petak, 21.03.2008.

Lada

Na danasnji dan, 21. ozujka, nasi preci proslavljali su Maslenicu, prvi dan proljeca. Praznik se obicno povezivao sa Ladom, koja se vraca iz podzemlja i donosi proljece.
Lada je nastavljala sve ono što je Vesna zapocela - pa ce cijelog ljeta ljepotom biti ukrašena naselja,livade, šume, planine i nebo. Zato je i nazvana boginjom ljepote i ljudi su je zbog toga najviše
obožavali, moleci je da i njih ucini lijepim i zgodnim. Njoj su posvecivani cesti i raznovrsni
karnevali. U njenu cast se mladež okupljala u kucama ili na izletima u prirodi, najradije u
vrijeme koje u kršcanstvu obilježavaju ivanjdanske igre. U oba slucaja su igrana kola i pjevane
pjesme Ladi, s refrenima: "O Lado", ili "O LJeljo". To su izvodile slavenske rusalke i ovi su
obredi bili tako omiljeni da su se zadržali stotinama godina u vrijeme kršcanstva. Zabilježeno je
da su se ruski svecenici žalili da ovu pagansku pojavu ne mogu suzbiti, jer je mladež, dolazeci u
kršcanske hramove, iznenada zapocinjala igre posvecene Ladi. Zbog toga je Pravoslavna crkva malo izmijenila karakter ovih obicaja, pa se danas na kršcanske praznike pojavljuju, umjesto
rusalki, kraljice. Ladin obred je bilo i momacko pletenje vijenaca, koji su se, na izletima, stavljali
djevojkama na glavu, a kasnije su ih momci preuzimali, nosili kuci i kacili iznad kucnih vrata ili
na zidove u svojim sobama. Manje vijence su mladici stavljali oko vrata kipovima svojih
bogova, koje su držali u kucama. U cast boginje Lade, Slaveni su uzimali posljednji otkos žita,
cineci od njega mali stožer, vezali su ga crvenim konopom i prskali krvlju pjevca. Pored ovog,
cinjen je i stožer od trešnjevog drveta, sa izrezbarenim likovima bogova, na koje su stavljani
vjencici. Stožeri su bili posveceni kultu Sunca i imali su svrhu da podstaknu rast bilja pod
njegovim zracima, ali i da izmole dovoljno kiše za žednu zemlju. Oko stožera su djevojke
pjevale: "Oj, ubave mlade mome, Lado, Lado". Momci i djevojke su u kolu bili okiceni i
prolazili su ispod vijenaca, koje su za tu priliku držali, u obliku slavoluka, drugi mladici i
djevojke. Mnogobrojni su obredi posveceni boginji Ladi, mada svi nisu ni zapisani ni zapamceni.
Jedan od njih sastojao se u tome što su ga upražnjavale djevojke, bez prisustva muškaraca. One
su nage uzimale dio od pribora za tkanje - vratilo, dodavale mu konjsku drvenu glavu, simulirale
jahanje i palile su brezove kore, nataknute na duge motke. Ove motke (lile) podizane su visoko
iznad glave osobe koja je bila odabrana da zamijeni boginju Ladu. Ona je u ruci držala jabuku
petrovacu i ivanjsko cvijece.
Vatra, kojoj su Slaveni pridavali cudesne moci, bila je obavezna i u obredima posvecenim
boginji Ladi. I u ovom slucaju je omladina preskakala vatru i oko nje igrala i pjevala.
Lada, kao i Vesna, bila je obožavana zbog svoje duhovne i tjelesne ljepote. Predstavljana je kao
najljepša slavenska žena - bijele puti, zlataste kose i s krupnim ocima, boje ljubicice. Usne su joj
bile socne - gornja boja jagode, a donja maline. Tijelo joj je bilo stasito a koža mirisna. Ona je
bila zanosna i privlacna, pa su je Slaveni prizivali prilikom sklapanja brakova ili u vrijeme
ljubavnih patnji. Tad su joj pjevali, uz ponavljanje refrena: "Didi Lado". Kao i Vesna i Lada ima
odlike i sudbinu zemaljskih žena, pa su ostali tragovi da su njeni dragani bili bog Gerovit - vitez i
ratnik i drugi mocni slavenski bog na konju jarosni (ljuti) Jarilo. Cesi i danas Ladu zovu Pana -
gospoda. Rusi su svom najomiljenijem vozilu dali ime Lada. To nije cudno, jer je Lada ostala u
slavenskoj folkloristici prisutnija od drugih božanstava. Njeni znaci su cesti motivi u vezovima i
rucnim radovima slavenskih žena, tako da je lako, preko njih, odgonetnuti davnašnje funkcije
boginje Lade.

