srijeda, 05.11.2008.

Radagost

Radagost, Radigost, Radgost, bio je predmet mnogih rasprava i neuspjelih kombinacija. Dok su jedni smatrali da on nije bozanstvo, nego ime grada, drugi su smatrali da se ipak radi o bozanstvu, pa ga cak i izjednacavali sa Svarozicem (Zuarasici). Titmar, kronicar iz 11. Stoljeca, koji je bio uvjeren da se ime Radigost odnosi na grad, pise :
"U unutrašnjost (velelepnoga hrama Radgostova) stoje kipovi bogova vješto rukom izrađeni; na svakome je urezano ime njegovo; na glavi su im šljemovi, pokriveni su oklopima te izgledaju strašni. Prvi od njih zove se Svarožić; svi ga neznabošci štuju i klanjaju mu se više nego ostalim bogovima. Ovdje se čuvaju i zastave, i iznose se iz ovih svetilišta samo u slučaju ratnoga pohoda. Tada njih nose pješaci.

Radi čuvanja ovoga blaga i hrama postavljeni su naročiti žreci, koji, kad se narod skupi u hram da žrtvuje idolima, i (umilostivi) ublaži njihov gnjev, jedini imaju prava da sjede, dok ostali narod stoji; žreci redom nešto za se gunđaju i u stranu raskopavaju prstom zemlju, da bi tako ispitali sudbinu i prorekli neizvjesnost. Kad to svrše, onda zelenom travom pokriju jednoga konja, koji se smatra kao najveći u cijeloj zemlji, i sa pijetetom i molitvom ga vode da pređe lagano između dvaju za zemlju utvrđenih kopalja; tim bogom nadahnutim, konjem ponovo bi gatali ono što su prvi put već bili izgatali; i ako bi se i po drugi put proreklo ono isto što i prvi put, tada ispunjavaju naumljeno djelo; u protivnom slučaju ožalošćeni narod odriče se svoga preduzeća. Oni od najranijih starina propovijedahu još i ovu zabludu: vjerovahu, da ako im prijeti kakva duga i strašna pobuna, tada izađe iz mora jedan vepar, koji ima dva duga zuba kao braniče i valja se po talasima, krećući ih uz jedno strahovito šuštanje.
Koliko god srezova ima u ovom kraju, toliko ima i žreca i hramova sataninih, koji nevjernici obožavaju. No grad, o kome sada govorih, zauzima prvo mjesto. Polazeći u rat njega pozdravljaju, a i kad se kući vraćaju sa sretnog pohoda, njemu donose svu pljačku. Ždrijebom ili pomoću konjskog gatanja, oni se brižljivo izvještavaju i o najuljudnijoj žrtvi, koju svecenici moraju dati bogovima. Ljudska krv, a i krv domaćih životinja, umiruje njihovo najveće bjesnilo."

