Durica Vozi Kolica

srijeda, 30.03.2016.

" djeco, Ivica se zovem, kog nacrtam bude živ! "

kako u zadnje vrijeme biram, ali i gledam crtiće pokušat ću napraviti mali osvrt na neke od njih, obzirom da se jako puno polemizira o tome koliko i na koji način djeca trebaju gledati određene sadržaje na takvim medijima.
prvi crtić koje je moje dijete gledalo s velikim zanimanjem i to sasvim slučajno, jer sam mu ja pjevušila tu pjesmicu koja mi se iz nekog razloga usjekla u pamćenje, pa mu je moj ujak, kad je to čuo pustio na tabletu, je animacija talijanskih autora " Mio Mao " izvorno nastao negdje oko sedamdeseth godina, ako se ne varam, no postoje i nove svježije verzije poboljšanje novom tenologijom. u nekim su epizodama čak dodali naratora, što se meni uopće nije svidjelo, jer mi se čini potpuno nepotrebno, prvenstveno, jer imam dojam kako se time gubi prvobitna ideja autora o avanturama dvije mace koje dolaze u kontakt s različitim predmetima, pojavama i bićima, te na zabavan i dinamičan način uče o okolini. u crtiću su žive, osnovne boje, iako je orginalna verzija mnogo jednostavnija i jednoličnija od moderne.

drugi crtić koji ga je zainteresirao je " Piko " ili u orgunali " Spot ". britanske animacije načinjen prema popularnoj seriji slikovnice autora Erica Hilla. pomalo je to aristokratski crtić, čistih i jasnih crteža, umjerenih boja i edukativnog sadržaja, u kojem je sve fino, decentno, odmjereno i bez greške. na tragu je poznatih slikovnica " Miffi " Dick Bruna, koja je vrlo dugo bila jedna od najboljih slikovnica za djecu zbog svojih jednostavnih, ali kvalitetnih crteža, te jednako tako razumljivih tekstova.
nešto vrlo slično je i crtić " Musti " za koji smatram da je nastavak Miffice, samo malčice moderniji, no, možda sam u krivu, jer nisam provjerila, zaključila sam to samo prema crtežu i tematici.

crtić koji je veliki odmak od ovih navedenih, a mom se djetetu jako sviđa je pomalo otkačeni španjolski crtić " Gazoon " sa egzotičnim životinjama kao glavnim likovima i forama na tragu starih oldskul crtića kao što su " Ptica trkačica ", no, ipak moderan, svjež, s jasnim kolorističkim prikazom žvotinja, smatram da vrlo uspješno balansira između realističnim crtežom s malim odmakom koketirajući sa šalama koje još uvijek ne prelaze granice neprimjerene djeci, zadržavajući karakter orginalnosti potpisa autora.

" Pocoyo " je još jedan crtić iz riznice španjolske animacije, koji me, moram priznati prilično zbunjivao u početku. likovi su vrlo jednostavni, iako svaki ima svoj karakter, dok je u centru priče dječak imenom Pocoyo koji je prikazan kao tipičan dječak te dobi, te neprestano upada u neke nezgode zbog svojih nestasluška, no, na kraju, ipak sve uspije popraviti uz pomoć svojih prijatelja i naratora, koji u tom crtiću ima vrlo važnu ulogu, kao odrasle osobe koja ih sve nadgleda i usmjerava. ono što me jako mučilo gledajući taj crtić je bijela pozadina koja je vrlo netipična za crtane filmove, ali, kada se malo više udubiš shvatiš kako to sve skupa jako dobro funkcionira. upravo taj minimalistički pristup daje priči neku poantu.
moje dijete toliko voli Pocoya da ga je jedno vrijeme čak i oponašao, što je ponakad bilo jako zanimljivo.

s druge strane " Pepa Pig " je koloristički, ali i tematski jedan sasvim drugačiji crtani film koji puno bolje funkcionira na izvornom engleskom jeziku, nego sinkroniziran na hrvatski. crtić je to kroz koji se slojevito provlaće edukacija, humor, ali prije svega jedna poruka tolerancije i prihvaćanja drugačijih od sebe, te da svatko, pa čak i svinja može plesati balet, te svi imamo određene talente, a tata i mama nisu baš uvijek savršeni, ali ipak se svi u obitelji volimo i poštujemo.
crtić je to koji najbolje smiruje malenu djecu, da li zbog kolora, laganih melodija ili ugodnih glasova, nisam sigurna, a možda i zbog kombinacije svega zajedno.

