Dvorci, crkve i stari gradovi

22.03.2018., četvrtak

Josip II

Mare nostrum Teresianum imala je hrpu dece,po staroj Habsburškoj,ako nemreš ratom,moreš svadbom,pa je tako osvajala Europu nudeći svoje kćeri i sinove ponasvud kako bi njena monarhija ojačala i kao prava majka zapovijedala je sve u 16.Neka od te dece nisu baš sretno svršila,ali je Mare bila već rahmetli,pa nije Bogu fala znala kak je ona mala tam u Parizu nastradala i ostala dekapitirana.I onda mi neko veli da su ti francuzi civiliziran narod,ko i oni preko puta Lamanša,sve rukavice,a giljotina svoje dela,da ne spominjem kolonije di su se iživljavali na sirotinji.I onda veli neko pogle kak imaju lepe gradove i dvorce,samo kaj im to sve skupa pliva u krvi do vrata i da ima malo morala u njima,a klali su se i međusobno,a tu i tamo trovali,lepo bi ova stara već odavno napustila tronček,no ne da se stara,ne da zoo vrtu da se naštela na tron.Uvijek odem predaleko pa se trebam vratiti natrag,da i Vi i ja skužimo uopće di sam krenul,a da na zabludim u raspravu o kraljevinama i carevinama,ostacima ostataka i pokvarenim jajima koji smrde po sumporu.Zaudara sve to skupa fest!
Imala je Marija i sinčeka,sad neki veliju da je bil fest spameten,a neki veliju da baš i nije,no,vladal je onak kak je znal,a da je htel stare pravice pokvariti jest,ali mu se omaklo pa je riknul.Uz majku zmaja,dečec se trebal izboriti za svoje ja i svoje pravo,pa je celi bečki dvor odzvanjal kak su imali glasnu majka-sin raspravicu.A tada još nije bilo valcera,pa se orilo,a majka je bila jako emancipirana,pa isto tako kažu da je imala glaščinu od koje su se zidovi tresli.A Joža se nije dal.
Kad smo već kod Jožeka,a neki je dan bil i svetac tog imena,uvek se setim filma Amadeus u kojem car slavnom Mozartu lepo veli,da ima preveć noti u svojoj operi,a Mozart mu vrati da koju da gene s popisa notnog da bu Čanstvu slušljivo!!Odlučite sami!!!
Poznato je isto tako da je Josip II,sin Marije Terezije i Franje Stjepana Lotarinškog,bio u Hrvata! Valjda si je išel posjetiti rodbinu,jer se zna i to povijesno,da je Marija,majka njegva bila na primanju prvo od Trenkovaca,a onda od cele ličke čete,pa se je dete išlo raspraviti o genima,pa se tako istaknuo i sa fontanicom ravno posred Like na području Modruša.Ja se uvek tam stanem kad idem na more i napijem se bistre izvor vode i uvijek redovno se uhvatim u razmišljanju hvala ti Josipe i Marijo!
Od malena je kao prvorođeni sin bio pripreman za nasljeđivanje trona,koliko god njegova vlast bial loša za Hrvatsku radi jačanja njemštine,tako je imao svoj pravi mali dvor potpuno uređen za jednog budućeg vladara i tako je bio odgajan.Strogo i vojnički! Marija Terezija uzela ga je sa 7 godina pod svoje okrilje i pazila na njega,kako bi izrastao u pravog vladara jedne velike carevine.Za odgajatelja i glavnog dvorskog majstora malog princa uzela je generala Karolyja Batthanyja u znak zahvale ugarskom plemstvu,nadzor nad učenjem povjerila je franjevcu,ocu Wegeru,koji je dječaka učio povijest,zemljopis i strane jezike,a latinski ga je učio jedan isusovac.Možda je to sve skupa utjecalo na to da je kad je postao suvladar ,a poslije smrti majke i vladar apsolutista,raspustio niz samostana,zbog strogog i bezosjećajnog odgoja niza svećenika,a kojima je Marija Terezija bez zadrške vjerovala.Samog Josipa nije volio niti dvor,niti braća niti sestre,a isto tako niti on njih,pa je bio distanciran i u svojim mislima,introvertan,jedino je volio svoju ženu Izabelu.
