srijeda, 15.08.2007.

Slavenski panteon - Perun

Najčešće se kao vrhovni bog u starih Slavena pominje Perun. Najpoznatiji Perunovi atributi su gromovi i munje, koje on, kao gospodar neba, baca na zemlju. Osim toga, njemu kao bogu rata
posvećena su sva oružja, maljevi, sjekire, mačevi, strijele. Njegova svete životinje su
konj,orao i vol, koji mu se žrtvovao na odredjene dane, u odredjenim svečanostima.
Posvećen mu je hrast, kao Perunova personifikacija na zemlji, pa su se upravo u
hrastovim šumama nalazila njegova svetišta.
Perunov kult jedan je od najstarijih i u narodu najrasprostranjenijih poganskih
slavenskih kultova. O poštovanju Peruna govori vec bizantski povjesničar Prokopije,
u 6. stoljeću. Iako mu ne pominje ime, Prokopije naglašava kako je to jedini bog
kojem se svi Slaveni klanjaju, pa je logično iz toga zaključiti da se radi o Perunu.
Perunovo ime spominje se i u ¬Povijest vremenih lit. U mnogim sporazumima i
zmedju Slavena i Bizantskog carstva polažu se zakletve na njegovo ime i ime
boga Velesa (Volosa), jer on je bog koji kažnjava one koji koji krše zadatu
riječ svojim munjama.
Osim tih spomena, pominje ga Saxo Grammaticus i jedno djelo takodjer iz
12. stoljeca, Chronica Slavorum.

Image Hosted by ImageShack.us

Po ¬Povijest vremenih lit, kijevski knez Vladimir podigao je Perunu idol nedaleko grada. Taj idol predstavljao ga je sa srebrnom glavom i zlatnim brkovima, koji je, cini se bio glavni i najrasireniji nacin prikazivanja Peruna. Nekoliko godina nakon podizanja, Vladimir je primio kršćanstvo i naredio da se Perunov idol veže za konjske repove i vuče po zemlji, a zatim baci u Dnjepar. Izvor navodi kako su stanovnici plakali na taj bezbožni knežev čin i izbila je oružana pobuna u gradu protiv kršćana, kneza i njegovih pomagača. Vladimir je naredio da se statua uništi prije nego što se baci u rijeku, kako ne bi isplivala, ali se ona ipak očuvala, nasukavši se na pjeskovitoj obali, koja je po Perunu dobila kasnije ime.
Kult Peruna najvjerojatnije je balto-slavenskog podrijetla, jer se Perkunas spominje u baltičkoj mitologiji. Gledajući još dublje u prošlost, nalazi se veza između indijskog boga munje Parjanye, sto pokazuje njegov indoeuropski karakter. Perun je poznat pod različitim imenima – Parom, Piorun – no svako od njih ima zajednički korijen u riječi koja je kod svih Slavena označavala grom. Perunova svetišta nalazila su se na planinama i, kao što je već rečeno, hrastovim šumama. Ta svetišta posjećivana su tijekom ranog proljeća i tijekom ljeta, kada su vršeni rituali i žrtvovanja. Blizu Novgoroda otkriveno je Perunovo svetište okruženo sa devet kamenova, jer se vjerovalo da Perun ima devet sinova koji su u njegovoj pratnji. Vjerojatno otuda potjece motiv devet sinova u mnogim slavenskim narodnim pricama i pjesmama.
U njegovim svetištim neprekidno je gorjela vatra, koja se, pod prijetnjom smrću, nije smjela ugasiti. Ratnici su pred njegove idole postavljali oružje radi posvete i blagoslova.
Uspomena na Peruna sačuvana je i poslije pokrstavanja. Osim što je mnoge atribute Peruna preuzeo kršćanski svetac Ilija, ostali su nam mnogi toponimski pojmovi povezani s njim. Tako recimo, postoje naselja pod imenom Perun, Perunac, Perunovac, Perunika, Perunička Glava, Peruni Vrh, Perunja Ves, Peruna Dubrava, Perunuša, Peručice, Perudina i Perutovac. Kod Južnih Slavena, postoji vjerovanje da cvijet perunika (bogiša) raste samo na mjestima koje je udario grom.
Perun, kao bog ljeta, koji obitava na nebu, Svargi, i simbolizira red, bio je u velikoj suprotnosti sa bogom Velesom, koji je živio u korijenu Drveta, i predstavljao kaos.

