Samo Durica

igrarije

dobili smo neku, na prvi mah, ili, za neke, usklik, bedastu igru, a ono jako blesavo, između ostalog, meni je njen i sam naziv malo komičan, jer igra se zove:
" Živi zid ",
tak sam sama sebi blesasta izgovarajući ono:
" oćemo se igrati živog zida ".
no, ta igra nije nikakav saborski igrokaz s Ginjolama ili Marionetama, niti kartonskim figuricama na kojima su aktualna politička lica, već je jedna varijanta igre " Jenga " za manju djecu, koju također imamo i često igramo u različitim varijantama, jer je djetetu još uvijek teško poštivati sva pravila društvenih igara.
vrlo slično funkcionira i taj " Živi zid " oslanjajući se na staru britansku poemu za djecu Humpty Dumpty, iz čega i proizlazi taj naziv, jer jaje Humpty sjedi na zidu, koji se prije početka igre sagradi od plastičnih ciglica, onda se te cigle guraju špahtlama, a gubitnik je onaj kome Humpty padne sa zida nakon što se zid sruši što je, opet nekima, i najzabavniji dio te igre, stoga je preporučam igrati na tepihu kako bi izbjegli zveckanje pločicama po stolu i skupljanje istih s poda.
proizvodanja, uvoz i prijevod same igre datira puno prije od osnivanja same političke stranke čije ime igra nosi, tako da je podudarnost svakako sasvim slučajna.
no, ono što je meni upalo u oko, osim samog imena, koji, velim, mi je tak, humorističan, tek zbog dnevnih aktualnosti, i čime sam samu sebe zabavljala je prijevod samih pravila igre.
dakle,
postoje, osim ostalih stranih jezika i prijevod za:
HR / BiH: " Ne dopusti da Hampti Dampti padne! "
SLO: ne dovoli da Hampti Dampti pade! "
SRB: nemoj dozvoliti da Hampti Dampti padne! "
e, sad,
iako nisam jezikoslovac i ne bih voljela ovim svojim promišljanjima navući neko negodovanje, bijes ili podsmijeh stručnjaka, učila sam u osnovnoj školi HrvatskoSprski jezik, te savladala i ćirilicu u čitanju i pismu, a nakon toga Hrvatski jezik i književnost, ali sam svu srednjoškolsku lektiru sasvim slučajno imala u Srpskom prijevodu, čitala sam neke od srpskih pjesnika u orginalu, slušala sam, pa i danas slušam neke Srpske glazbenike, a i mnogi stripovi, koje sam svojevremeno gutala, jedno vrijeme bili su dostupni samo u Srpskom prijevodu. isto tako imam i prijatelje srbe s kojima se dopisujem, tako da donekle poznajem srpski jezik i njegove razlike u odnosu na hrvatski.
moram priznati kako mi nikada nije legla promijena Paje Patka u Paško, i potrebno mi je nekoliko trenutaka razmisliti što me točno dijete traži kada želi gledati: " Paško na konju ", kao što mi je i Talični Tom uvijek ostao Taličan, niti se ne mogu sjetiti znam li kako se sada zove.
okej, meni je i dalje tramvajska stanica na Tuđmanovom trgu Braće Oreški, onaj neki prilaz Lole Ribara, i riječ pasoš mi prvo padne na pamet kad se negdje putuje, jer tako sam te riječi usvojila od kada sam progovorila, stoga mi nikada ne bi palo na pamet izgovoriti zrakomlat, kao što ni ne govorim hladnjak u svakodnevnom životu.
na stranu sad ja i te moje stečene navike,
vratimo se na ovaj prijevod.
ono što svakako smatram iz svega ovog izloženog, znači, iz vlastite perspektive koliko sam se i sama imala prilike baviti s ta dva jezika, ono što ih svakako prvenstveno razlikuje je pismo,
prema tome, ako su već imali potrebu prevoditi pravila igre na ta tri jezika, izjednačivši time jezik koji se govori u BiH s jezikom koji se govori u RH, tada su, valda, prvo trebali napisati to ćirilicom, jer su tako napisali za Rusko govorno područje,
ali, također, ono što još razlikuje hrvatski i srpski jezik je pisanje stranih riječi, jer, koliko je meni poznato u Hrvatskom se jeziku strane riječi poput Hampti Dampti u standarnom jeziku pišu na način kao što se pišu i u orginalu, na izvornom jeziku, dakle: Humpty Dumpty, dok se, za razliku od Hrvatskog u Srpskom piše fonetski, onako kako se i izgovara, znači: Hampti Dampti.
za slovenski nisam sigurna, jer, iako ga prilično razumijem, ne poznajem ga baš dobro, pogotovo ne pravopis i gramatiku, iako mi se čini da bi se i u slovenskom se pisalo izvorno, kao orginal, dok su ovdje na sva tri jezika napisali fonetski, onako kako se izgovara, rekli bi: " po Vuku ".
postoje svakako i brojne druge razlike u tvorbi rečenice i vokabularu, no ovo mi je baš onako prvo upalo u oko.
dalje veli:
HR / BiH: " sagradi zid "
SLO: " sezidaj zid "
SRB: " napravi zid "
i sad, ono meni najsmiješnije:
HR / BiH: " Guraj ciglu po ciglu žlicom van! "
SLO: " porivaj ven opeko po opeko sa žlico! "
SRB: " izvuci cigle van špahlom "
e, sad,
stvarno ne znam kako se na srpskom kaže zidarska žlica, jer meni je špahtla ono za struganje boje sa zidova prije maljanja, ali na hrvatskom se fakat to što je priloženo u toj igri zove zidarska žlica i izgleda ovako, no, nikako se ne zove samo žlica, jer žlica je ono drugo oblo čime se jede i izgleda ovako, dok se na Srpskom jeziku, koliko ja znam, žlica kaže kašika.
i sad, kako bi igra bila što zabavnija, velim, onima kojima je i namijenjena, na kraju postoji još jedno pravilo:
HR / BiH: " Pazi! Nemoj srušiti malo jaje, tako da ti igra dulje traje! "
SLO: " Pazi da ne zrušiš majhno jajce, tako bo igra trajala dlje! "
SRB: " Pazi da ne srušiš malo jaje, tako da igra dulje traje! "
bez obzira na sve te jezične barijere i zavrzlame u toj igri Živog zida, i potpuno nepotrebnih prevoditelja koji su se bavili njima, po mom mišljenju, na kraju ispašta i nadrapa to jadno maleno jaje koje neprestano pada sa zida, jer, uopće nije zabavno paziti da jaje ostane na zidu što duže, već zabava leži u tome da se zid što prije zruši, pa i autićima, bagerima, loptama i drugim igračkama, a onda ponovo graditi velikim kamionima dizalicom, kiperima i mješalicom.
zapravo, na kraju jedna, na prvi pogled potpuno banalna i bedasta igra koja mi se učinila bučno, destruktivno i kaotično pretvorila se u zabavu za čitavu obitelj, kreativnu, poučnu i maštovitu, jer se uključio i tata koji nam je prevodio s Talijanskog i učio nas neke riječi na Finskom
sada znamo da se jaje na Finskom kaže kova.
pazi da ti kova ne padne s krova.
i da nije iz Poljske.