četvrtak, 20.08.2009.

Vuk dlaku mijenja, cud nikada!!!

Zivimo u 21. stoljecu, vremenu za koje se svakodnevno tvrdi
da je vrijeme tolerancije razlicitosti. Pa ipak, nakon onoga
sto se pocetkom ovog mjeseca dogodilo u jednom mjestu u
Ukrajini, i oni koji u to najcvrsce vjeruju, ostat ce pokolebani.
Cini nam se, a cinit ce se vjerojatno i svakom tko pogleda
fotografije prilozene uz ovaj tekst, kako se nimalo nismo
odmakli od davnih stoljeca kad su rusilacke horde
tek pokrstenih krscana ognjem i macem sirilo
„svoju“ vjeru, demolirajuci stoljetna svetilista i
unistavajuci svetinje svih onih koji se nisu
slagali s njihovim vidjenjem.

Free Image Hosting
Svetiliste prije demoliranja....

Naime, 03. 08. u ukrajinskom selu Sadživic,
u Gusjatinskom regionu, Ternopiljskoj oblasti,
grupa ljudi predvodjena grkokatolickim svecenikom
srusila je i zapalila svetiliste posveceno Perunu,
podignuto od strane registrirane vjerske zajednice
"Rodovo Vognišče Ridnoji Pravoslavnoji Viri".
Nekoliko rodnovjernika pokusalo je zaustaviti
vandale, na sto su ih ovi fizicki napali, pretukli,
a zatim opljackali. Za sobom su ostavili samo
veliki Perunov idol u pepelu.

Free Image Hosting

Free Image Hosting
...i nakon njega

Rodnovjerna organizacija vec je uputila protest
ukrajinskoj vladi povodom ovog vandalskog cina.
Kako je ona, podsjecamo, registrirana zajednica,
ravnopravna sa svim ostalim vjerskim
organizacijama pred zakonom, ocekuje se
od ukrajinskih vlasti da po njemu postupi i
kazni pocinitelje. To ipak, ostaje da se vidi...



| 12:51 | Komentiraj (7) | Print this! | #

petak, 12.12.2008.

Rod

Rod je bozanstvo cije su funkcije vrlo nejasno odredjene. Jasno da se po njegovom imenu moze zakljuciti da simbolizira sve ono sto je Zivo, jer sve Zivo ima svoj Pocetak, radjanje, kao sto ima i Kraj, smrt. Kao simbol zivota, Rod je zastitnik svega sto zivi, ali i u neku ruku i statisticar, koji u svoju knjigu biljezi sva radjanja. Po nekoj slobodnoj interpretaciji, bio bio on sam Usud, i moglo bi se i prihvatiti takvo stajaliste da nam nije poznato kako stari Slaveni nisu znali za sudbinu i nisu vjerovali da je sve unaprijed odredjeno.
Rod se najcesce povezuje s Brahmom, u cemu se ogleda njegovo vedsko, a moguce i hinduisticko porijeklo. Brahma je Apsolut, onaj koji stvara i razara materijom iz koszmickog Jajeta iz kojeg je i sam proizisao. On stvara bogove i dodjeljuje im duznosti. Obicno se takva uloga u slavenskoj mitologiji, kao Apsolutu, daje Svarogu (Ishvara, u kojem je Sve sadrzano) pa je time Rod jos zagonetniji.

Image Hosting by Picoodle.com

I pored toga on zadrzava svoju vaznost. Ne trebamo ici dalje od jezicke analize da bismo to utvrdili. Rod, Roditi, roditelji, radjanje, porodica, porod, izrod, narod, rodbina. Stari naziv za ugljik je kislorod, a za vodik vodorod. To su dva elementa bez kojih zivot ne bi bio moguc, pa je tako Rod, kao najmanja cestica i Sve, sadrzan u svemu.

| 13:23 | Komentiraj (6) | Print this! | #

srijeda, 05.11.2008.

Radagost

Radagost, Radigost, Radgost, bio je predmet mnogih rasprava i neuspjelih kombinacija. Dok su jedni smatrali da on nije bozanstvo, nego ime grada, drugi su smatrali da se ipak radi o bozanstvu, pa ga cak i izjednacavali sa Svarozicem (Zuarasici). Titmar, kronicar iz 11. Stoljeca, koji je bio uvjeren da se ime Radigost odnosi na grad, pise :
"U unutrašnjost (velelepnoga hrama Radgostova) stoje kipovi bogova vješto rukom izrađeni; na svakome je urezano ime njegovo; na glavi su im šljemovi, pokriveni su oklopima te izgledaju strašni. Prvi od njih zove se Svarožić; svi ga neznabošci štuju i klanjaju mu se više nego ostalim bogovima. Ovdje se čuvaju i zastave, i iznose se iz ovih svetilišta samo u slučaju ratnoga pohoda. Tada njih nose pješaci.