Image Hosted by ImageShack.us

Od prirodnih pojava, Ladi su pripadali Sunce, topla noc i kiša, a od predmeta spomenuti vijenci i
stožer. Njeni su: pijetao, jelen, orao i mrav, a od biljaka: trešnja, lipa, maslacak i božur. Od
duhovnih pojava, Lada je gospodar Poljevika. Kultna mjesta su joj u poljima, a obredi su:
žrtvovanja, kresnice i rusalke.
Kip boginje Lade prikazuje, kako je navedeno, stasitu i lijepu ženu, a tako su i Grci zamišljali
svoju boginju Afroditu. Na Ladinim prsima su razvijene dojke, znak plodnosti i ugravirano
Sunce, bez kojeg ne bi bilo te plodnosti. Ostali dijelovi kipa pokriveni su slikama vocnih
plodova, živih bica i znacima plodnosti, prisutnim na današnjim vezovima i rucnim radovima.
Funkcije boginje Lade u kršcanstvu pokrivaju: Arhandeli Mihailo, Gavrilo i Rafael a delimicno
sveci: Dorde i Petar.
Ladi su pripadali sunce, topla noc i kiša. Njene životinje su bile pijetao, jelen, mrav, a biljke
trešnja, lipa, maslacak i božur. Djevojke su joj se molile za ljepotu, muškarci je prizivali u
vrijeme ljubavnih patnji. Bila je nasljednica Vesne, što Vesna ucini cvjetnim, Lada plodnim. Na
kipovima predstavljana je kao lijepa, stasita žena, prekrivena zrelim plodovima voca, sa suncem
na grudima.

| 22:21 | Komentiraj (10) | Print this! | #

četvrtak, 13.03.2008.

Jarilo - proljece i zelenilo

Jarilo je u slavenskoj mitologiji personifikacija proljeca, bog proljetne vegetacije i plodnosti.
U jednoj prici on je sin Daboga i Lade. Na Ladinu zapovijed on otvara vrata neba i silazi na
Zemlju donoseci proljece, vraca se na nebo na kraju ljeta. Jarilo je mladic izuzetne ljepote, nosi
krunu napravljenu od poljskog cvijeca i svežanj klasja u rukama. Postoji slicnost izmedu
bjeloruskog narodnog obicaja Jarila i hrvatskog Jurjeva. Uspomena na Jarila sacuvana je u
bjeloruskim proljetnim obredima u kojima je glavni lik, djevojka odjevena u bijelo s cvijecem u
kosi, jahala na bijelom konju. U Bjelorusiji je puk Jarila predstavljao kao mladog covjeka s
bijelim plaštem koji jaši na bijelom konju, a na glavi mu je vijenac proljetnog poljskog cvijeca.
U desnoj ruci drži covjecju glavu, a u ljevici mu je klasje.
Po drugoj prici on je posljednji Perunov sin, deseti po redu, rodjen posljednje noci u veljaci, na
festival Velje noci, paganske proslave nove godine.Iste noci on je ukraden i odveden u
Podzemlje, gdje ga je odgojio Veles, Perunov neprijatelj, slavenski bog podzemlja i stoke.
Slaveni su vjerovali da je Podzemlje zelena, vlažna zemlja vjecnog proljeca, na cijim je livadama
Jarilo odrastao i cuvao stoku svog ocuha. Zemlja mrtvih nalazila se preko mora, gdje su ptice
selile svaku zimu.
Dolaskom proljeca Jarilo se vraca u svijet živih (u vidu konja, ili možda cak kentaura?) donoseci
proljece i plodnost zemlji. Proljetne svetkovine Jurjeva/Jarila koje su preživjele u folkloru slavile
su taj njegov povratak:

..Gdje Jura/Jare/Jarilo hodi, tu vam polje rodi...