nasuprtot " Pepi " francuski " Bumba " je psihodelični animirani film koji kombinira više tehnika kako bi prikazao cirkuskog klauna i njegove nastupe vrlo žarkih, živih i ponekad agresivnih boja, pred živom dječjom publikom u koje su utkani i edukativni sadržaji na pomalo neobičan, mogli bismo reći kreativan način. " Bumbu " naka djeca jako vole, ali ga se neka i plaše. osobno, takvu animaciju doživljavam kao ekperimentalno uspješnu i zanimljivu, no, nisam sigurna koliko je dobro često ga konzumirati,
dok je mišljenje mog muža da je to previše psihodelično za djecu i da bi mogla gledajući ga imati noćne more.

potpuna suprotnost " Bumbi " no, vrlo sične tehnike je, također animirani film " Iko Piko ". prikaz je to različitih pričica za laku noć s elementima fantazije i izmišljenim likovima neobičnih oblika i imena, no vrlo smirujuć, iako prilično nelogičan, namjenjen je za one najmanje gledatelje, a najveća vrijednost po meni su mu mnoštvo brojalica i ambijent šume u kojem se dve događa.
ono što me smeta u tom animiranom fimnu je uporaba riječi koje mi koristimo kao tepanje, jer ih smatram nepotrebnim, no, kako je namjenjen onim najmlađima, možda je to i opravdano, a možda je samo naš ne baš spretan prijevod u pitanju.

tu su crtići koji na neki način interaktivno pokušavaju djecu uvući u aktivno sudjelovanje gledanja. to su popularni " Jan i Nigdjezemski gusari " koji su nekakav nastavak " Petra Pana ". taj crtić djeca jako vole, no meni je nekak malo flah, nemaštovit i neprestano se ponavlja jedno te isto, a najiritantnije mi je to - johohhhooooo! - . svaka se epizoda, zapravo radi o skupljanju novčića, krađi blaga, koji zli kapetan Kuka želi oteti gusarčićima, ali ga oni, naravno, uvijek u tome spriječe.
nekako mi se čini da se od gusarske priče moglo napraviti i nešto s mnogo više mašte od pukog nabrajanja istih pjesmica i radnji. po meni jedina je prava vrijednost učenje brojanja, iako su u pitanju novci, a ne jabuke. likovi su plošni, a crteži malo, kak bih rekla, naštancani.

sličan je i " Mickey Mous Clubhouse " koji za razliku od starog dobrog " Mickeya " i družine mi izgleda pomalo kao večina operiranih vonabi starleta u Hollywoodu, a ne kao klasik kojeg treba čuvati i rezentirati djeci kao svojevrsnu baštinu likovnosti i animacije.

tu je još jedna novotarija koja trenutno oduševljava klince zvana Doki " Doktorica Pliško ", jedan sasvim bezazlen i zgodan crtić o djevojčici koja se voli igrati liječnice, ima svoju ordinaciju u vrtnoj kućici, a, kako joj i sam naziv kaže, ona liječi plišance i igračke, koje magično ožive kada zatvori vrata svoje ordinacije. sve je to jako zgodno, malo edukativno, malo natuknuto ambicijom, ali i potiće djecu da se ne boje odlaska na pregled doktoru, tako da bi sve bilo persu kad ne bi sve to skupa bio i ostao samo biznis, tako da sada, kao i kod " Ane i Elze ", vjerojatno se svi bar jednom čuli za " Frozen " naveliko prodaju i Doki i njena omiljena pišanica Janja, pa tu je i Zmajček, a kaj je Doki bez torbe s priborom, pa tako tome nikad kraja, sve dok neki novi uradak ne izađe iz amerovih popularnih kreativnih radionica.

od populasnog ruskog crtića napravljena je predstava koja se trenutno može pogledati u " Lisninskog ". Maša je nestašna djevojčica koja Medvjedu zadaje muke, no preslatko je neodoljiva u svojim zgodama i nezgodama. još jedan potencijalni komerzijalizam putem kojeg se može imati i ljuljačka za Mašu i Mašina marama, gitara, pregača i sve što je potrebno da se zaradi što više love. iz nekog meni nepoznatog razloga moje dijete ne voli taj crtić.

