Mučnina

Mučnina mi nije prestala. Povratio sam od jebene glavobolje. Nisam mogao jesti, nisam mogao stajati. Sve to od jebene migrene koju sada sve češće i češće imam. Crvena me je držala u naručju, dok sam držao glavu naslonjenu na njezina bedra. Pomogla mi je, ali ne dovoljno da mi prestane.
Nije prestalo preko noći. Probudio sam se sa glavoboljom. Probudio sam se sa mučninom. Crvena me je pitala što želim za ručak.
Ništa, rekao sam joj. Povraća mi se.
Klimnula je glavom. Znala je.
To mi je od posla. Previše živciranja, previše buljenja u ekran. Premalo novca, a beba je će doći svaki čaš. Mislim da sam premalo plaćen za svoj, rad, ali, hej to nije ništa novog. Što je najgore uopće ne radim svoj posao u zadnje vrijeme. Zadnja dva projekta na kojima sam radio su bile lokalizacije raznih stranica. Nešto što me uopće ne zanima, i užasno mi je jednostavno i naporno to raditi. Nije mi zanimljivo, ne ućim i ne radim ništa novo. Ne napredujem. Što mi užasno smeta. Volim svoj posao jer mogu napredovati. Mogu uvijek nešto novo naučiti, i nadodati na svoj rezime. A, sada sa ovim zadacima se osjećam kao digitalni birokrata koji samo ispunajava formulare i gura papire. Mrzio sam to raditi kod svojeg starog, mrzim to raditi i ovdje.
Jedva čekam da dobijem neki novi projekt gdje ću zbiljski pisati neki kod i tjerati se do maksimuma. Mrzim ne raditi ništa. Mrzim ne napredovati.