utorak, 27.11.2007.

Dazhbog, bog darivatelj

Dazhbog je jedan od najstarijih slavenskih bozanstava, kojeg pominje jos i Povijest vremenih lit, ruska kronika iz 12. stoljeca. Prema tradiciji, Dažbog putuje nebom upravljajući zlatnim kočijama, koje vuku tri konja, jedan zatni, drugi srebrni i treći od dijamanta, obasjavajući svijet, darujući život. Jutrom on izranja iz istočnog horizonta, kao mladić, da bi u smiraju dana isto tako nestao iza zapadnog, kada nastupa noć, kao starac. Njegovo obitavaliste, istok, zemlčja je bogatstva i obilja. Predstavljen je kao covjek sa srebrnom glavom i zlatnim brkovima.
Poistovjecuje ga se sa grčkim bogom Hefestom, a u srpskom folkloru, kao i Hefest, on je hrom (Hromi Daba ili Dabog). U tom kontekstu on je zli podzemni bog, vučji pastir, koji je smrtni neprijatelj kršćanskog boga. U ruskom i sibirskom folkloru njegova zena je Mjesec. Kasnije, dolaskom krscanstva, sveden je u tim krajevima na demona, dok je u juznoslavenskim krajevima izjednacen sa Sotonom, Daba, Dabo (odakle i dolazi rijec djavo, djavao).

Image Hosted by ImageShack.us


Po jednom tumacenju, Dažbog je sin Svaroga. Po drugoj, starijoj pripovijesti, on je sin Peruna.
"Šetao Perun po obali Dnjepra i ugledao na drugoj strani nekoliko djevojaka kako pjevaju i plešu. Među njima je bila sirena koju je posebno volio- Ros. Pokušao je prijeći na drugu obalu no Dnjepar mu nije dopustio da prepliva prijeko. Tada je Perun uzeo svoju zlatnu strijelu i poslao ju na drugu stranu rijeke gdje je stajala Ros. Strijela je poletjela kao munja i udarila u veliki kamen koji je zasjao. Na kamenu se pojavila vatrena slika čovjeka i Perun viknu Rosi: "Pozovi Svaroga i on će ti pomoći". Ros je zazvala Svaroga koji je došao i pomogao joj da napravi čovjeka od tog kamena. Bio je to Dažbog (Dabog). No njegov otac je bio Perun, a ne Svarog (jer je Perun ispalio strijelu). Dabog rastao i postajao sve moćniji, ali nikad ga nisu upoznali sa ocem. Proučavao je drevne mudrosti i umjetnost vođenja ratova. Postajao je sve slavniji. Jednog dana se je Perun pojavio. Svi na nebu i zemlji znali su da to Perun prolazi. I Ros ga je prepoznala i rekla mu:
"Pozdrav, svemogući Perune, sine Svarogov."
"Znači poznaješ i moga oca."
"Ne ljuti se, moćni Perune, nego idi do čistog polja da vidiš svoga sina, Dažboga, no budi milostiv jer Dažbog je još mlad."
Perun pođe do polja, ugleda svog sina i izazove ga na dvoboj. Borili su se tri dana i tri noći, borili su se tako silovito da su zemlja, šume i mora vrištali. Perun je postajao sve slabiji i na kraju ja pao. Dažbog ga je upitao:
"Reci mi ime svoje i ime svog oca, ratniče!"
"Ja sam Perun, sin Svarogov. Došao sam iz sjajnog Irija."
"Oprosti oče! Nisam znao da si to ti! Digni se moj dragi oče!"Nakon te bitke Dažbog je zamolio majku da mu dopusti odlazak u Irij (svijet u kojem žive bogovi). Ona mu je dopustila i tako je Dažbog krenuo sa svojim ocem Perunom u Irij gdje se je pridružio drugim bogovima.”

| 16:00 | Komentiraj (24) | Print this! | #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Copyright © DVERI PERUNOVE - Design touch by: Tri mudraca, hosted by croBLOGeri.com


Komentari On/Off

< studeni, 2007 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30    

Kolovoz 2009 (1)
Prosinac 2008 (1)
Studeni 2008 (1)
Rujan 2008 (2)
Kolovoz 2008 (1)
Srpanj 2008 (2)
Travanj 2008 (1)
Ožujak 2008 (3)
Siječanj 2008 (1)
Studeni 2007 (3)
Rujan 2007 (1)
Kolovoz 2007 (5)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


...a noću Veles hodi Svargom po mlijeku nebeskom do svojih zdanja i zorom nam vrata svoga hrama otvara. A mi očekujući da nas primi u blistavi hram, pojemo pjesme i Velesa slavimo od vijeka do vijeka kao jaganjci čisti. Veles je precima našim podario znanja da zemlju oru i travu siju i žito žanju u poljima rodnim, da snop u kuću stavljaju i poštuju kao oca božanskog. Slava našim očevima i materama što nas naučiše da bogove poštujemo i pokazaše nam put Prava koji slijedimo i bogovima slavu pojemo i Slaveni smo...

Knjiga Velesova

MORANINA USPAVANKA

Sad ste moji svi odreda,
I vi što celujete ikone Bizanta,
I vi pod okriljem Mletaka i Rima,
Svi vi međusobno što se krvite.
Nikada niste bili jedan uz drugoga tešnje,
Krv se vaša opet pod zemljom meša
U veliku Slovensku ponornicu.
Iz nje će vam postojbinske nići lipe
I leske i divlje trešnje.

Svi vi starinom iza Karpata,
I vi opaljeni od vreline zraka
I vi beloliki, glave ruse,
I vi što ustajete protiv Bizanta,
I vi što ustajete protiv Mletaka,
Svi vi zavađeni,
Hodite u tiho carstvo meni
I u njemu se tesno zbite,
Otvorena su vam širom vrata.
Zauvek
Tu se pomirite
U nedrima zemlje smeđe,
Zaboravite pod nebom jata,
Zaboravite zvezde i mrave,
Zaboravite obale i međe.

Desanka Maksimovic






Radovi ruskog slikara Vsevoloda Ivanova:

SLIKA1
SLIKA2
SLIKA3
SLIKA4
SLIKA5
SLIKA6
SLIKA7
SLIKA8
SLIKA9
SLIKA10
SLIKA11
SLIKA12
SLIKA13
SLIKA14
SLIKA15
SLIKA16


Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se