Radi čuvanja ovoga blaga i hrama postavljeni su naročiti žreci, koji, kad se narod skupi u hram da žrtvuje idolima, i (umilostivi) ublaži njihov gnjev, jedini imaju prava da sjede, dok ostali narod stoji; žreci redom nešto za se gunđaju i u stranu raskopavaju prstom zemlju, da bi tako ispitali sudbinu i prorekli neizvjesnost. Kad to svrše, onda zelenom travom pokriju jednoga konja, koji se smatra kao najveći u cijeloj zemlji, i sa pijetetom i molitvom ga vode da pređe lagano između dvaju za zemlju utvrđenih kopalja; tim bogom nadahnutim, konjem ponovo bi gatali ono što su prvi put već bili izgatali; i ako bi se i po drugi put proreklo ono isto što i prvi put, tada ispunjavaju naumljeno djelo; u protivnom slučaju ožalošćeni narod odriče se svoga preduzeća. Oni od najranijih starina propovijedahu još i ovu zabludu: vjerovahu, da ako im prijeti kakva duga i strašna pobuna, tada izađe iz mora jedan vepar, koji ima dva duga zuba kao braniče i valja se po talasima, krećući ih uz jedno strahovito šuštanje.
Koliko god srezova ima u ovom kraju, toliko ima i žreca i hramova sataninih, koji nevjernici obožavaju. No grad, o kome sada govorih, zauzima prvo mjesto. Polazeći u rat njega pozdravljaju, a i kad se kući vraćaju sa sretnog pohoda, njemu donose svu pljačku. Ždrijebom ili pomoću konjskog gatanja, oni se brižljivo izvještavaju i o najuljudnijoj žrtvi, koju svecenici moraju dati bogovima. Ljudska krv, a i krv domaćih životinja, umiruje njihovo najveće bjesnilo."

Image Hosting by Picoodle.com

Ovo svetiste Radgostovo nalazilo se u gradu Radigoscu, kojim je upravljalo slavensko pleme Retarijana ili retrana, kako ih spominje Adam bremenski. Moguce je da je iz imena Radigosca ili Radgosta izvedeno njemacko ime za pleme, vrlo malo vjerojatno da je bilo obrnuto. Adam Bremenski :
"Od slavenskih naroda, koji stanuju između Labe i Odre, najsilniji su Retarijani. Njihov najmnogoljudniji grad jeste Retra, koji je u isto doba i sjedište idolopoklonstva. U njemu ima jedan hram satani posvećen, čiji je knez Radigost. Njegov je idol od zlata, a postelja od purpura. Grad ima devet vratnica; od svuda je opkoljen dubokim jezerom; prelazi se preko jednog drvenog mosta, koji je dopušten samo onima, koji dolaze radi prinašanja žrtve, ili da pitaju proroštvo za savjet. Od ovoga hrama do Hamburga ima, vele, četiri dana hoda." /A. Bremenski, II 18./ Ovome bogu Radgostu, priča dalje Adam Bremenski, prinesen je na žrtvu i biskup Ivan, kad se drznuo da medju ovim narodom propovijeda svoju vjeru.
Helmold nam takođe spominje boga Radgosta, i to pričajući o jednoj borbi između plemena Ljutića i Retarijana "koji uslijed starine svoga grada i glasovitoga hrama, gdje se pokazuje Radgostov idol, tvrđahu, da su oni najplemenitiji, jer ih pohode sva ostala slavenska plemena zbog pitanja proroštva, i radi prinošenja godišnjih žrtava".
Zanimljivo je spomenuti da postoji jedan vrlo star spomen o nekom slavenskom knezu Radagostu, iz 5. stoljeca, koji se, prije pohoda na Rim, zakleo da ce bogovima dovesti jednog krscanskog biskupa i zrtvovati ga. To se i ostvarilo, ali tek stoljecima kasnije, kad je agresivnost krscanskih misionara natjerala Slavene da se odupru nasilnom pokrstavanju.
Radgost je uporediv sa Merkurom, a tradicionalno se smatra zastitnikom putnika, te predstavlja simbol poslovicne slavenske gostoljubivosti i srdacnosti. Kazu da su stari Slaveni dotle isli, da bi, ukoliko nisu imali cime da pocaste gosta, krali od susjeda, i to se nije smatralo nicim losim. Vjeruje se da Radgost kaznjava one koje uskrate gostoprimstvo. Inace, takav moralni prijestup, pored krsenja zakletve i krivokletstva, smatra se najgorim cinom i duboko je vrijedjao bogove. Perun sam je munjom kaznjavao krivokletnike i negostoljubive domacine.
Ime radgostovo sacuvalo se i utoponimima. Tako znamo za Radgoszcs, selo u Galiciji, brdo Radhost u Moravskoj te naselje Bydgoszcz u Poljskoj.
Pretpostavlja se da su svetkovine posvecene Radgostu bile odrzavane na ljetnji solsticij, no za to jos nema pouzdanih dokaza.



| 15:59 | Komentiraj (1) | Print this! | #

petak, 26.09.2008.

POLJSKI VIKINZI

Malo cu se udaljiti od teme ovim postom. Prijatelj iz Poljske poslao mi je link za stranicu na kojoj su postavljene galerije slika nacinjene unazad nekoliko godina, a radi se o vikinskom festivalu u Wolinu, starom poljskom gradu i jednom od nekada velikih uporista Rodovjerstva. Ovogodisnji je bio posebno velik i posjecen od brojnih ljudi paganskog srca sa svih strana svijeta. Kamera je uhvatila scene velicanstvenih morskih okrsaja na drakkarima, scene iz nadmetanja hladnim oruzjem na bojnom polju, ali i scene iz svakodnevnog zivota nasih predaka. Nadajmo se da ce i kod nas uskoro biti neceg slicnog, a do tada, pogledajte kako to rade braca Poljaci!

WIKINGOWIE NA WOLINIE

Video:


Wolin 2008 - Battle 1 from K&W Szlosarczyk on Vimeo.



Wolin 2008 - Taniec 2 from K&W Szlosarczyk on Vimeo.

| 16:53 | Komentiraj (0) | Print this! | #

petak, 19.09.2008.

1168 - Sivi oblak stao nad Arkonom...