naravno, imamo i mi bogatu riznicu popularnih klasika iz nekoć vrlo cjenjene škole crtanog filma čiji uradsci su žarili i palili svijetom, a jedan trenutno aktualan djeci, samo zato jer se prikazuje na " baš fora kockici " je " " Mali leteći medvjedići " koji za razliku od mnogih sličnih stranih crtića ima vrlo zgodnu keći uvodnu pjesmicu, tipičan je to predstavnik svog vremena, ali još uvijek aktualan zbog ekološke tematike i likova medvjedića koje sva djeca vole, i iako su nas na akademiji učili kako se životinje ne bi smjele djeci prikazivati u neprirodnim bojama kao što su roza i plava, meni to u crtiću sasvim okej funkcionira, dok me uvijek mučilo zašto oni baš lete, no, možda su mutirali zbog kiselih kiša ili je to samo mašta autora, a možda je i u službi deus ex machina
kako bi mogli riješiti baš svaki problem koji ih snađe u šumi koju pokušavaju uništiti zle Ljudotine koje u šumi imaju odlagalište smeća. kako god bilo, vrlo aktualan, svemremen crtić, koloristički ugodan, poučan s ubačenom i pokojom šalom, iako vrlo benignom.

još jedan domaći vrijedan spomena, iako sponzorski, i to od poznatog proizvođaća pelena, no, tako je to u ovom sistemu, je " Gusjenica Tina ".
iako početna pjesmica prilično daleko od medvjedića koji lete, nespretna i nategnuta, Tina je jednostavno nacrtana, prepoznatljiva i simpatična, dok je animacija kombinirana dokumentarnim ambijentom u kojem Tina uči svijet oko sebe. nešto na tragu Maje, no, ipak potpuno drugačije i prilagođeno grupnom radu sa sasvim malenom djecom, čisto, jasno, kratko i slatko. svakako sasvim korektno.

također jedan od zgođušnih je i dječak zvan " Oblutak ", također poučan i u serijama koje prate njegove zgode i nezgode u različitim situacijama koje znaju zadesiti djecu te dobi: kod zubara, kako posprema igračke, uči vozitit bicikl i slično. crtež je na tragu stripovskog, boje su osnovne, jasne i neagresivne, kao i sama priča, a na kraju se, naravno, sve dobro završi. " Oblutak ", po mom mišljenju ima dosta zgodnu melodiju, pamtljivu i nenametljivu koja se prilično spretno uklopila u čitavu ideju.

bez " Eistainčića " ovaj osvrt ne bi mogao proć, jer baš svaki roditelj žudi za time da mu dijete bude pametno, talentirano, nadareno, genijalno i obrazovano, a ovaj još jedan uradak iz Disney radionice nudi upravo to: spajajući klasičnu glazbu s nekim poznatim likovnim dijelom, te vodi djecu na put u raketi svaki puta u neke nove avanture. taj crtić je, također interaktivan, tako da potiće djecu na sudjelovanje u samom procesu, koji se, naravno, iz epizode u epizodu ponavlja, no, što je učenje, nego majka ponavljanja. samo, ovaj puta ne mora ponavljati majka, već samo mora upaliti omiljeni crtić.

mnoge, svoje drage animirane filmove ovdje nisam navela, kao što su klasici " Pčelica Maja ", " Pink Panter ", " Tom i Jerry ", Bugs Bunny " i drugi, jer o njima već sve znate, a i nisam kritičar te vrline da se upuštam u tako nešto. mogu samo reći da i Fran i ja uživamo u njima.

otkrili smo i češkog " Krteka " koji je pravi dječji crtež, pomalo retro, što je sada jako hip i u modi, no, osim toga kreativan je, ima priču, ima poantu i vrlo je pristupačan djetetu dobi između dvije i tri godine.

kako god bilo, u svakom slučaju sve je to danas neizbježno.
smatram da je jedino potrebno razumno dozirati i pratiti sadržaj koje dijete konzumira.
prema vlastitom iskustvu mogu reći kako naše dijete najviše voli gledati crtić s nama.
iz nekih je crtanih pjesmica na YT naučio boje na engleskom i nije sve što se nudi loše. potrebno je samo odabrati prikladan sadržaj i postaviti ga kao neku vrstu rituala, recimo, jedan crtić prije kupanja, jer, ja prije spavanja više volim pročitati slikovnicu. ili ujutro dok sjedi na kahlici, to je jako praktočno, ako se ne odluči sam nosti punu kahlicu.
u svakom slučaju, ako dovoljno vremena provodi vani i u prirodi, povremeno pogledati crtić sasvim je u redu, pogotovo ako se to pretvori u obiteljski događaj, ispeku kokice, pizza, topli sendviči, skuha puding, riža na mlijeku, napravi kakao ili voćna salata, natoči čaša pive ili nareže malo sira.
Franu je još uvijek hit " Medeno doba ",
a " Čudovište iz ormara " smo gledali toliko puta da već pričamo u dijalozima.
gledajte crtiće, sami ili s djecom.
puno je zdravije i zabavnije od političkih emisija.

