dvorca opazili da se ništa ne događa,počeše pitati zbog čega se iz dvorca neprekidno daju takvi znakovi.
Poslije prvog svjetskog rata dolazi u ruke kojeg bogataša koji ga unakazuje pregradnjama i rušenjima dijelova,ali ipak u stare ruke i na stare oči bez naočala dolaze pjesme pjesnika Milana Begovića.

A ljudi ko ljudi,zapalili su ga tijekom drugog svjetskog rata i gotovo ga uništili do neprepoznatljivosti onog nekadašnjeg sjaja.Od tada on čeka ,pamti dane Jankovića u čije je vrijeme bio i najljepši i premda su mu zidine opisali veliki i slavni,kao onaj Šenoa u svom „Diogenešu,on je samo starac u nizu svih onih veličina ,danas ruševina.
Stanite u Bisagu!

Oznake: bisag


<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.