Na isti nacin, kao i dva stoljeca ranije,u bezobzirnom krscanskom divljanju unisten je jedan od najvecih nasih svetilista starim bogovima, onaj u Arkoni, posvecen Svetovidu. Polabski Slaveni, odani svom bogu kojeg su smatrali i bogom plodnosti i obilja, ali i rata, jer jedno je s drugim neraskidivo povezano, posto su se nasi preci za svoju egzistenciju neprekidno morali boriti, prvenstveno protiv germanskih pretenzija, a potom i podmukle invazije Kristovog olosa i bandita, branili su taj posljednji bastion stare vjere do zadnjeg covjeka. Danski kralj Valdemar, koji je, obmanut judokrscanskim krivovjerjem, ali i pohlepom, jer Arkona bijase mjesto na kom su se cuvale mnoge dragocjenosti (ratni trofeji su svi bili posveceni Svetovidu) naposljetku je zauzeo utvrdu 1168. Dogadjaj je opisao Saks Gramatik, ne propustajuci priliku da, dakako, kao pravi sljedbenik Krista, pored autenticnih podataka, doda i hrpu izmisljotina.
"Kralj (danski) bijaše poslao Esberna i Svena, da ga (hram) razore. Morali su uzeti zeljezo, i čuvati se da kip pri padu ne prignjeci koga, jer bi tada neznabošci vjerovali da se njihov bog sveti... Idol pade... Hram bijaše ukrašen purpurnom materijom, koju je vlaga tako iskravila, da su od nje sve komadi otpadali. Po zidovima hrama bijaše i životinjskih rogova. Najedanput spaziše jednoga zlog duha, kako uteče iz hrama u obliku jedne crne životinje".

Image Hosting by Picoodle.com

"Narediše stanovnicima, da idol uvežu konopcima i da ga izvuku iz grada. Ali, uslijed kakvog vjerskog straha, oni zapovjediše najamnicima stranim i zarobljenicima, da obore boga, misleći, da je bolje, da ova prezrena lica izlože gnjevu njegovom. Vjerovali su da će Nj. Veličanstvo Bog, koga su tako dugo obožavali ljuto kazniti sve one, koji se usude na nj. dići ruke. Čuli su se najrazličniji žagori. Jedni žaljahu, što se njihov bog tako vređa, drugi ga ismijavahu. Najpošteniji, naravno, stiđahu se, što su se dali za tako dugi niz godina zavaravati tako grubim kultusom. Idol bi odvučen u polje, gdje ga je grdna gomila svijeta ljubopitno posmatrala. Kad bi u večer, kuhari ga razlupaše, isjekoše u komade, da njima lože vatru. Rujani su zatim morali predati i sve blago, koje bješe posvećeno Svetovidu..."
Oskvrnuvsi svetiliste bozje, osramotivsi narod koji ga je podigao i iz cije duhovnosti, mnogo starije i dublje od ovih bezboznih pljackasa, krscani ucinise isto sto i u Novgorodu, sa kipom Perunovim. Izbacise ga iz hrama, okaljase i raskidase. Ne, nije se narod smijao, laze krscanski fabrikant lazi, sljedbenik zapravo oca svih lazi, krscanskog boga koji nije nitko drugi do Sotona, Crnobog, neprijatelj covjeka. Muskarci su se borili i za njega krvarili, a djeca, zene i starci su plakali nad svojim duhovnim praroditeljem ciji je lik, obescascen, lezao u prasini. A bio je velicanstven, i sam Saks to potvrdjuje.
"U nj se ulazi samo kroz jedna vrata. Oko samoga hrama bijaše dvostruka ograda; spoljna je ograda bila pokrivena crvenim krovom, unutrašnja je sastavljena iz zastora, koje drže četiri konca, a sa spoljnom ogradom se dodirivaše samo krovom. U zgradi bijaše grdan idol, mnogo veći nego u prirodi; imađaše četiri vrata i četiri glave, dvije sprijeda i dvije s leđa; i sprijeda i pozadi jedna izgleda da gleda na desnu, a duga na lijevu stranu. Brada je obrijana, kosa ošišana, kao što nose Rujani; u desnoj ruci držaše jedan rog spravljen iz raznih metala; svake godine ga svecenik puni vinom (ili možda medovinom); i po stanju ovoga pića, on predskazivaše žetvu te godine. Lijeva ruka drži jedan luk spušten niz tijelo. Jedna mantija pokriva idolovo tijelo i spušta se do nogu. Idol bijaše sagrađen iz raznih drveta i tako vješto spojenih, da se sastavak mogaše primijetiti tek poslije najtežeg ispitivanja. Noge se opirahu o zemlju, ali se ne vidi, kako je za nju bio utvrđen."
Nakon sto je hram razoren i kip Svetovida unisten, a narod podjarmljen i nasilno pokrsten, s macem pod grlom i bakljom nad krovom, sagradise krscani hram svom kukavnom svecu Vitu, nekom jadniku koji je skoncao za vrijeme opravdanih cistki krscana za vrijeme cara Dioklecijana, jednog od careva koji je vizionarski predvidio smrtnu opasnost od sirenja te nove judejske sekte. Snaznog, ponosnog i odvaznog Vida, koji je oduvijek ostao u sjecanju svih Slavena, pokusale su judejske sluge preimenovati u Vita, krscanskog slabica i jadnika, ali nama je danas svima jasno da ta varka nije i ne moze uspjeti.




| 18:11 | Komentiraj (1) | Print this! | #

petak, 22.08.2008.

Svetovid - o porijeklu imena

Inace bog povezivan sa vidom, znanjem, proricanjem, pa i ratom, postigao je posebno visok status medju polabskim Slavenima, koji su u njegovu cast i podigli i jedno od najznacajnijih i najvecih paganskih svetilista, Arkona na otoku Rujnu.
O znacenju i osobinama Svetovida daju nam iscrpne podatke gotovo svi kronicari koji su se, manje ili vise, bavili proucavanjem slavenskog mnogobostva. Iako je na njih, razumljivo, djelovala krscanska indoktrinacija, prema kojoj je sve mnogobozacko demonsko i zlo, spomenici vragu koje treba zatrti ili, u vecem broju slucajeva, preurediti mu namjenu, Helmold, Saks Gramatik, pa Knitling Zaga daju vrlo iscrpne opise ovog boga i njegovih funkcija.