Image Hosted by ImageShack.us

Jarila primjecuje Morana, boginja smrti i prirode, Perunova kcer i Jarilova sestra. Oni se zaljube i
udvaraju jedno drugom, na što uspomenu cuvaju svadbeni obicaji kod Slavena. Dvoje se
vjencaju na ljetnu ravnodnevicu, Ivanje. Sveta povezanost Jarila i Morane, božanstava vegetacije
i prirode, osigurava obilje, plodnost i blagoslov zemlji, kao i mir izmedju Peruna i Velesa.
Nakon žetve, medjutim, koja znaci smrt za usjeve, umire i Jarilo. To je u mitu objašnjeno kao
Jarilova nevjera Morani, koja ga ubija iz osvete i to cini na brutalan nacin. Morana komada Jarila
(ritualna žrtva) da bi od dijelova njegovog tijela sebi izgradila kucu. Taj cin metafora je obnove
svemira i podsjeca na skandinavski mit o divu Ymiru, iz cijeg je tijela izgradjen svijet.
Ostavši bez muža, Morana se pretvara u ružnu babu, strašnu boginju smrti, hladnoce i zime, te
umire na izmaku godine. Pocetkom sljedece, ona i Jarilo ponovno se radjaju i ciklus se ponavlja.
Kršcanski pandan Jarilu je sv. Juraj, koji je zadržao mnoge karakteristike paganskog boga, cak i
u obicajima, mitu i ritualu (Jarilo, po jednom mitu, ubija Zmey i spašava Ladu, kao što Juraj
ubija zmaja).

| 12:16 | Komentiraj (5) | Print this! | #

subota, 08.03.2008.

Svarog

Svarog je, prema ruskim legendama, bog vatre i neba, stvoritelj svega na nebu i zemlji, prvo božanstvo Sunca kod Slavena.
Korijen svar- indoeuropski Sunce + nastavak og (čert-og=dvorana, brl-og, vrtl-og). Prema tome Svarog znači mjesto Sunca, nebo, personificirano znači i samog boga neba, boga Sunca.
Prema nekim povjesničarima on ima dva sina: Dažbog ili Dabog bog sunca (prema Ipatskim kronikama, pod 1114.god.) i Svarožić. Svarog je povezivan s nebom, kovanjem željeza i vatrom. Uspoređuju ga s grčkim Uranom i Hefestom (božjim kovačem). Prema ruskoj legendi Svarog je iskovao sunce i postavio ga na nebo.