moj omiljeni je hodanje po crti


- 00:01 - Komentari (11) - Isprintaj - #

utorak, 29.03.2016.

bračna diverzija

- možeš mi, molim te, objasniti ( dramatična pauza ) zakaj si ostatke od luka bacil u kantu zflašama? -
- aaaa to nije smeće? -
- nije! to su flaše. i lijepo se vidi da su flaše. a kamo idu flaše, hm, kamo, kamo, idu u reciklažu. i zato u njih ne bacamo lupinke, jer lupinke ionako idu na vrt u kompost. zakej, zaaaakeeeej, jer su lupinke bio otpad. -
- mislio sam da je to smeće, jer je u kanti. -
- u kanti je da bude urednije. smeće je tu pored, vidi se i u vreći je. a, flaše nisi vidio? -
- zašto ti meni uvijek nekaj sereš? -
- zato kaj ja sad moram te lupinke vadit van iz tih flaša i bacat ih na vrt. i na kraju krajeva, jer ti uvijek nekaj zasereš. -
- nisam namjerno. -
- najbolje da si još i namjerno. -
- zakaj si tak nervozna? -
- zato kaj je sve na meni, zato kaj mi niko ne pomaže, zato kaj vas dva napravite nered ko tri tajfuna i pet tornada i to sve u dve i pol minute nakon kaj sam ja cijeli dan čistila i pospremala, i zato kaj nisi u stanju zapamtiti, pa čak ni vidjeti neke najjednostavnije i najočitije stvari i zato kaj sam umorna od svega toga, skupljam na poslu, skupljam doma, teglim, nosim, vješam, perem, ribam, gulim, sagibam se, više ni ne hodam uspravno, nego ko majmunica. najbolje da si na jednu ruku zavarim metlu, a na drugu četku za ribanje, na noge da si stavim krpe i takva hodam po kući. smeće mogu nosit na glavi, a boce na leđima, ak mi sfali kisika. -
- super ti je nova frizura. kak to da si se ošišala na kratko? -
- e, pa zato, jer nemam vremena prat kosu, pa da imam nešto sitno i za sebe. jel da je dobro? -
- je, baš si zgodna. -
- kaj fakat? -
- aha, ovo ti je najbolja frizura do sada. i boja je nova? -
- je, sviđa ti se? -
- jako. -
- i meni. kak je bolje, sa šiškama dole ili na stranu? -
- meni si uvijek lijepa. -
- dobra fora, veri prozirna, hahaha, dobar pokušaj, a sad lijepo, molim te vadi taj luk iz flaša i nosi sve van, jer nemrem to tu gledat. -

- 09:54 - Komentari (4) - Isprintaj - #

nedjelja, 27.03.2016.

misaona

Isus je uskrsnuo,
nakon što je nosio
mukotrpno svoj križ
kako bi i nama pokazao
vjeru da poslije svake muke
dolazi spasenje
od same i čiste ljubavi
u i me koje i nosimo
svak svoju muku,
a ne da bismo se
prežderavali šunkama i kolačima,
tucali prekrasno ukrašenim pisanicama,
izrađivali najveća gnijezda na svijetu,
darivali djecu čokoladnim jajima
i igračkama s kojima se
ionako, nemamo vremena igrati s njima
i odlazili na blagoslov hrane jednom godišnje.
Isus je uskrsnuo
kako bismo pokušali biti
barem malčice bolji ljudi
i prema samima sebi,
ali i prema bližnjima svojim.
uskrsnuo je i kako bi onima
koji mu nisu vjerovali
pokušao pokazati put
prema svjetlu života.

Sretan Uskrs svima!