Image Hosting by Picoodle.com

"Među mnogobrojnim slavenskim bogovima gospodari Svetovid (Zvantevith); bog zemlje Ostrvo Rigen|Rujana]]. To je onaj bog, čija su proricanja najizvjesnija. Drugi bogovi su pored njega tek polu bogovi", /Helmold: Chron. Slav. I 52./ kaze Helmold, a zatim u istoj kronici /Ibid, I 6./ kazuje nam i šta je podloga moći Svetovidove: "Ponosni su na samo ime Sv. Vita, kome su i hram i kip sa najvećom počašću posvetili naročito mu pripisujući prvenstvo među bogovima. I sve slavenske provincije ondje traže proroštva i godišnje prinose otkupe u žrtvama... i dao je (Valdemar, danski kralj) napraviti onaj starodrevni kip Svetovidov koji je štovalo svako slavensko pleme."
Dok su njegove funkcije kao vrhovnog boga medju rujanskim Slavenima prilicno jasne, nedoumice i zagonetke vezuju se za njegove opce karakteristike kao jednog od nizih bogova u sveopcem slavenskom mnogobozackom panteonu, koje su usko povezane s porijeklom njegovog imena. Postoje mnoge interpretacije razlicitih varijanti njehovog imena (Sventevit, Suvid, Svantevit, Svantovit, Suantovit, Sventovit, Zvantevit, Svijetovit, Svjatovid, Sutvit i Vid) od kojih su najcesce one koje se vezuju za rijeci svet i svijet, njegove atribute svetosti odnosno sveobuhvatnosti, Svijet kao Sve, planet i sve sto na njemu postoji. Drugi dio imena, Vid ili Vit, takodjer se objasnjava na vise nacina, pa evo nekih objasnjenja za oba dijela slozenice Svetovod, Svjatovid, Svantevid.
“Krek ime Svetovidovo tumači kao moćni dah. Riječ – Sve[n]to – tumači on u značenju silan, jak; a – vit´´ – dovodi u vezu sa slavenskim vě koje u indijskom glasi va a znači (flare) puhati. Otuda je, veli Krek, nastalo staroslovensko vějati – větr´´ u litvanskom vejas. Da je ovo točno, misli Krek da nam potvrđuju posve jasno izvori, i to na onom mjestu, gdje se priča, da svecenik nije smio da dahne u hramu, nego je morao istrčati napolje, kad mu je trebalo daha "da božanstvo ne bi bilo okuženo dodirom jednog čovječjeg daha.
Louis Liege zadržava prvi dio riječi – Svent i to tumači kao uticaj kršćanstva, a dugi dio vit´´ predstavlja korijen – vit ili – vet – misli Liege, a taj korijen vit – vet znači kod njega – "riječ". Prema tome bi po Liegeu Svetovid bio sveta riječ ili bog koji daje riječi tj. savjete ljudima.
Ne bi li se ime Svetovidovo moglo protumačiti rječju: – svijet u značenju latinske reči – mundus, – a – vid korijenom od glagola vidjeti, pita se prevodilac Liegea, R. Agatonović.
Ime Svetovid, vjerojatno je nekada glasilo – vsěto – vid´´ (v'sěto – vid´´) što bi značilo od riječi do riječi – Sveto-vid – tj. onaj koji vidi "svijet", dakle "sve na svijetu", ili bolje "koji zna za sve na svijetu", i "poznaje svijet" (totum universum). Prema tome bi analiza Svetovidova imena glasila ovako: v'sěto – i – vid´´.
Prvi dio riječi izvodimo od staroslavenskog zamjeničkog pridjeva v's', – v'si, v'se što znači sav, sva, sve. U našem jeziku nastala je metateza glasova, i tako je postalo od v's' – naše sav.
Imenica v'sět', ili v'sěta, koja je nastala od pridjeva – v's' – (sav) znači "sve" (sveukupnost, totum universum, das All). Drugi dio reči (v'sěto- vid) – vid dovodimo u vezu sa indoeuropskom rječju -*vid – što znači vidjeti, paziti. Stari Slaveni su znanje uistinu i vezivali za čulo vida tj. ono što vidim to i znam. Tvrdnju ovu dokazuje riječ "svjedok". Ako je analiziramo, dobit ćemo elemente: – s-vjed-ok: u ruskom: s-vid-ětel' ; u poljskom: s'-wiad-ek. Sve te riječi u vezi su sa korijenom vid, věd, što znači "znati". Od indoeuropske riječi *vid imamo sanskrtsko: "vid" što znači znalac, znajući. U starogrčkom isti korijen riječi Fid (u visini prevoja) "oida" znači znam, a (u sredini prevoja) eidon znači vidjeh; u gotskom wittan znači vidjeti i znati.
Riječ V'sěto - vid označava, dakle, onoga koji zna svijet (cjelokupnost), koji poznaje svemir (totum universum). Svetovid je baš ovakvim i prikazivan, sa četiri glave, a svaka glava bila mu je okrenuta na drugu stranu svijeta.
U staroslavenskom jeziku obična je stvar, da se imenice izvode od pridjeva sa nastavkom -ta- na primer: vyso - ta (visina), dolgo - ta (dužina) i t.d. Na taj je način vjerojatno nastala i imenica v'sěta, što znači totum universum, a od pridjeva v's'. Da se ono "ě" razvilo od poluglasa "´´" iza "s", nije nemoguće, jer u staroslavenskom jeziku imamo i pridjev v's-ak´´ i v'sěk´´ a znači i prvo i drugo "svako". Razlog da se ta riječ nije održala do danas leži u tome, što je u staroslavenskom jeziku postojala i riječ: svět´´ - koja znači: - svjetlost. Uslijed metateze glasova koja se vrlo lako izvela između riječi v'sět´´ ili v'sěta, i reči: svět´´, ove su se riječi izmiješale, i na taj način se izgubio trag riječi v'sět´´ i osjecaj za nju kao samostalnu riječ.

| 14:30 | Komentiraj (2) | Print this! | #

petak, 25.07.2008.