Slijedi – Dualizam Peruna i Velesa

| 17:17 | Komentiraj (16) | Print this! | #

utorak, 07.08.2007.

Slavenski panteon - Uvod

Imena slavenskih bogova uglavnom su nam poznata, sačuvana u narodnoj tradiciji i šturim izvorima koje posjedujemo. Kako nikada nije učinjen neki ozbiljniji pokušaj, niti u prošlosti, niti u današnjem vremenu, da se načini neka ozbiljnija klasifikacija staroslavenskih božanstava, zaljubljenicima (jer teško da se itko može zvati stručnjakom na ovom polju) ostaje samo da to čine sami, koliko god to nepouzdano i neprovjereno bilo. Time se zapravo svi upuštamo i u zamke koje taj posao u sebi sadrži, jer, kako je jedan moj poznanik, takodjer zaljubljenik u slavenski paganizam rekao - Previše je mistifikacije, neopaganskih dodataka i namjerno učenjenih grešaka u interpretaciji slavenske mitologije kakvu danas znamo. Ja se u potpunosti slažem s njim.
Ponavljam, sve što ovdje iznosim također je u velikoj mjeri nepouzdano i ne bi se trebalo smatrati izvornim i neprikosnovenim. Na osnovu dostupnih mi izvora, koje i sam pokušavam donekle razvrstati, ja ću pokušati napraviti pregledan popis slavenskih bogova. Popis.... tu se ponovno sjetim mog poznanika, koji nimalo ne odobrava pristup "popisa" jer su tako koncipirane sve web-stranice i publikacije koje danas postoje na ovu temu, za koje on smatra da je najbolje izbjegavati ih, i koliko je to moguće, tražiti ipak malo bolji, ozbiljniji rad koji se ne čini kao da je sve na njemu nabacano na hrpu pa tiskano, ili objavljeno, ovisno o kojoj vrsti publikacije se radi. Pokušat cu slijediti njegov savjet, i u nekoliko članaka, pozabaviti se slavenskim panteonom na način koji je po mom mišljenju skladan i čitak.
Ali prvo, malo povijesti.
Prvi pokušaj da se ustanovi slavenski panteon bio je onaj kijevskog kneza Vladimira I. (980-988). Vladimir je dao da se blizu njegovog dvora podignu likovi Peruna, kao vrhovnog boga, Velesa, Horsa, Dajboga, Striboga i Mokoš. Ta "reforma" bila je međutim kratkog vijeka, jer je isti vladar već nekoliko godina kasnije dao da se isti idoli sruše, podržavajući nasilnu kristijanizaciju koja je tada započela i u Kijevskoj kneževini. Teško je ne primijetiti kako je u ovom slučaju Perun bio postavljen na mjesto vrhovnog božanstva, dok se u ranijim izvorima ( pa i u Velesovoj knjizi) spominje Svarog kao vrhovno božanstvo. Sve to svjedoči o nekonzistentnosti staroslavenskog panteona, koji se kroz stoljeća dosta mijenja, na različite načine u raznim sredinama gdje su živjeli Slaveni.
Sve do 19. stoljeća paganizam u cjelini bio je bačen u zaborav, diskriminiran kao praznovjerje, "vražja znanost ", vještičarenje i slično, imidž stvoren propagandom kršćanske crkve. No, neki elementi paganizma nastavili su živjeti i kada je prihvaćeno kršćanstvo, pa su brojni bogovi preodjenuti u "svece" i demone. Romantizam 19. stoljeća i neopaganski pokreti širom Europe nastojali su oživjeti taj pretkršćanski duh, te je tako i počelo otkrivanje svih starih paganskih religija u Europi.
Taj proces otkrivanja istinskog identiteta Europe i njenih raynovrsnih, ali istorodnih naroda, traje i danas i da je nadu da njegov zamah nece posustati jer mu snagu daju upravo oni u kojima je njegova snaga uvijek i lezala - novim, mladim, svjesnijim i samosvjesnijim generacijama.

| 12:24 | Komentiraj (19) | Print this! | #

subota, 04.08.2007.