- 18:57 - Komentari (7) - Isprintaj - #

petak, 25.03.2016.

jakna, vlak, konj i magarica

u našoj branši kola zafrkancija kako su prema tezi da su " u postolara najlošije cipele ", tako su i djeca odgajatelja, ako ćemo upotrijebiti eufemizam: slabije odgojena, da ne velim grubo: neodgojena.
naravno, to ne vrijedi kao neko pravilo, velim, više je kao interna šala, neka djeca nekih odgajatelja, no, čisto fino se može primjeniti na jučerašnju anegdotu u kojoj mene moje dijete, dakle, gospon glavom, rukama i nogama Fran, mene može zmotati ko sajlu oko malog prsta i to samo tako.
naime, otišla sam s njim u potragu za nekom zgodnom proljetnom jaknicom, šuškavcem, vjetrovkom, ili, čime već, koja bi nam koristila za ovo prijelazno razdblje izmjene kiše, sunca i vjetra u jednom danu, ali i za ljetne burovite večeri. dvoumila sam se između dvije: plave i crvene, jer, plava je imala kapuljaču koja se cifom može zrolati u kragnu, ali mu je crvena ljepše stajala, obzirom da je sitan, sve to nekak visi na njemu ili je (pre)napuhano, pa više zgleda ko Tonko Balonko, a, ovak i onak je već dovoljno napuhan sam po sebi, Djevica Jarčeva, horoskopski, naravno. ( mama je Jarac, iliti Koza ).
kaj se tiče kapuljače, zaključila sam kako mu nju mogu staviti ispod, a ionako ih uvijek skine, pa i nema baš preveć koristi ni od njih.
tražila sam tako još neke zgodne hlačice na gumu, našla jako lijepe traperice, no, to mi je samo šminka, kruto i na gumbe s cifom, a obzirom da ga učim i potičem da se sam skida i oblaći potrebno mi je nešto jako jednostavno. osim toga, volim da mu je, prije svega udobno, a tek onda gledam na nekakvu estetiku.
naravno da sam našla predivnih stvarčica, a sve za curke, ono, siva jaknica s podstavom, ali rozom i natrkeljanim fuksija srcima.
- to je pink, to je pink! - vikao je.
on voli rozu boju, a engleske nazive boja naučio je iz pjesmica s YT koje upija kao spužva i sam si ih već zna upaliti, te, točno zna koje mu se sviđaju, a koje ne.
prodavačica se samo smješkala, i bila je jako simpa, ali i uslužna, vadila mi je stvari koje sam je tražila, kako bih mogla na njega paziti, jer se on odlučio skrivati ispod štendera i igrati se skrivača s ostalim kupcima koji su se neopisivo zabavljali,
plašeći ih, kao:
- Bu! -
i, začudo, s toliko šarma, da je svima bio gubastičan, umjesto iritanto neodgojeno derište.
tata ga je ošišao u stilu nadobudnih nogometaša, iako si ja više volim zamišljati oldskul pankera, tako da ponegdje ima koji čuperak, a gdjegdje rupe, razmjerno tome kako je on pomicao glavu simo - tamo dok se ta egzibicija izvodila, tako da sad zgleda kao da se sam igrao s dedinom mašinicim za brijanje.
no, ipak sam smatrala kako je takvo njegovo ponašanje nepristojno i neprikladno za dućan, te sam ga, ne želeći da ometa ostale kupce, prvo navodila da mi pomaže odabirati, nositi vješalice i tak to, sve na lijepoFino:
- molim te, Fran, kak ti se čini, gle! ajde, lijepo se ponašaj, Fran,
ajde, dođi mami,
vidi ovo: kako je zgodno, ajmo to probati,
- Bu! - bio je njegov odgovor,
jer, on je, ionako dijete s kojim se može samo tako na lijepo, objašnjavajući, vjerojatno stoga kaj ga ja tako tretiram, kao osobu, pokušavajući ga izgraditi kao čovjeka koji će, danas - sutra imati svoj stav i mišljenje, koji će poštivati i tuđe mišljenje, ne naturajući mu svoje, tolerancijom se trudim učiniti ga tolerantnom osobom,
nisam roditelj koji se previše nameće, osim kada su u pitanju neka osnovna potrebna pravila, kao što je hodanje po pločniku ili parkiralištu za ruku, deranje u dućanu zbog čokoladice, sjedenje u tramvaju na miru, čekanje u redu na blagajni bez nepotrebnog cendranja, te, ta i takva pravila koja uključuju sigurnost i osnovnu pristojnost.
sve to skupa pomalo mi se obija o glavu, jer, njegova je tvrda za poluditi, čak tvrđa i od moje,
pa, taj malac sada itekako zna kaj hoće, zapravo kaj neće.
uglavnom, kada je probao onu crvenu jaknu i pogledao se u špigl, kaj, narcis, jako voli raditi, rekao je:
- lepa je, red, red, to je red - dakle, crvena je, to smo već zaključili.