O Ognju i Simarglu

Ime ovoga božanstva razlicito je zabiIježeno: Nestor ga bilježi razdvojeno na Sim´´ i R'gl´´, dok ga kasnije spomenici bilježe kao Semor´´gl´´.
U svakom slucaju je Simargl bio bog lokalnog karaktera, a tvrdnja, da Simargl uopce ne pripada slavenskom Panteonu, kod tolikih vjerodostojnih
spomenika, i suviše je smjela. /L. Liege: op. cit. pg. 124./
Samim imenom vrlo je teško odrediti svojstvo ovoga slavenskog božanstva, i to tim prije, što mu je i ime razlicito zabilježeno. Izvori nam opet osim zabilješke njegova imena ništa više o njemu ne kazuju. Sva nagadanja slavenskih mitologa o funkcijama ovoga božanstva su samo hipoteze.
Ipak je tvrdnja Liegeova, da se etimologijom imena Simarglova, pa bilo da se cita zajedno ili razdvojeno, ne dobija na slavenskom jeziku nikakav smisao, i da je ovdje rijec o nekom stranom božanstvu, neosnovana. Liege zato ipak tumaci "na svoju odgovornost" Simargla kao
Sedmoroglav tj. kao boga sa sedam glava. Dovodilo se ime Simarglovo u vezu sa jednim tekstom iz Biblije koji glasi: "Svaki je narod stvorio sebi bogove. Ljudi Gutini stvoriše Nergala; ljudi Hamatini naciniše Ashila". N. Gedenov, a s njim i Jagic, vide u Simarglu pokvareno grcko: Sem Herakles. Bielovski je na svaki nacin pogriješio, kad smatra Simargla za neku zamjenu Svaroga.

Image Hosting by Picoodle.com

Iznosim ovdje jednu zanimljivu etimolosku analizu:
Rijec Simar'gl ili Simar'gl´´ analizirat cemo na Sima – i – r'gl´´ – kako ih i spomenici cesto navode. Drugi dio rijeci r'gl´´ dovodimo u vezu sa korijenom r'g, r'y- a to je naš glagol rg-ati ili kao kompozit izrgati. U nas se cesto cuje pridjev izrgan u znacenju izraden, iskidan. Tako se na
primjer kaže: "izrgo se od rada". Taj glagol rgati znaci upravo kidati (u nas se cuje još i glagol gurnuti: to je taj isti glagol: rgnuti – grnuti – gurnuti).
Znacenje rgati (kidati) može se proširiti i na glagol tjerati, goniti. Ima u nas rijec "roga" što znaci otkinut komad drveta, kolac, batina (vezuje se stoci za noge da se ne razbježe).
Rijec r'gl´´rastavili bismo na r'g-l´´; nastavak – l´´ je nešto obicno u starosl. jez. na primjer: pek-l´´, što znaci pakao. R'gl´´ bi dakle znacilo tjeranje, kidanje, gonjenje, odbijanje (gonilac – odbijac).
Ako sad sa ovim znacenjem drugog dijela rijeci razmotrimo rijec "Sima – r'gl´´ ", dobili bismo Simargla kao onoga koji goni Sima. Ako medutim, uzmemo Šafarikovu zabilješku toga božanstva tj. Zima – r'gl´´, dobit cemo onoga koji goni Zimu, studen. Sima – r'gl´´ bi prema tome bio bog koji goni i tjera zimu, dakle bog Zimogonja.
Ovaj tumac cini se blizak istini, i daje nam ujedno i pobliže odredenje boga Simargla i njegove funkcije na slavenskom Olimpu.

| 18:17 | Komentiraj (5) | Print this! | #

ponedjeljak, 14.07.2008.

Mokosh - Magna Mater Slavena

Mokoš je ostatak kulta Majke Zemlje koji je bio narocito snažan kod naroda s ratarskim obicajima. Korijenje imena jest –mok (znacenja : mokra, mociti), ali isto tako ukazuje se na sanskritsku etimologiju od –makha (znacenja: plemenito, bogato). Ona striže ovce i prede vunu.
Luta maskirana kao žena i posjecuje kuce obavljajuci kucne poslove. Nocu se ostavlja pramen vune kao ponuda Mokoši. Smatra se da je ona u pocetku imala ulogu kucnog duha. Mokoš je tamna kao što je i crna plodna zemlja. Po nekim slavenskim legendama ona je žena boga Svaroga.
Na njen nagovor, Svarog je odlucio stvoriti na zemlji bice koje ce izgledom biti kao on. Udahnuo je život jednom hrastu iz kojeg je nastao prvi covjek, Mokoš je udahnula život drugom covjeku i nastala je prva žena.

