< studeni, 2006 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30      


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Komentari On/Off

Dvorac boja. samo to. volim boje. u ovome nećete čitati nešta dubokoumno, čitat ćete moj život. obojan pastelama raznih boja. imate priliku za sreću. svi vi. ovo ne radim za druge, radim to za sebe. ali želim da podijelite to sa mnom. tu sreću u bojama. neka pada kiša od tempera, zaplešimo svi na podu od pastela. . spuštajmo se niz tobogan od duge, veselimo se uz sladoled sreće. sunce će sjati dok bude boja. crtajmo sreću vodenim bojama, sadimo cvijeće, i plastelinom oblikujmo sunce života. živimo i pustimo smrt. imajte vjere. u boje. jer ja imam.




Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Linkovi

Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr




seth. anđeo. moj anđeo.







unuk od bake nade. ;)))







miiiiiiiiiiha. samo miiiiiiiha. :))







massssssssslačak s točkom .


"Kada tvoj prijatelj kaže što misli,nećeš se bojati onog "ne" u svom duhu,
niti ćeš suzdržati "da".
A kada šuti, tvoje srce i dalje sluša njegovo srce;
Jer u prijateljstvu bez riječi rađaju se i dijele sve misli, sve žudnje i sva očekivanja,uz nepriznatu radost.
A kada se rastajete od prijatelja, ne tugujte;
Jer ono što u njemu najviše volite
možda će biti jasnije kad bude daleko,
kao što penjač jasnije vidi
planinu iz daljine."

HALIL DŽUBRAN

petak, 03.11.2006.

Tajna skrivena između koraka gomile ljudi koji je nesvjesno ozljeđuju i gaze...bol je sve jača...

hodam na rukama pokušavajući pronaći ključ moje nesreće... Tajnu skrivenu duboko u tlu, skrivenu iza zemlje, iza kamenja, čekajući da je netko dohvati...ali moje ruke su prekratke...ali ne odustajem... u džepu mi je Vodić Za Brodolomce I Anđele Čuvare...pokušavam ga dohvatiti... u njemu pišu neshvatljiva slova i brojevi, nanizani, neprekidno se ponavljajući dok ih netko ne PROČITA, ne pročita, nego PROČITA. velika razlika, vjerujte... i kad ih netko PROČITA, sve zapreke nestaju, i Tajna, koja nam je prije bila nedohvatljiva, postaje nadohvat ruke. ali još je ne mogu uzeti. moje ruke nisu dovoljno čiste... tu Presvetu, neshvaćenu Tajnu mogu dohvatiti samo ruke osobe koja iskreno Voli, i koja je Voljena, a moje ruke nisu tako čiste...ali idem dalje... u potrazi za Tajnom koju mogu dohvatiti... ali tu mi moj Vodić ne pomaže...moram ići dalje Sama. mogu li ja to? sumnjam u sebe... nestajem... nestaje moja ličnost... ne... ne mogu je vratiti, ne mogu prestati sumnjati u sebe... dosta gluposti. ja to mogu, ja to hoću!
dobar ti dan, već je došlo vrijeme da se probudiš, zar ne? mućni malo! nisi Sama! nitko nije Sam! prestani! BU! sestra me prepala, i napokon sam se probudila... slučajnim pogledom vidim da u ruci držim ključ... velik ključ, veći od svih dosad... možda on otvara moja vrata? tako veliki ključ otvara tako malena vrata? gledam kroz ključanicu... vidim svoj život.. ispunjen srećom.... bacam ključ... jer već imam takav život! ono je bila samo kopija, samo gospođa Kušnja... prošla sam test... još jedan od bezbroj testova koje prolazim svaki dan...






Image Hosted by ImageShack.us
običan život. obična ljubav. obična sreća... običan osmijeh.



| komentari (6) | print | # |

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.