Image Hosting by Picoodle.com

Ovo svetiste Radgostovo nalazilo se u gradu Radigoscu, kojim je upravljalo slavensko pleme Retarijana ili retrana, kako ih spominje Adam bremenski. Moguce je da je iz imena Radigosca ili Radgosta izvedeno njemacko ime za pleme, vrlo malo vjerojatno da je bilo obrnuto. Adam Bremenski :
"Od slavenskih naroda, koji stanuju između Labe i Odre, najsilniji su Retarijani. Njihov najmnogoljudniji grad jeste Retra, koji je u isto doba i sjedište idolopoklonstva. U njemu ima jedan hram satani posvećen, čiji je knez Radigost. Njegov je idol od zlata, a postelja od purpura. Grad ima devet vratnica; od svuda je opkoljen dubokim jezerom; prelazi se preko jednog drvenog mosta, koji je dopušten samo onima, koji dolaze radi prinašanja žrtve, ili da pitaju proroštvo za savjet. Od ovoga hrama do Hamburga ima, vele, četiri dana hoda." /A. Bremenski, II 18./ Ovome bogu Radgostu, priča dalje Adam Bremenski, prinesen je na žrtvu i biskup Ivan, kad se drznuo da medju ovim narodom propovijeda svoju vjeru.
Helmold nam takođe spominje boga Radgosta, i to pričajući o jednoj borbi između plemena Ljutića i Retarijana "koji uslijed starine svoga grada i glasovitoga hrama, gdje se pokazuje Radgostov idol, tvrđahu, da su oni najplemenitiji, jer ih pohode sva ostala slavenska plemena zbog pitanja proroštva, i radi prinošenja godišnjih žrtava".
Zanimljivo je spomenuti da postoji jedan vrlo star spomen o nekom slavenskom knezu Radagostu, iz 5. stoljeca, koji se, prije pohoda na Rim, zakleo da ce bogovima dovesti jednog krscanskog biskupa i zrtvovati ga. To se i ostvarilo, ali tek stoljecima kasnije, kad je agresivnost krscanskih misionara natjerala Slavene da se odupru nasilnom pokrstavanju.
Radgost je uporediv sa Merkurom, a tradicionalno se smatra zastitnikom putnika, te predstavlja simbol poslovicne slavenske gostoljubivosti i srdacnosti. Kazu da su stari Slaveni dotle isli, da bi, ukoliko nisu imali cime da pocaste gosta, krali od susjeda, i to se nije smatralo nicim losim. Vjeruje se da Radgost kaznjava one koje uskrate gostoprimstvo. Inace, takav moralni prijestup, pored krsenja zakletve i krivokletstva, smatra se najgorim cinom i duboko je vrijedjao bogove. Perun sam je munjom kaznjavao krivokletnike i negostoljubive domacine.
Ime radgostovo sacuvalo se i utoponimima. Tako znamo za Radgoszcs, selo u Galiciji, brdo Radhost u Moravskoj te naselje Bydgoszcz u Poljskoj.
Pretpostavlja se da su svetkovine posvecene Radgostu bile odrzavane na ljetnji solsticij, no za to jos nema pouzdanih dokaza.



| 15:59 | Komentiraj (1) | Print this! | #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Copyright © DVERI PERUNOVE - Design touch by: Tri mudraca, hosted by croBLOGeri.com


Komentari On/Off

< studeni, 2008 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30

Kolovoz 2009 (1)
Prosinac 2008 (1)
Studeni 2008 (1)
Rujan 2008 (2)
Kolovoz 2008 (1)
Srpanj 2008 (2)
Travanj 2008 (1)
Ožujak 2008 (3)
Siječanj 2008 (1)
Studeni 2007 (3)
Rujan 2007 (1)
Kolovoz 2007 (5)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


...a noću Veles hodi Svargom po mlijeku nebeskom do svojih zdanja i zorom nam vrata svoga hrama otvara. A mi očekujući da nas primi u blistavi hram, pojemo pjesme i Velesa slavimo od vijeka do vijeka kao jaganjci čisti. Veles je precima našim podario znanja da zemlju oru i travu siju i žito žanju u poljima rodnim, da snop u kuću stavljaju i poštuju kao oca božanskog. Slava našim očevima i materama što nas naučiše da bogove poštujemo i pokazaše nam put Prava koji slijedimo i bogovima slavu pojemo i Slaveni smo...

Knjiga Velesova

MORANINA USPAVANKA

Sad ste moji svi odreda,
I vi što celujete ikone Bizanta,
I vi pod okriljem Mletaka i Rima,
Svi vi međusobno što se krvite.
Nikada niste bili jedan uz drugoga tešnje,
Krv se vaša opet pod zemljom meša
U veliku Slovensku ponornicu.
Iz nje će vam postojbinske nići lipe
I leske i divlje trešnje.

Svi vi starinom iza Karpata,
I vi opaljeni od vreline zraka
I vi beloliki, glave ruse,
I vi što ustajete protiv Bizanta,
I vi što ustajete protiv Mletaka,
Svi vi zavađeni,
Hodite u tiho carstvo meni
I u njemu se tesno zbite,
Otvorena su vam širom vrata.
Zauvek
Tu se pomirite
U nedrima zemlje smeđe,
Zaboravite pod nebom jata,
Zaboravite zvezde i mrave,
Zaboravite obale i međe.

Desanka Maksimovic






Radovi ruskog slikara Vsevoloda Ivanova:

SLIKA1
SLIKA2
SLIKA3
SLIKA4
SLIKA5
SLIKA6
SLIKA7
SLIKA8
SLIKA9
SLIKA10
SLIKA11
SLIKA12
SLIKA13
SLIKA14
SLIKA15
SLIKA16


Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se