Image Hosting by Picoodle.com

Njen kip u hramovima je u sjedecem položaju kao i Svarogov. Na njemu su rezbareni razni predmeti iz domacinstva i likovi žena. Njoj u cast prali su se kipovi i drugi idoli u vodi. Bila je to tzv. mat syraja zemlja - vlažna zemlja (povezano s ženskom spolnošcu).
Zemlju, vrlo cesto zvanu svetom, okružuje niz tabua kao npr. zabrana zabijanja kolaca u nju prije proljetnog praznika, ona je tada noseca i uskoro ce radati novi život - «Tko udara zemlju, udara majku svoju po trbuhu». Cak i pad na zemlju bio je negdje smatran uvredom nanesenu njoj. Tada se trebalo ispricati svetoj zemlji da ne bi došlo do posljedica nakon pada ( lomova ili uganuca).
Zabrana cupanja trave u tom vremenu bio je takoder odraz poštivanja prema nosecoj Zemlji -
«Tko travu cupa, taj cupa kosu majci svojoj». Vrlo cesto se o zemlji narod izražavao kao o «onoj koja je bogata».
Kod mnogih Slavena Mokoš je kasnije bila shvacana kao kucni duh, cuvarica ženskih poslova i polja - «Mokoš nadgleda kucu, štiti prelje, ponekad uznemiri žene koje predu, nadgleda ovce, striže ih... Za nju, pored škara za šišanje, ostavlja se i pramen vune».Kao žensko
božanstvo ostala je najduže u sjecanju žena, no svi su ju slavili kao ženski aspekt kosmickog poretka. Još do XVI. stoljeca kršcanski svecenici prilikom ispovijedi obavezno su pitali svaku ženu: «Jesi li išla k Mokoši?». Unatoc tome, ostala je Mokoš u sjecanju naroda sve do današnjih dana. U umu samosvjesnog, tragajuceg za prekinutim vezama s prirodom, slobodnog covjeka danas vraca svoj sjaj i svetost naša jedina Zemlja, Majcica – Mokoš!

| 21:03 | Komentiraj (9) | Print this! | #

petak, 25.04.2008.

Morana

Morana je slavenska boginja smrti i zime i pojavljuje se u raznim oblicjima. Najcešce kao lijepa djevojka, vrlo blijeda, sa vucjim ocnjacima i kandžama. Njen drugi lik je onaj poput Baba Jage, ružne stare vještice. Njeno ime dolazi od stare indijske rijeci "mara", što znaci "silom umrijeti".
Takode, "morena" oznacava snježne lavine i ledenjake. U nekim slavenskim zemljama, bio je obicaj "spaljivanje Morane", koji je oznacavao kraj zime i dolazak proljeca. Taj obicaj je postojao i u drugim zemljama, ali se nije tako zvao. U nekim selima, taj obicaj još uvijek postoji.
Moranina lutka je takoder korištena i u drugim ritualima, vezanim za umiranje ili dozivanje kiše. Stari Slaveni vjerovali su da sve zimske nepogode, snijeg, led, mraz i smrt dolaze od Morane.
Kod Istocnih Slavena, Morana je bila boginja plodnosti, žena i "ženskih poslova", kao što je predenje. Tako da je ona tamo i na sjeveru Rusije, miješana sa Mokoš, majkom boginjom, boginjom zemlje. Moguce da je to zbog mita o Jarovidu, kad je Morana, kad se oženi Jarovidom, boginja zemlje i proljeca, a kad ga Perun ubije, ona postaje stara vještica, boginja zime.
Njen idol je postavio knez Vladimir, kod Kijeva, zajedno sa ostalim bogovima, 980. godine, i onda je 988. porušio te idole, kad se i pokrstio. Na sjeveru Rusije nazivaju ju i Mokuša i u legendama ju prikazuju kao ženu velike glave i dugih noktiju. Njen kult je, sudeci prema toponimima, bio raširen i kod Zapadnih Slavena.