Teogonija, kozmogonija i kozmoloski ustroj u slavenskom paganizmu

Ovaj članak bit će posvećen nastanku svijeta i bogova, kao njihovom mjestu i ulozi u kozmološkom ustroju.
Kao i mnogi drugi indoeuropski narodi, i Slaveni su smatrali kako je cijeli svijet sadržan u Drvetu Života. Ono povezuje sve sfere postojanja, svijet bogova sa svijetom ljudi. U nordijskoj mitologiji drvo je poznato pod nazivom Yggdrasil, dok Slaveni Drvetom Života smatraju hrast, zbog čega on i zauzima vrlo važno mjesto u staroslavenskoj mitologiji i religiji. Drvo Života povezuje, prema mitologiji, tri sfere postojanja, tri svijeta koji čine univerzum - Jav, Prav i Nav. Prema Knjizi Velesovoj, Jav (primjetna je veza sa rječju java - stvarnost, zbilja) je materijalni svijet i tijesno je povezan s Navom (nebo), jer oni zajedno imaju isto ishodište. Prav obuhvaća i jedno i drugo, jer ono predstavlja Zakon po kojem je sve uređeno (ne znam da li ga je ispravno poistovjetiti sa egipatskim maatom , principom uređenosti, pravde) i koji dolazi od Svaroga, vrhovnoga boga. Bogovi obitavaju kako i Navu, tako i na Javu. Nav čine Svarga (nebo) i duše umrlih (zvijezde). Varga čini sam vrh drveta i na njemu stoluje Svarog, u svojoj dvorani koja se zove Irij. U deblu drveta, koji čini Jav, nalazi se materijalni, svijet živih bića, dok u korijenu, Podzemlju žive "mračni" bogovi Crnobog, Morena i Zmey.

Image Hosted by ImageShack.us

Postoji više mitova o nastanku svijeta i ja cu ovdje navesti neke. Jedna od njih, u obliku pjesme, govori o tome kako u početku, kada nije bilo ni zemlje ni neba, nego samo voda i u njenzinoj sredini tri stabla, na njemu sjedile tri golubice i razgovarale o tome kako da stvore svijet. Tada se dosjete i učine sljedeće - zarone u vodu, skupe pijeska i raspršivši ga, stvore kopno. Tad skupiše zlatno kamenje i rasuše ga po nebu. Tako su nastali sunce, mjesec i zvijezde.
Po drugoj priči, svijet je nastao kao rezultat raspre između Bjeloboga i Crnoboga. Naime, dok je u obličju labuda letio nad prvobitnim morem i ničeg drugog nije bilo, Bjelobog bi usamljen i tužan. Tad ugleda svoju sjenu, Crnoboga, i dogovori se s njoim da stvore kopno. Crnobog se slozi i upita Bjeloboga gdje ce naci zemlju.
"Pod morem ima zemlje, zaroni i zahvati" - kaza mu Bjelobog - " ali prije nego što zahvatiš, moraš reci "S Bjelobogovom moći i mojom". Ovaj ga ne poslusa i samo svoju moc prizove ali ne uspije zahvatiti pijesak, čak niti nakon trećeg puta. Tad pored svoje zazove i Bjelobogovu moć pa uspije zahvatiti pijeska s morskog dna te ga iznese na površinu, zadržavši malo od u svojim ustima za sebe.
Bjelobog tad rasprši pijesak i nastade kopno. Zemlja u Crnobogovim ustima također poče rasti, usta mu počeše otjecati i on morade ispljunuti. Od te zemlje nastadoše planine.
Ljubomoran i bijesan što je prevaren, Crnobog čekaše da njegov protivnik zaspi, pa ga podiže da ga baci u ocean, ali ga od zemlje nije mogao dohvatiti. Tad se Bjelobog probudi i ovaj mu kaže kako zemlja lijepo raste i kako je treba blagosloviti. Tad se Bjelobog nasmiješi i odgovori kako ju je on već blagoslovio, i to sve četiri strane svijeta, kad ga je ovaj držao i tražio ocean da ga u njega baci. Tad Crnobog razljućen napusti Bjeloboga.
Bjelobog postade zabrinut jer je zemlja nekontrolirano rasla i prijetila je da preraste nebo, pa on upita Crnoboga kako da taj rast zaustave. Kad je došao k njemu, poče se strahovito smijati, jer ugleda Crnoboga kako jaše jarca, kojeg je sam stvorio. Na to se ovaj razljuti i ne htjede dati odgovor. Bjelobog se dosjeti, stvori pčelu i pošalje je da špijunira Crnoboga. Ona tad ču od njega kako treba samo štapom napraviti križ u smjeru sve četiri strane svijeta i reći "Dosta je zemlje" i zemlja će prestati rasti. Shvativši da je pčela čula njegovu tajnu, Crnobog joj doviknu kako želi da onaj tko ju je poslao jede njezine fekalije.
Pčela sve prenese Bjelobogu i ovaj učini sve kako je Crnobog rekao i još kaže ovo pčeli "Neka tada tvoje fekalije budu sladje od bilo čega na ovom svijetu!" i tako pčele bijahu blagoslovljene da proizvode med.
Prema starijim verzijama, Rod (Svarog) bio je taj koji je stvorio svijet, čovjeka i sva ostala živa bića. On je, osim što je slavljen kao bog zemljoradnje, jer je čovjeka naučio da obradjuje zemlju i tako prehranjuje sebe i svoju obitelj, slavljen i kao vrhovni bog.