1745 godine nenadano umire u Tirolu u Innsbrucku njegov otac Franjo Lotarinški od moždanog udara,kapi u kazalištu,za vrijeme svadbenih svečanosti nadvojvode Leopolda Petra i Josip postaje suvladar sa svojom majkom.E tu počinje pravi rat između dva podijeljena svijeta.Josip uz tugujuću Mariju Tereziju pokušava i uvodi reforme,naravno na štetu Hrvatske,a isto tako i na štetu same carevine.Što se tiče Hrvatske ne priznaje hrvatski sabor,te se staleži počinju buniti,zajedno sa onima u Nizozemskoj.Taman kad je povukao sve svoje reforme i obećao doći u Varaždin na sabor umire.
No,tu nije kraj ove priče,jer jedan život nije samo tren,nego je puno toga u igri,a da ne odem predaleko u politiku,vraćam se više profanijim temama vezanima za cara Josipa II.
Josipa opisuju kao led hladnog,nedokučivog,okrutnog,ali i nježnog,pogotovo prema svojoj ženi princezi Izabeli,koja je bila opsjednuta pojmom smrti,pa je kad je Bečom zavladao tifus spremno sjedila uz bolesničku postelju 12-godišnje princeze Johanne,pa je pisala književno dotjerane propovijedi o smrti :
Zamijenit ću se s Johannom i umrijeti umjesto nje,a ona će ostati živa!- uzbuđeno je govorila mužu.Johanna je umrla,a Izabela ostala živa,a pod srcem je nosila drugo Josipovo dijete.No,uskoro je u Beč došla i pošast zvana boginje i naravno upala i u carski Hofburg.Nisu pomogla niti sva istraživanja onog vremena,niti nastojanja da se zaštiti od bolesti,od boginja se razboljela Marija Kristina,a poslije nje tada još malena Maria Antoaneta i naposljetku sama Izabela.Trećeg je dana bolesti prijevremeno rodila mrtvu kćer nakon 6 mjeseci trudnoće,a onda umire i ona.Josip je bio slomljen,nakon tri godine sreće uz predivnu ženu Josip gubi životnu sigurnost :
Sve sam izgubio! Voljenu ženu snova,predmet nježnosti.Nema više moje jedine prijateljice.Znate koliko sam je ljubio,snašla vas je ista nesreća kao mene.Uživite se u moj položaj!Satjeran na samo dno tuge,ne znam da li još živim.Strašna li rastanka,hoću li ga preživjeti?!Jasno da hoću,ali ću cijeli život biti nesretan.
Najsretniji sam kad sam u sobi,posve sam.Gledam sliku najdraže žene,čitam njezine zapise i primjedbe.Uvijek mi se čini da je vidim i da s njom razgovaram,obuhvati me varka....Brižno čuvam komadiće koje je dodirnula.
Više se neću ženiti,najmilija majko,jedino ako to zatražite kao dokaz moje ljubavi.Posljednji su mi dani opet bolno rastvorili stare rane.Ne mogu zatomiti suze dok pišem ove retke.Neka vam to bude dokaz koliko me tište ove zadaće!
No,kao prosvjetljeni vladar ukida samostane,poglavito isusovačke,dekret koji je potpisala i sama Marija Terezija,koja je držala do vjere,uvidjevši da slabi i da je Josipov stav i dvor jači,a i sama se uvjerivši u podastrijete dokaze o malverzacijama klera.Josip II dozvoljava javno izvršavanje luteranske i kalvinske vjere,te isto tako pravoslavne i židovske.Donio je zajedno sa majkom i neke dobre zakone,ali i mnoge na štetu carevine.Pred samu smrt skoro pa sve ih povukao i umire godine 1790.
Stoji i priča o njegovom pokopu.Naime pred vratima crkve u kojoj su pokopani svi vladari kuće Habsburg,a njegov je najskromniji,kucao je veliki meštar po tradiciji tri puta,kad je kucnuo treći put glas koji se javio iznutra bio je veseo i sretan čuvši ime stanovnika kripte.
U posjeti hrvatskim zemljama,a kako sam rekao na početku,putu prema moru i obnovljenoj cesti baš u tu svrhu,prema Senju,Njegovo apostolsko Veličanstvo car i kralj Josip II prespavao je u Karlovcu.

I kaj reći na kraju......Možda je bio samo nesretna epizoda krivo odabrane osobe za veliku ulogu s kojom se nije mogao nositi,neka nam živi Josip II!

Oznake: Josip II


<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.