Image Hosted by ImageShack.us

Morana je letjela na metli i plovila na ljusci od jajeta i ove odlike ce, kasnije, biti pripisane novom duhovnom bicu - vještici. Inace, iz opisa Morane je proizišlo i strašilo zvano Baba Roga, jer je i Morana predstavljana sa rogom. Poput Baba Roge, nastale su Baba Ruga, Baba Kozma i Baba Jaga. Pored toga što je oduzimala živote, Morana je uživala nanositi patnju ljudima i životinjama. Ulazila je kroz kljucaonicu u kuce, nocu, da bi mucila ljude, najradije djecu, tako što ih je pritiskala i oduzimala im dah tokom sna. Time ih je, duhovno i tjelesno, slabila. Ova djelatnost Morane propracena je uzrecicama: "Nocna mora", "Pritisla me mora", "Gušila me mora" itd, a ovi pojmovi su preneseni i na ostale ljudske nedace, pa je u našem rjecniku
uspomenu na boginju Moranu (Moru) sacuvalo i nekoliko drugih izreka: "Mori me žed", "Mori me ljubav", "Smori me teret (težak rad)" i druge. A kad je u pitanju najgori oblik ispoljavanja boginje Morane, Srbi su zadržali o njemu izraz "Zavladala mora na ljudima". Ili, "Zavladala mora na stoci".
Pošto je Morana ovako opasna, Slaveni su je prepoznavali u velikom broju oblika. Ona je bila skrivena u crnoj macki - kad prelazi put, leptiru - u tom obliku Morana prenosi duše pokojnika, crnom gavranu, kukavici, mišu (možda zbog toga izaziva i danas strah kod žena) pijetlu - kad kukurice pored prozora, svinji - kad se primakne kucnom zidu, psu - kad zavija i sovi - kad
krešti. Pojava crnog konja i crnog konjanika smatrana je prerušenom Moranom. Slaveni su smatrali da su zimzelena stabla (smrca, smreka) i cempres drvece mrtvih, a ona se i danas cesto sade pored grobnica. Orah
je, takode, smatran drvetom donjeg svijeta i njegovi plodovi su predstavljali duše pokojnika.
Kad bi se desilo da umre djevojka, onda su joj oblacili bijelu vjencanicu, jer je bijela odjeca bila i Moranina, a pri sahrani je korištena muzika. Pri svim sahranama, rodaci i prijatelji umrle osobe su se obracali Morani placom, naricanjem i busanjem u prsa. Tom prilikom su se Moranina kultna mjesta obilježavala vrpcom ili poredanim belucima.
Od ovako opake Morane, Slaveni su se branili stavljanjem ispred kuce preslice, vretena i sjekire - okrenute prema istoku. Od nje su se branili i raznovrsnim amajlijama, bijelim lukom, cerovom mladicom sa korijenom - koju su kitili, majcinom dušicom, kicenjem konja bosiljkom, hvatanjem ustima jajeta na koncu, stavljanjem jabuke sa zabodenim novcicem na grob i
hranjenjem živine u krugu. Da bi se zaštitili od Morane, Slaveni su organizirali i maškare.
Moranu je predstavljala Baba Jaga sa rogom na glavi. Maskirana omladina je preskakala vatru, ali obavezno u grupi s neparnim brojem ucesnika. Glavna licnost maskara bio je Djedica, prekriven bijelim i crnim kožama preko glave - u obliku torbe, na kojoj su bili otvori za oci i otvori za bradu i brkove - od kudelje ili dlake konjskog repa. Na rukama je nosio praporce.
Da bi napakostili Morani, Slaveni su, pred kraj zime, pravili njen lik od krpa, palili ga i dozivali proljecnu Boginju Vesnu da dode umjesto nje.
Dani posveceni Morani bili su od Božica do Bogojavljenja (19.1.), kada se, po starom vjerovanju, otvarao Pakao. Od navedenih veza sa duhovnim pojavama, životinjama i biljkama, Morani su pripadali još: glogov kolac, gajde i razne amajlije, a od prirodnih pojava: vijavica, mraz i velika studen. Njeno kultno mjesto, pored hramova, bila su samo groblja.
Na kipu Morane izrezbarena je poderana odjeca, ukrašena ljudskim lubanjama, a cijela figura stoji na glogovom kocu. Predstavljena je kao stara, ružna i krezuba žena, sa neurednom kosom. Njene funkcije u kršcanstvu pokrivaju, djelomicno, sveti: Ignjat, Mrata, Todor i Stjepan.

| 15:08 | Komentiraj (6) | Print this! | #

petak, 21.03.2008.

Lada

Na danasnji dan, 21. ozujka, nasi preci proslavljali su Maslenicu, prvi dan proljeca. Praznik se obicno povezivao sa Ladom, koja se vraca iz podzemlja i donosi proljece.
Lada je nastavljala sve ono što je Vesna zapocela - pa ce cijelog ljeta ljepotom biti ukrašena naselja,livade, šume, planine i nebo. Zato je i nazvana boginjom ljepote i ljudi su je zbog toga najviše
obožavali, moleci je da i njih ucini lijepim i zgodnim. Njoj su posvecivani cesti i raznovrsni
karnevali. U njenu cast se mladež okupljala u kucama ili na izletima u prirodi, najradije u
vrijeme koje u kršcanstvu obilježavaju ivanjdanske igre. U oba slucaja su igrana kola i pjevane
pjesme Ladi, s refrenima: "O Lado", ili "O LJeljo". To su izvodile slavenske rusalke i ovi su
obredi bili tako omiljeni da su se zadržali stotinama godina u vrijeme kršcanstva. Zabilježeno je
da su se ruski svecenici žalili da ovu pagansku pojavu ne mogu suzbiti, jer je mladež, dolazeci u
kršcanske hramove, iznenada zapocinjala igre posvecene Ladi. Zbog toga je Pravoslavna crkva malo izmijenila karakter ovih obicaja, pa se danas na kršcanske praznike pojavljuju, umjesto
rusalki, kraljice. Ladin obred je bilo i momacko pletenje vijenaca, koji su se, na izletima, stavljali
djevojkama na glavu, a kasnije su ih momci preuzimali, nosili kuci i kacili iznad kucnih vrata ili
na zidove u svojim sobama. Manje vijence su mladici stavljali oko vrata kipovima svojih
bogova, koje su držali u kucama. U cast boginje Lade, Slaveni su uzimali posljednji otkos žita,
cineci od njega mali stožer, vezali su ga crvenim konopom i prskali krvlju pjevca. Pored ovog,
cinjen je i stožer od trešnjevog drveta, sa izrezbarenim likovima bogova, na koje su stavljani
vjencici. Stožeri su bili posveceni kultu Sunca i imali su svrhu da podstaknu rast bilja pod
njegovim zracima, ali i da izmole dovoljno kiše za žednu zemlju. Oko stožera su djevojke
pjevale: "Oj, ubave mlade mome, Lado, Lado". Momci i djevojke su u kolu bili okiceni i
prolazili su ispod vijenaca, koje su za tu priliku držali, u obliku slavoluka, drugi mladici i
djevojke. Mnogobrojni su obredi posveceni boginji Ladi, mada svi nisu ni zapisani ni zapamceni.
Jedan od njih sastojao se u tome što su ga upražnjavale djevojke, bez prisustva muškaraca. One
su nage uzimale dio od pribora za tkanje - vratilo, dodavale mu konjsku drvenu glavu, simulirale
jahanje i palile su brezove kore, nataknute na duge motke. Ove motke (lile) podizane su visoko
iznad glave osobe koja je bila odabrana da zamijeni boginju Ladu. Ona je u ruci držala jabuku
petrovacu i ivanjsko cvijece.
Vatra, kojoj su Slaveni pridavali cudesne moci, bila je obavezna i u obredima posvecenim
boginji Ladi. I u ovom slucaju je omladina preskakala vatru i oko nje igrala i pjevala.
Lada, kao i Vesna, bila je obožavana zbog svoje duhovne i tjelesne ljepote. Predstavljana je kao
najljepša slavenska žena - bijele puti, zlataste kose i s krupnim ocima, boje ljubicice. Usne su joj
bile socne - gornja boja jagode, a donja maline. Tijelo joj je bilo stasito a koža mirisna. Ona je
bila zanosna i privlacna, pa su je Slaveni prizivali prilikom sklapanja brakova ili u vrijeme
ljubavnih patnji. Tad su joj pjevali, uz ponavljanje refrena: "Didi Lado". Kao i Vesna i Lada ima
odlike i sudbinu zemaljskih žena, pa su ostali tragovi da su njeni dragani bili bog Gerovit - vitez i
ratnik i drugi mocni slavenski bog na konju jarosni (ljuti) Jarilo. Cesi i danas Ladu zovu Pana -
gospoda. Rusi su svom najomiljenijem vozilu dali ime Lada. To nije cudno, jer je Lada ostala u
slavenskoj folkloristici prisutnija od drugih božanstava. Njeni znaci su cesti motivi u vezovima i
rucnim radovima slavenskih žena, tako da je lako, preko njih, odgonetnuti davnašnje funkcije
boginje Lade.

