ponedjeljak, 14.07.2008.

Mokosh - Magna Mater Slavena

Mokoš je ostatak kulta Majke Zemlje koji je bio narocito snažan kod naroda s ratarskim obicajima. Korijenje imena jest –mok (znacenja : mokra, mociti), ali isto tako ukazuje se na sanskritsku etimologiju od –makha (znacenja: plemenito, bogato). Ona striže ovce i prede vunu.
Luta maskirana kao žena i posjecuje kuce obavljajuci kucne poslove. Nocu se ostavlja pramen vune kao ponuda Mokoši. Smatra se da je ona u pocetku imala ulogu kucnog duha. Mokoš je tamna kao što je i crna plodna zemlja. Po nekim slavenskim legendama ona je žena boga Svaroga.
Na njen nagovor, Svarog je odlucio stvoriti na zemlji bice koje ce izgledom biti kao on. Udahnuo je život jednom hrastu iz kojeg je nastao prvi covjek, Mokoš je udahnula život drugom covjeku i nastala je prva žena.

Image Hosting by Picoodle.com

Njen kip u hramovima je u sjedecem položaju kao i Svarogov. Na njemu su rezbareni razni predmeti iz domacinstva i likovi žena. Njoj u cast prali su se kipovi i drugi idoli u vodi. Bila je to tzv. mat syraja zemlja - vlažna zemlja (povezano s ženskom spolnošcu).
Zemlju, vrlo cesto zvanu svetom, okružuje niz tabua kao npr. zabrana zabijanja kolaca u nju prije proljetnog praznika, ona je tada noseca i uskoro ce radati novi život - «Tko udara zemlju, udara majku svoju po trbuhu». Cak i pad na zemlju bio je negdje smatran uvredom nanesenu njoj. Tada se trebalo ispricati svetoj zemlji da ne bi došlo do posljedica nakon pada ( lomova ili uganuca).
Zabrana cupanja trave u tom vremenu bio je takoder odraz poštivanja prema nosecoj Zemlji -
«Tko travu cupa, taj cupa kosu majci svojoj». Vrlo cesto se o zemlji narod izražavao kao o «onoj koja je bogata».
Kod mnogih Slavena Mokoš je kasnije bila shvacana kao kucni duh, cuvarica ženskih poslova i polja - «Mokoš nadgleda kucu, štiti prelje, ponekad uznemiri žene koje predu, nadgleda ovce, striže ih... Za nju, pored škara za šišanje, ostavlja se i pramen vune».Kao žensko
božanstvo ostala je najduže u sjecanju žena, no svi su ju slavili kao ženski aspekt kosmickog poretka. Još do XVI. stoljeca kršcanski svecenici prilikom ispovijedi obavezno su pitali svaku ženu: «Jesi li išla k Mokoši?». Unatoc tome, ostala je Mokoš u sjecanju naroda sve do današnjih dana. U umu samosvjesnog, tragajuceg za prekinutim vezama s prirodom, slobodnog covjeka danas vraca svoj sjaj i svetost naša jedina Zemlja, Majcica – Mokoš!

| 21:03 | Komentiraj (9) | Print this! | #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Copyright © DVERI PERUNOVE - Design touch by: Tri mudraca, hosted by croBLOGeri.com


Komentari On/Off

< srpanj, 2008 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      

Kolovoz 2009 (1)
Prosinac 2008 (1)
Studeni 2008 (1)
Rujan 2008 (2)
Kolovoz 2008 (1)
Srpanj 2008 (2)
Travanj 2008 (1)
Ožujak 2008 (3)
Siječanj 2008 (1)
Studeni 2007 (3)
Rujan 2007 (1)
Kolovoz 2007 (5)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


...a noću Veles hodi Svargom po mlijeku nebeskom do svojih zdanja i zorom nam vrata svoga hrama otvara. A mi očekujući da nas primi u blistavi hram, pojemo pjesme i Velesa slavimo od vijeka do vijeka kao jaganjci čisti. Veles je precima našim podario znanja da zemlju oru i travu siju i žito žanju u poljima rodnim, da snop u kuću stavljaju i poštuju kao oca božanskog. Slava našim očevima i materama što nas naučiše da bogove poštujemo i pokazaše nam put Prava koji slijedimo i bogovima slavu pojemo i Slaveni smo...

Knjiga Velesova

MORANINA USPAVANKA

Sad ste moji svi odreda,
I vi što celujete ikone Bizanta,
I vi pod okriljem Mletaka i Rima,
Svi vi međusobno što se krvite.
Nikada niste bili jedan uz drugoga tešnje,
Krv se vaša opet pod zemljom meša
U veliku Slovensku ponornicu.
Iz nje će vam postojbinske nići lipe
I leske i divlje trešnje.

Svi vi starinom iza Karpata,
I vi opaljeni od vreline zraka
I vi beloliki, glave ruse,
I vi što ustajete protiv Bizanta,
I vi što ustajete protiv Mletaka,
Svi vi zavađeni,
Hodite u tiho carstvo meni
I u njemu se tesno zbite,
Otvorena su vam širom vrata.
Zauvek
Tu se pomirite
U nedrima zemlje smeđe,
Zaboravite pod nebom jata,
Zaboravite zvezde i mrave,
Zaboravite obale i međe.

Desanka Maksimovic






Radovi ruskog slikara Vsevoloda Ivanova:

SLIKA1
SLIKA2
SLIKA3
SLIKA4
SLIKA5
SLIKA6
SLIKA7
SLIKA8
SLIKA9
SLIKA10
SLIKA11
SLIKA12
SLIKA13
SLIKA14
SLIKA15
SLIKA16


Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se