Slijedi: Panteon slavenskih bogova

| 17:38 | Komentiraj (9) | Print this! | #

četvrtak, 02.08.2007.

Izvori za drevnu slavensku povijest i religiju

Vrlo je teško izdvojiti vjerodostojne izvore za ranu slavensku povijest, posebno religiju. Iako su Slaveni poznati jos i rimskim povjesničarima kao što su Tacit, Ptolomej i Plinije (pominju se pod imenom Vendi ili Veneti) o njima ne postoje nikakvi pouzdani podaci sve do seobe naroda. Tada su, pod pritiskom Huna i Gota, velike grupe slavenskih plemena napustila svoja obitavališta iza Karpata i zaputila se prema jugoistoku, u pravcu današnje Ukrajine (dolina Dnjepra i Dnjestra), zapadu (prema Visli i Odri), dok se ostatak zaputio prema jugu, na Balkanski poluotok. Tako je i nastala podjela na Zapadne, Istočne i Južne Slavene. Vrlo malo izvora postoji za ovaj period. Može se izdvojiti vrlo važno djelo bizantskog cara Konstantina Porfirogeneta (905 - 959) De administrando imperio (O upravljanju carstvom) u kojem se u jednom djielu osvrće i na naseljavanje Slavena na Balkanski poluotok. Osim toga, tu spada i "ozloglašena" Knjiga Velesova, zbornik tekstova, navodno nastao u periodu između 7.-9. stoljeća, pronađen u 19 stoljeću. Velesova knjiga izlaže povijest Slavena od najstarijih vremena, vremena slavenskih praotaca Bogumira i Ora, sve do borbe protiv germanskih plemena. Knjiga je vrlo vrijedna jer iscrpno izlaže mnoge aspekte slavenskog poganizma, kako panteon bogova, tako i običaje te molitve.Vjerodostojnost Velesove knjige, međutim, osporava se zbog nelogičnosti u jeziku kojim je pisana te zbog sumnjivih okolnosti u kojima se pojavila (više o Velesovoj knjizi u nekom od sljedećih postova).
Drugi, pouzdaniji izvor, tiče se djela danskog autora Saxa Grammaticusa (12-13. stoljeće) Gesta Danorum, u kome je jedan dio posvećen slavenskoj povijesti, poglavito dodiru sa nordijskim plemenima (epizode o Ruriku i razaranju Arkone, posljednjeg slavenskog poganskog svetišta posebno su zanimljive). Približno istim periodom bavi se i Povijest vremenih lit, na modernom ruskom, povijest istočnoslavenskih plemena od oko 850.-1110. godine). Osim što je ovo djelo bitno za proučavanje tog perioda ruske povijesti, njegova velika vrijednost je u tome što spominje panteon istočnih Slavena, koji se ne razlikuje u mnogočemu od panteona ostalih slavenskih plemana. Ovo djelo češće se naziva Nestorova kronika, po monahu Nestoru, koji ga je napisao negdje u 12. stoljeću. Original, kao i njegove kasnije prepiske( Laurentijev kodeks, nastao u 14., i Hipatijski kodeks, nastao u 15. stoljeću) nažalost su izgubljene, pa je djelo očuvano samo u kopijama iz 19. stoljeća.
Ulomak u kojima spominje Srbe, Hrvate i Karantance:

Spustja mnogo vremeni seli slavjane po Dunaju, gde teper' zemlja Vengerskaja i
Bolgarskaja. Ot teh slavjan razošlis' slavjane po zemle i prozvalis' imenami
svoimi ot mest, na kotoryh seli. Tak odni, pridja, seli na reke imenem
Morava i prozvalis' morava, a drugie nazvalis' čehi. A vot ešče te že
slavjane: belye horvaty, i serby, i horutane. Kogda volohi napali na slavjan
dunajskih, i poselilis' sredi nih, i pritesnjali ih, to slavjane eti prišli
i seli na Visle i prozvalis' ljahami, a ot teh ljahov pošli poljaki, drugie
ljahi - lutiči, inye - mazovšane, inye - pomorjane.
Tak že i eti slavjane prišli i seli po Dnepru i nazvalis' poljanami, a
drugie - drevljanami, potomu čto seli v lesah, a drugie seli meždu Pripjat'ju
i Dvinoju i nazvalis' dregovičami, inye seli po Dvine i nazvalis'
poločanami, po rečke, vpadajuščej v Dvinu, imenuemoj Polota, ot nee i
nazvalis' poločane. Te že slavjane, kotorye seli okolo ozera Il'menja,
nazyvalis' svoim imenem - slavjanami, i postroili gorod, i nazvali ego
Novgorodom. A drugie seli po Desne, i po Sejmu, i po Sule, i nazvalis'
severjanami.



Poljane že, živšie sami po sebe, kak my uže govorili, byli iz slavjanskogo
roda i tol'ko posle nazvalis' poljanami, i drevljane proizošli ot teh že
slavjan i takže ne srazu nazvalis' drevljane; radimiči že i vjatiči - ot roda
ljahov. Byli ved' dva brata u ljahov - Radim, a drugoj - Vjatko; i prišli i
seli: Radim na Sože, i ot nego prozvalis' radimiči, a Vjatko sel s rodom
svoim po Oke, ot nego polučili svoe nazvanie vjatiči. I žili meždu soboju v
mire poljane, drevljane, severjane, radimiči, vjatiči i horvaty. Duleby že
žili po Bugu, gde nyne volynjane, a uliči i tivercy sideli po Dnestru i
vozle Dunaja. Bylo ih množestvo: sideli oni po Dnestru do samogo morja, i
sohranilis' goroda ih i donyne; i greki nazyvali ih "Velikaja Skif'".



V god 6415 (907). Pošel Oleg na grekov, ostaviv Igorja v Kieve; vzjal že s
soboju množestvo varjagov, i slavjan, i čudi, i krivičej, i merju, i drevljan,
i radimičej, i poljan, i severjan, i vjatičej, i horvatov, i dulebov, i
tivercev, izvestnyh kak tolmači: etih vseh nazyvali greki "Velikaja Skif'".


I god 6430 (942). Simeon hodil na horvatov, i pobedili ego horvaty, i
umer, ostaviv Petra, svoego syna, knjazem nad bolgarami.


V god 6500 (992). Pošel Vladimir na horvatov. Kogda že vozvratilsja on s
horvatskoj vojny, prišli pečenegi po toj storone Dnepra ot Suly; Vladimir
že vystupil protiv nih i vstretil ih na Trubeže u broda, gde nyne
Perejaslavl'. I stal Vladimir na etoj storone, a pečenegi na toj, i ne
rešalis' naši perejti na tu storonu, ni te na etu...

(preuzeto s http://www.istorijabalkana.com/

Jos jedno djelo često se navodi kao izvor za drevnu slavensku pogansku prošlost. a to je Veda Slovena, bugarski zbornik pjesama i molitava. Nije poznato kada je nastala. Prvi put je tiskana u Beogradu 1874, a zatim u Sankt Petersburgu 1881. Transkript prvog izdanja možete pogledati ovdje. I ovo se djelo ne može smatrati pouzdanim, te je osporavano i pobijano od već od prvog tiskanja.
Po svemu ovome da se zakljuciti koliko je krhko naše znanje o ostavštini naših predaka. Imamo vrlo malo na raspolaganju i vrlo malo nam je, prema tome, dato na znanje o onome što je zapravo dio nas, našeg kulturnog identiteta, naše baštine. Ostaje nam da čeprkamo po prašini povijesti i tragamo za onim što zapravo nikad nismo smjeli napustiti i zaboraviti, ponajmanje u korist nečega što nam je posve tudje i strano...


| 17:24 | Komentiraj (3) | Print this! | #

srijeda, 01.08.2007.

Let's begin...

