Objavljeno: utorak, 23.12.2008.

To love somebody...

Uvijek sam se pitala, kad jednom odluči otići zauvijek, a znala sam da hoće, kako ću ja bez njega? Hoće li mi svi dani biti jednako tmurni i bezlični? Hoću li zaboraviti što to znači biti nasmijan? Hoću li se bar još jednom osjećati tako savršeno kao s njim?
Otišao je...ali bio je iskren. Rekao mi je ono što osjeća spontano, ne razmišljajući, i premda me zaboljelo, na neki način bila sam sretna, čula sam istinu.
Ne, moji dani nisu ni tmurni, ni bezlični. Skrila sam ga u kutak srca i tamo će ostati zauvijek, takav kakav je, savršen. Jer baš u ničemu me ne može razočarati pa ni u načinu na koji mi je nanio bol. I svu svoju tugu sam skrila, negdje duboko u sebi.. Još uvijek vidim sunce i veselim se njegovim zrakama, još uvijek znam od sasvim običnog dana napraviti nešto posebno, još uvijek vjerujem da ću naći svoj mir i, premda sama, biti sretna, nasmijana, razigrana.
Znam, više nikada neću imati njega, bar ne na način na koji to priželjkujem. Ali imat ću ljubav koju osjećam prema njemu, sjećanje na nekoga tko je mogao srušiti sve brane u meni, nekoga kome je uspjelo otopiti led sa mojih usana, nekoga s kim sam bila, ono što jesam.
Znam da će opet otići. Svjesna sam tog...
Nadam se da će biti sretan, da će voljeti nekoga, onako kako ja volim njega, i da će taj netko voljeti njega. Želim mu da ostvari svoj san i kroz život putuje s osmjehom, želim mu samo najbolje, jer samo najbolje i zaslužuje.
....jer on će uvijek biti netko poseban, moj netko....


Free Image Hosting at www.ImageShack.us

- 00:05 - Angel Pray... (0) - Print Angel Pray... - #

<< Arhiva >>