rukavi su malo dugi, pa je mahao s njima i to ga je jako zabavljalo i nije više tu jaknu htio skinuti, pa tako ni probati ni jednu drugu,
čak ni onu pink
- ko pig -
sa srcima, koja mu se prva jako svidjela.
sva sreća, ta crvena je stvarno dobra jakna, platila sam je, kad je već ostao u njoj,
a onda je vidio neki vlak:
- vidi, mama, vlak! to je vlak! može Fran pogeati, mogu mama, mooim te? -
- čekaj da vidim. - ne volim baš kupovati igračke kojih ima na pretek, no, vlakići su mi nekak dragi, pa reko, ajde, možda se možemo dogovoriti. vlak nije bio jako skup, ima doma i prugu koju voli slagati sam, a i tako je lijepo molio:
( ko bi mu odlolio ):
- ne mogu dohvatati - stoji na prstima i trudi se skinuti ga s police - mama može pomoći, mama može! -
- evo, izvoli. to je lokomotiva. -
- nije, to je vlak! -
- lokomotiva je samo, nema vagone. -
- to je vlak, vlak! nije komotiva - kad mama kaže bijelo, Fran veli crno
imam jednu jaknicu s kapuljačom na kojoj su uši, oči i njuškica medvjeda. njega to jako veseli, a najviše od svega ga veseli kad ja velim to je medo reći:
- nije to medo, to je krava! -
tako i s tim vlakom,
" to je vlak i mama mogu vlak, jelda mogu, dobar sam, jesam! - i gleda ženskicu prodavačicu, prase malo, prvoklasno
- ma, kako je sladak! - ona se sva topi,
meni se ne kupuje polovna lokomotiva koja će završiti skupa sa svim ostalim plastikama u tačkama punih sličnih sračkica, da prostite,
i kaj sad, ak popustim, popustila sam zauvijek, zapečatila si,
a, ak mu ne uzmem taj tobože vlak, komad plastike s metalnim kotačima i nacrtanim prozorima vještica sam škrta koja
" tako slatkom djetetu " ne želi kupiti ni pišljivu lokomotivu za petnaest kuna.
ipak, osoba sam koja voli kompromise, pa reko:
- ajde skini tu jaknu, da mama može platiti, pa ćemo se dogovoriti, može - i to može je bilo izjavno, a ne upitno
- ne skinuti jaknu, to je moja jakna! -
- nije tvoja, nismo je još platili. - platila sam jaknu, ali sam htjela da ju skine, i tak i tak moram još platiti i tu glupu i(s)račku.
( hm, imam i ja svoje forice, valda ih je od mene naučil ).
- Fran platiti. -
- ajde, onda plati, pa je tvoja. -
- nemam nofčića. mama može platiti, može! -
- onda vrati lokomotivu na mjesto. -
- to je vlak! -
- to je lokomotiva. hoćeš lokomotivu? -
- hoćem! vlak, to je vlak! -
- onda skini jaknu i tu stavi na pult da mama plati i jaknu i lokomotivu, lijepo te molim. - ak je lokomotiva, lokomotiva je, vrit!
- mama može pomoći! - otkopčava se, ali ne ide mu do kraja cif
platim sve, jer, našla sam, naravno i krasan proljetni šosek za sebe, a uz njega i pase traper sako, taj dan je bilo sve po petnaest kuna i krenemo van, kad se okrene prema polici s igračkama:
- konj! vidi, gore, gore je! -
- je, ali dobio si lokomotivu. to je to za danas. -
- mogu pogedati samo - penje se na prste
ljubazna prodavačica mu dohvati konja, tri puta manji komad plastike od lokomotive i da mu u ruke.
šit!
- to je konj! konj, mama, vidi, konj! - oduševljenje kao kad ja nađem cipele koje si nikada neću moći priuštiti, ali ih moram samo primiti u ruke, ako ne i isprobati kako mi stoje.
- kolko konja imaš doma, Fran, ne treba ti sad taj mali. dobio si lokomotivu, di je? -
- tu sam stavio vlak, hoćem konja! - vratio je lokomotivu na policu ispod.
- dogovorili smo se samo za jednu igračku, dobio si lokomotivu i to je to, imaš doma konja. -
- a, maaaaama, lepo te molim, mamica, hoćem konja. konj ide njnjnjnjnjnj - oponaša glasanje konja i igra se po pultu kao da trči.
ja bi ga sad, ma, sad bi ga rašerafila, " leeeepo te moooolim ", dat ću ti ja " maaamica ", da ti mamicu, bedača.
- možete zamijeniti, ista je cijena - umiješa se opet ljubazno prodavačica.
kvragu i konj i vlak i lokomotiva i dućani i plastika i petnaest kuna, nikad ga ništ nebum naučila, nikad sama nebum ništ naučila.
- Fran! oćeš konja ili lokomotivu? -
- konja, hoćem konja! njnjnjnjnjnj -
- jesi siguran? -
- siugan sam, hoćem konja, moim te! -
- oprostite, evo, mijenjamo lokomotivu za konja, ako nije problem. - pametniji popušta, nakon kaj pokuša.
ili posluša.
u svakom slučaju popuši.
sad mi samo fale magareče uši.