Image Hosted by ImageShack.us

Od prirodnih pojava, Ladi su pripadali Sunce, topla noc i kiša, a od predmeta spomenuti vijenci i
stožer. Njeni su: pijetao, jelen, orao i mrav, a od biljaka: trešnja, lipa, maslacak i božur. Od
duhovnih pojava, Lada je gospodar Poljevika. Kultna mjesta su joj u poljima, a obredi su:
žrtvovanja, kresnice i rusalke.
Kip boginje Lade prikazuje, kako je navedeno, stasitu i lijepu ženu, a tako su i Grci zamišljali
svoju boginju Afroditu. Na Ladinim prsima su razvijene dojke, znak plodnosti i ugravirano
Sunce, bez kojeg ne bi bilo te plodnosti. Ostali dijelovi kipa pokriveni su slikama vocnih
plodova, živih bica i znacima plodnosti, prisutnim na današnjim vezovima i rucnim radovima.
Funkcije boginje Lade u kršcanstvu pokrivaju: Arhandeli Mihailo, Gavrilo i Rafael a delimicno
sveci: Dorde i Petar.
Ladi su pripadali sunce, topla noc i kiša. Njene životinje su bile pijetao, jelen, mrav, a biljke
trešnja, lipa, maslacak i božur. Djevojke su joj se molile za ljepotu, muškarci je prizivali u
vrijeme ljubavnih patnji. Bila je nasljednica Vesne, što Vesna ucini cvjetnim, Lada plodnim. Na
kipovima predstavljana je kao lijepa, stasita žena, prekrivena zrelim plodovima voca, sa suncem
na grudima.

| 22:21 | Komentiraj (10) | Print this! | #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Copyright © DVERI PERUNOVE - Design touch by: Tri mudraca, hosted by croBLOGeri.com


Komentari On/Off

< kolovoz, 2009  
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            

Kolovoz 2009 (1)
Prosinac 2008 (1)
Studeni 2008 (1)
Rujan 2008 (2)
Kolovoz 2008 (1)
Srpanj 2008 (2)
Travanj 2008 (1)
Ožujak 2008 (3)
Siječanj 2008 (1)
Studeni 2007 (3)
Rujan 2007 (1)
Kolovoz 2007 (5)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


...a noću Veles hodi Svargom po mlijeku nebeskom do svojih zdanja i zorom nam vrata svoga hrama otvara. A mi očekujući da nas primi u blistavi hram, pojemo pjesme i Velesa slavimo od vijeka do vijeka kao jaganjci čisti. Veles je precima našim podario znanja da zemlju oru i travu siju i žito žanju u poljima rodnim, da snop u kuću stavljaju i poštuju kao oca božanskog. Slava našim očevima i materama što nas naučiše da bogove poštujemo i pokazaše nam put Prava koji slijedimo i bogovima slavu pojemo i Slaveni smo...

Knjiga Velesova

MORANINA USPAVANKA

Sad ste moji svi odreda,
I vi što celujete ikone Bizanta,
I vi pod okriljem Mletaka i Rima,
Svi vi međusobno što se krvite.
Nikada niste bili jedan uz drugoga tešnje,
Krv se vaša opet pod zemljom meša
U veliku Slovensku ponornicu.
Iz nje će vam postojbinske nići lipe
I leske i divlje trešnje.

Svi vi starinom iza Karpata,
I vi opaljeni od vreline zraka
I vi beloliki, glave ruse,
I vi što ustajete protiv Bizanta,
I vi što ustajete protiv Mletaka,
Svi vi zavađeni,
Hodite u tiho carstvo meni
I u njemu se tesno zbite,
Otvorena su vam širom vrata.
Zauvek
Tu se pomirite
U nedrima zemlje smeđe,
Zaboravite pod nebom jata,
Zaboravite zvezde i mrave,
Zaboravite obale i međe.

Desanka Maksimovic






Radovi ruskog slikara Vsevoloda Ivanova:

SLIKA1
SLIKA2
SLIKA3
SLIKA4
SLIKA5
SLIKA6
SLIKA7
SLIKA8
SLIKA9
SLIKA10
SLIKA11
SLIKA12
SLIKA13
SLIKA14
SLIKA15
SLIKA16


Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se