Pošto se jako zanimam za europsku, posebno slavensku pogansku prošlost, mitologiju, kulturu, često surfam internetom u potrazi za člancima koji će me upoznati s tom tematikom. Nije google nimalo loš, nadje on mnogo toga, ali čim otvoriš jednu od tih stranica, zamisli šta se dogodi: ili je na engleskom, pa ti se ne da čitati (ako znas engleski, naravno) ili je nejasna, neorganizirana i daje potpuno oprečne podatke od onih koje daju prethodne koje si posjetio. Nažalost, takvih ima na bacanje i nimalo ne pomaže u shvaćanju onoga sto je stoljećima potiskivano od dominantne religije, u cestim slučajevima zabranjivano, ali isto tako i redigirano pa danas nitko ne može sa sigurnošću reći što je izvorno, a što izmišljotina novog doba.
Najteže je sa slavenskim poganizmom. Nepotrebno je to ponavljati, no ono je doista bilo pod najtežim udarom i učinjeno je sve kako bi bilo uništeno, iskorijenjeno ili jos gore, ukomponirano u kršćanstvo, i to uvijek tako što su mu pridodate negativne konotacije. Tako je Crnobog (Černobog, Chornobog) identificiran sa Sotonom, iako u slavenskom poganskom mitološkom sustavu uopće nije imao negativne osobine... No, idemo redom.
Iz svih ovih razloga otvorio sam ovaj blog. Ne da bih objasnio i rasvijetlio sve o drevnoj slavenskoj religiji i mitologiji, jer to nije nikako u mojoj moći, niti da bih dao točne podatke u svemu. Moja nastojanja su skromna: podijeliti entuzijazam za ovu divnu tematiku s ljudima koji ga također osjećaju, dajući samo skromne naputke za proučavanje. Stranice na linkovima sa strane nikako nisu neki ozbiljni znanstveni pristupi, vec samo poticaj za dublje istrazivanje za ljude koji se za to zanimaju.
Podjite stopama predaka, prema gustim hrastovim šumama, odakle Perunov rog zove svoje zabludjelu djecu da se vrate u njegovo naručje!

| 22:47 | Komentiraj (3) | Print this! | #

Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Copyright © DVERI PERUNOVE - Design touch by: Tri mudraca, hosted by croBLOGeri.com


Komentari On/Off

  kolovoz, 2007 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    

Kolovoz 2009 (1)
Prosinac 2008 (1)
Studeni 2008 (1)
Rujan 2008 (2)
Kolovoz 2008 (1)
Srpanj 2008 (2)
Travanj 2008 (1)
Ožujak 2008 (3)
Siječanj 2008 (1)
Studeni 2007 (3)
Rujan 2007 (1)
Kolovoz 2007 (5)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


...a noću Veles hodi Svargom po mlijeku nebeskom do svojih zdanja i zorom nam vrata svoga hrama otvara. A mi očekujući da nas primi u blistavi hram, pojemo pjesme i Velesa slavimo od vijeka do vijeka kao jaganjci čisti. Veles je precima našim podario znanja da zemlju oru i travu siju i žito žanju u poljima rodnim, da snop u kuću stavljaju i poštuju kao oca božanskog. Slava našim očevima i materama što nas naučiše da bogove poštujemo i pokazaše nam put Prava koji slijedimo i bogovima slavu pojemo i Slaveni smo...

Knjiga Velesova

MORANINA USPAVANKA

Sad ste moji svi odreda,
I vi što celujete ikone Bizanta,
I vi pod okriljem Mletaka i Rima,
Svi vi međusobno što se krvite.
Nikada niste bili jedan uz drugoga tešnje,
Krv se vaša opet pod zemljom meša
U veliku Slovensku ponornicu.
Iz nje će vam postojbinske nići lipe
I leske i divlje trešnje.

Svi vi starinom iza Karpata,
I vi opaljeni od vreline zraka
I vi beloliki, glave ruse,
I vi što ustajete protiv Bizanta,
I vi što ustajete protiv Mletaka,
Svi vi zavađeni,
Hodite u tiho carstvo meni
I u njemu se tesno zbite,
Otvorena su vam širom vrata.
Zauvek
Tu se pomirite
U nedrima zemlje smeđe,
Zaboravite pod nebom jata,
Zaboravite zvezde i mrave,
Zaboravite obale i međe.

Desanka Maksimovic






Radovi ruskog slikara Vsevoloda Ivanova:

SLIKA1
SLIKA2
SLIKA3
SLIKA4
SLIKA5
SLIKA6
SLIKA7
SLIKA8
SLIKA9
SLIKA10
SLIKA11
SLIKA12
SLIKA13
SLIKA14
SLIKA15
SLIKA16


Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se