- 14:24 - Komentari (3) - Isprintaj - #

četvrtak, 24.03.2016.

novi početak

kaj može jedna žena napraviti kada joj se učini kako joj ništa ne ide ruke u zadnje vrijeme,
a nedaće se talože jedna na drugu,
nego si priuštiti novu ogrlicu od plastičnih perlica,
nešto nalik na tradicionalne karleuše,
samo manje šarenu,
sukladno njenom raspoloženju
u bež boji,
koja joj je,
u zadnje vrijeme,
uz crnu,
postala omiljena
neboja,
jer,
paše se uz sve ostale boje,
te još uvijek odaje dojam profinjenosti
i otići na sasvim novu frizuru:



kratku i praktičnu,
pa sada s novom glavom
i ukrašena kao pisanica
krenuti visoko dignute glave
preskakati sve prepreke
koje joj se nađu na putu.

- 06:20 - Komentari (14) - Isprintaj - #

srijeda, 16.03.2016.

buđenje

našla sam kućicu svojih snova
u kvartu blizu posla,
blizu šume
i blizu placa,
okruženu drvećem i ružama,
doduše,
jako, jako malu,
no,
dovoljno veliku
da ja u njoj vidim potencijal za sebe
i svoju obitelj.
kućicu koju bi si mogla priuštiti,
jer,
cijena joj je tu negdje
ista kao cifra koju bismo, možda, mogli dobiti za stan
kada bismo ga mogli prodati,
bilo bi to ostvarenje svih mojih želja,
jedna mala kuća,
s jednom malom sobom, kuhinjom i blagovaonicom,
podrumom i danas-sutra adaptiranim tavanom na kojem bih napravila spavaonice.
no,
razgovarajući s mužem,
došli smo do zaključka
kako nisu vremena za takve poduhvate,
još,
veli on,
nesigurno je to,
dobro nam je tu gdje jesmo,
pod sigurnim krovom, gdje plaćamo tati samo dio režija,
i imamo tu njegovu podršku Deda servisa,
veli,
ništa nam ne fali,
stan je velik, imamo i dvorište i terasu,
i zašto ulaziti sada u neke nesigurne kombinacije,
kada ne znamo što nam nosi sutra.
vjerojatno je u pravu,
ali,
ja znam
da bu tu kućicu,
za tak malu lovu
kupio neki velki investitor,
srušil i nju i sve drveće oko nje,
zajedno s ružama,
pa na njenom mjestu sagradil
velku zgradu s parkiralištem:
koliko mu dozvoljavaju gabariti,
i ako ikad i bude neko sigurnije vrijeme za nas,
više takvih kućica neće postojati,
pogotovo ne za tu lovu.
eto,
kaj su ti snovi.