Image Hosted by ImageShack.us

Svarog je solarni bog u slavenskoj mitologiji. To je – Sunce, bog-otac. Najvjerojatnije samo nebesko tijelo smatrano je bilo bogom, ili pak njegov tvorac.. Svar potiče iz sanskrita i označava bljesak, nebo, Sunce. Slično kao i iransko –hvar- koje označava svjetlo sijajnog neba. Tako duboke veze govore o starini pojma Svarog nasljeđenog još iz praindoeuropskih vremena. U litvanskoj mitologiji (koja je bliska slavenskoj) božji kovač iskovao je na zemlji lim-sunce i ovako užarenog bacio je na nebo. Svarog kao kovač mogao bi prema tome nastati u željezno doba kada to kovački zanat smatran je bio magičnim i darovanim ljudima od bogova. Željezo bilo je obrađivano pomoću vatre, a sama vatra je sveta. Sačuvao se također mit, koji su u XV st. u ruskoj Žmudi prepričavali žreci. Naime, zodijakalni znaci velikim maljom razbili su toranj u kojem zatočeno je bilo Sunce. Treba dodati da je Svarog kod nekih shvaćan i kao cijeli zodijakalni panteon obuhvacajući sve bogove. Motiv oslobođenja Sunca označava njegovo oslobođenje iz mraka i zimskih okova kada na proljeće dan postaje duži od noći. Staroruski zapis iz XI st. spomine ljude koji «štuju» podne klanjajući se u smjeru Sunca u to doba dana. Još do nedavna u Poljskoj, na Polesiu i u Ukraini izlazak Sunca pozdravljano s obnaženom glavom i molitvom. Kult Sunca, Svaroga imao je veliku važnost ne samo kod Slavena već i kod mnogih drugih naroda i održao se kod tih naroda, unatoć represijama, vrlo dugo i snažno. Zapravo nikad nije ni isčeznuo, pritajio se u podsvijesti seljaka, u njegovim navikama-folkloru, sve do danas kada s preporodom etničkih vjera, vraća se u svijest i zauzima pripadajuće mu mjesto.
Svarog je bog koji je ustrojio svijet. Porazivsi Zmeya, neprijatelja ljudi, razdvojio je Jav od Nava i ustanovio Prav, Zakon. Njegovo zlatni prijeestolje nalazi se u Iriju, tvrdjavi na nebu, Svargi.

| 22:04 | Komentiraj (3) | Print this! | #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Copyright © DVERI PERUNOVE - Design touch by: Tri mudraca, hosted by croBLOGeri.com


Komentari On/Off

< ožujak, 2008 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            

Kolovoz 2009 (1)
Prosinac 2008 (1)
Studeni 2008 (1)
Rujan 2008 (2)
Kolovoz 2008 (1)
Srpanj 2008 (2)
Travanj 2008 (1)
Ožujak 2008 (3)
Siječanj 2008 (1)
Studeni 2007 (3)
Rujan 2007 (1)
Kolovoz 2007 (5)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


...a noću Veles hodi Svargom po mlijeku nebeskom do svojih zdanja i zorom nam vrata svoga hrama otvara. A mi očekujući da nas primi u blistavi hram, pojemo pjesme i Velesa slavimo od vijeka do vijeka kao jaganjci čisti. Veles je precima našim podario znanja da zemlju oru i travu siju i žito žanju u poljima rodnim, da snop u kuću stavljaju i poštuju kao oca božanskog. Slava našim očevima i materama što nas naučiše da bogove poštujemo i pokazaše nam put Prava koji slijedimo i bogovima slavu pojemo i Slaveni smo...

Knjiga Velesova

MORANINA USPAVANKA

Sad ste moji svi odreda,
I vi što celujete ikone Bizanta,
I vi pod okriljem Mletaka i Rima,
Svi vi međusobno što se krvite.
Nikada niste bili jedan uz drugoga tešnje,
Krv se vaša opet pod zemljom meša
U veliku Slovensku ponornicu.
Iz nje će vam postojbinske nići lipe
I leske i divlje trešnje.

Svi vi starinom iza Karpata,
I vi opaljeni od vreline zraka
I vi beloliki, glave ruse,
I vi što ustajete protiv Bizanta,
I vi što ustajete protiv Mletaka,
Svi vi zavađeni,
Hodite u tiho carstvo meni
I u njemu se tesno zbite,
Otvorena su vam širom vrata.
Zauvek
Tu se pomirite
U nedrima zemlje smeđe,
Zaboravite pod nebom jata,
Zaboravite zvezde i mrave,
Zaboravite obale i međe.

Desanka Maksimovic






Radovi ruskog slikara Vsevoloda Ivanova:

SLIKA1
SLIKA2
SLIKA3
SLIKA4
SLIKA5
SLIKA6
SLIKA7
SLIKA8
SLIKA9
SLIKA10
SLIKA11
SLIKA12
SLIKA13
SLIKA14
SLIKA15
SLIKA16