Samo Durica

subotom uvečer gledamo crtić

bio mi je ovo jedan od najljepše provedenih rođendana.
ikad.
i jedini koji nisam popratila tekstom na blogu,
obzirom da je i Durici mojoj ročkas na isti dan,
samo je ona nešto mlađa,
no,
kak su dečki još u ponedjeljak počeli cendrati:
" ne ići mama, ne ići! "
a, drugi, onaj veliki:
" ne, opet posao, ne, neeee! ",
tako sam im rekla nek se strpe do vikenda,
pa bumo cijeli vikend bili skupa, i, naravno
slavili moj rođendan,
jeeeeeeeah!
koji, ove godine, baš zgodno pada u subotu.
tak je i bilo.
ujutro sam imala radionicu s klincima,
prvu nakon praznika,
i taj susret bio je jako produktivan,
ali, osim upoznavanja s novom članicom,
koja me oduševila svojim entuzijazmom, pozitivom i talentom
( improvizirala mi je, samoinicijativno, vlastitu autorsku pjesmicu
koju je smisla na licu mjesta, u igri, tekst i prepoznatljivu melodiju uz sviranje ksilofona ),
ponavljanjem i učenjem novog,
jedna se djevojčica sjetila, pa mi je donijela čokoladu
kojom sam ih ja, onda, sve počastila,
tako da je sam taj dan počeo obećavajuće.
i sestra mi je došla, jer joj je puno bolje,
iako joj hormoni još nisu uravnoteženi,
ne boli je više, pa je dobre volje i opet s veseljem dolazi pomagati i družiti se.
nakon toga dečki su došli autom po mene, pa smo išli po hranu za pse koju dobivamo od udruge
" Noina arka "
za sve peseke kojima smo pronašli dom.
moram priznati kako mi je palo na pamet,
vidjevši jednu kujicu Lili na telki, koju su pronašli pretučenu u Lici,
a naš veterinar, koji također surađuje s brojnim udrugama ju je uspješno operirao,
te se ona, kao i naš Leo, ne želi prestati boriti za svoj život,
iako je bila već predodređena za uspavljivanje,
kako mi baš imamo adekvatan prostor, ali i dovoljno iskustva za udomiti takvog psa kojeg,
vjerojatno, nitko neće poželjeti, jer, zbog težine ozljeda biti će trajni invalid, pa su joj potrebna i kolica
umjesto zadnje dvije noge, zbog toga bi joj kod nas bilo dobro, jer smo mi u prizemlju, iz kojega je odmah dostupno i dvorište.
naravno, moj muž je, odmah na to poludio, da kako mi, uopće tako nešto može past na pamet, jel mi moramo baš sve pse udomiti koji postoje, da li nismo dovoljno već napravili do sada, i tak,
jer, on ne može prežaliti našeg Lea, kojega smo, zbog stepenica u starom stanu morali dati njegovima u Rovinj,
ne znajući, tada, da ćemo se preseliti, tako da on sada tuguje za njim i ne može si to oprostiti, iako je Leu kod njegove mame puno bolje,
ona ga jako voli, ima vremena za njega, šetaju puno po šumi, vode ga, često i na selo, gdje on, zaista uživa.
mislim, meni je to palo na pamet čisto iz praktičnih razloga, a kada sam vidjela te njene oči, tople, velike, jednostavno mi se učinilo ispravnim.
okej, treba i meni puno više vremena za brigu o životinji s takvim potrebama,
tako da nisam na tome ustrajala, već sam samo bacila kao bubu u uho i nešto za, eventualno razmatranje.
kad smo uzeli hranu za naše pese, otišli smo u kupovinu špeceraja, a tamo smo u dućanu sreli prijatelje s kojima se dosta dugo nismo vidjeli,
pa smo sjeli malo s njima na kavu i lijepo se napričali.
onda smo otišli mali do parka, jer, taman je granulo sunce iz magluštine koja se od jutra nije micala s mjesta,
pa doma kuhati.
Čovječuljak je izrazio želju da taj dan provedemo nas troje sami, umjesto da zovemo nekoga u goste, kako sam predložila,
pa sam mu udovoljila, jer, već je nekoliko puta naglasio kako mu nedostaje
" vrijeme za nas "
skupa smo radili ručak:
špinat, pire krumpir i šnicle, za svakog po nešto,
a, kolač sam kupila gotovi.
navečer su nam došle moje sestre,
pa smo i s njima to podijelili,
zapalili jednu svjećicu na tom kolaču koju je Fran onda puhao nakon kaj mi je pjevao:
" sretan rođendan, mamaaaaa! ".
sestre su mi poklonile najljepši šos koji sam ikada vidjela,
za koji je Č rekao da izgleda kao:
" Cirkus "
kaj me jako razveselilo, jer, znači da je, fakat, poseban, jedinstven i taman za mene.

Oznake: Durica je već velka curka