- 06:26 - Komentari (6) - Isprintaj - #

utorak, 15.03.2016.

slatko čekanje

poslala sam neke svoje pjesmice dječje, zapravo, za djecu, ne znam ni sama kako da ih nazovem, ili kategoriziram, jer više manje, sve te moje pjesmice i nisu za djecu, već su o djeci, više za odrasle, da ih malo nasmiju i razonode, kao neke anegdote, no, ima ih nekoliko koje bi možda i mogle proć kao za djecu, a neke su pak tak sklepane kao da ih je pisalo samo dijete,
uglavnom,
poslala sam ih na amaterski natječjaj, jer me jedna mama nagovorila, ubiti, ajmo reć,
ohrabrila,
potaknula,
malo pogurnula,
onda sam bila na sto i trideset muka
koju pjesmicu odabrati, koju poslati, a koju još doraditi,
pa sam birajući poslala hrpu,
gluparija,
uz kratku biografiju u koju sam ugradila i objašnjenje tih svojih literarnih pokušaja,
pa sad čekam.
imala sam, naime, jednu sasvim drugačiju ideju:
obzirom da mi je bratić ilustrator, mlad i neafimiran,
da pošaljemo te neke moje malo bolje i smislenije zajedno s njegovim ilustracijama
u SMIB - Smilje i Bosilje, časopis za djecu
u kojem se na poleđini objavljuje i strip Durica
i koje meni puni pomaže u poslu,
ali isto tako predstavlja nove autore i njihove radove,
ali,
on je, kak i svi ti umjetnici pomalo spor,
tak da nije još ništa napravio,
pa sam se ja odlučila ići ovako sama
na jednu sasvim drugu varijantu.
obzirom da ne doživljavam samu sebe kao pisca
nije mi uopće važan ishod,
no,
bilo bi fora dobiti neku povratnu informaciju i struke,
kad već ovdje na blogu, gdje jedino i objavljujem svoje radove
dobim od vas neke pozitivne impute.
bumo vidli,
sad sam na čekanju
i stalno pregledavam mail,
isčekujem neki odgovor
i onak sam sva
na nekim adrenalinskim trncima.
nisam očekivala da bu me to tak zaokupilo.

- 09:43 - Komentari (5) - Isprintaj - #

subota, 12.03.2016.

esencija

kada me
kao sada
svakodnevica
više rastužuje
nego veseli,
kada se događaju
i ružne i tužne
stvari oko mene,
kada se čini
da je sve
otišlo
u tri čoška,
umjesto
u tri krasne,
kada izgleda
da glupost vlada,
a zloća udara
po svima i svemu,
kada se bahatima
klanja,
a pristojnost je mana,
kada očevi moraju napuštati
svoje familije
kako bi ih mogli prehraniti,
a novinari takve vijesti
iskorištavaju u svrhu
ili nedostatka senzacionalizma,
kada se licitira nerođenim životima
smiješnim ciframa
i to se naziva
natalitetnom politikom,
a istovremeno se
zaposelnim majkama
ukida pravo na bolovanje
za bolesno dijete,
kada se plaće isplaćuju
onima koji ne rade,
dok radnici mjesecima
rade bez ikakve naknade,
kad sve to
i mnogo još više nemam snage
ni gledati ni slušati
moje dijete mi ubere tratinčicu,
i veseli se tome,
pa se divi drveću i vrpacu,
napravi kolut naprijed,
pleše na AC/DC,
klinci u glazbenom vrtiću
mi pjevaju o proljeću,
a muž mi kupi fin domaći dimljeni sir,
shvatim
gdje je moje pravo uporište
skinem paučinu sa stropa,
operem podove
i slažem drvene kocke
na netom usisanom tepihu,
operem kosu
i uživam u svojem
vlastitom
kreativnom kaosu,
jer
samo još sreća
koju mi pruža obitelj,
osmijeh i zagrljaj
ta dva bedaka
koji me
iz
ne znam kojeg razloga
vole
bez obzira na sve moje mane
daju mi nadu
kako sve što radim
možda i ima
nekog smisla
kojeg ću
tek naknadno
shvatiti

- 20:53 - Komentari (11) - Isprintaj - #

srijeda, 09.03.2016.

eko kodeks

iako smo mali
zadatak smo si dali:
čuvanje planeta
uz pomoć naših teta.

otpad razvrstavamo
u spremnike prave:
plastiku u žute,
a papir u plave.

energiju štedimo
na načine razne:
struju i plin glasimo
kad sobe su nam prazne.

dok zubiće peremo
ne curi nam voda
znamo o njoj ovisi
budućnost ljudskog roda.

živa bića pazimo,
po travi ne gazimo,
vrtić naš sad blista
jer su djeca čista.

znanje je vrlina
koja glavu krasi
i kod kuće pazimo
da svijetlo se ugasi.

svatko reći može
da smo djeca mala
kad se ruke slože
Zemlji mi smo hvala.

- 17:55 - Komentari (8) - Isprintaj - #

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se