ponedjeljak, 11.09.2006.
novi počeci...
Nazove mene danas frendica I kaže ona meni “znaš ti stara moja da ja te neke jebene stvari mogu reći samo tebi?”- misleći na neke svoje snove o budućnosti o kojima mi priča. I onda ja tako poslije mozgam o tome I mislim – šta se to danas dešava sa ljudima I kud ovaj svijet ide? Zar više nitko ne vjeruje u snove? Zar nitko nema nikakvih želja? Nekakvih ambicija da nešto ostvari u životu? Ja to fakat ne kužim. A ne kužim zato što kod mene nikad nije išlo ništa po nekim pravilima kako je trebalo možda ići. Ili mi valjda nije bio gušt, a valjda ni izazov ići nekim utabanim stazama, pa sam valjda uvijek išla stazama kojima još nije kročila ljudska noga. A tko zna, možda sam pogriješila zbog toga. A možda nisam. Al ono što znam jest da sam barem ja ostala ja. Ostavila sam neke stvari I išla sam za svojim snovima. Bilo je teško. I teško je još uvijek. Al da se nisam vodila za svojim snovima, ne bih imala ni polovicu toga što danas imam. To savjetujem I njoj. Al očito je da sam jedina, barem u njenoj slučaju, koja joj tako savjetuje. I onda me to ponekad natjera na razmišljanje što ako je krivo savjetujem? Možda nisu svi ljudi skloni riziku poput mene. Ali ma kvragu sve. Ja se jednostavno ne bih mogla sa svojih 60-70 godina života pogledati u zrcalo I dopustiti si da u tom odrazu u ogledalu vidim osobu koja je u svom životu propuštala prilike jer nije imala hrabrosti da se potrudi za svoju sreću I da znam da su tolike stvari koje sam mogla dohvatiti rukom, prolazile pored mene, a da ih ja nisam dohvatila.
Inače, taj uvod mi je bio dobar početak da kažem slijedeću stvar, a to je da sam odlučila ostaviti posao koji trenutno radim, odnosno radim-ne radim, bolje rečeno. Suviše sam ponosna da ostanem na radnom mjestu gdje me netko gluplji od mene zbog svojih vlastitih kompleksa manje vrijednosti non-stop tucka po glavi. Ima ljudi koji iz dana u dan trpe neke stvari samo zbog plaće. Ja sam do sada na temelju vlastitog iskustva postala svjesna da je sve u životu upravo onakvo kakvo si čovjek sam napravi. I da ne moram trpiti stvari koje mi ne pašu ako si mogu napraviti bolju situaciju. Pa ću sad slijedećih nekoliko dana poraditi na tome. I okružiti se ljudima koje volim, ljudima koji mi pašu…
Nevjerojatno je kako te ponekad život iznenadi I dovede ti u život neke ljude za koje se ni ne nadaš da ćeš ih ikada sresti, upoznati… ali moje je mišljenje ionako takvo da mislim da svaka osoba koja uđe u bilo čiji život, da je ušla s razlogom…odnosno da ju je neka tajna sila poslala da s razlogom uđe u nečiji život…u moj život. Pa se to desilo I meni. I sad je tu. I ne tjeram ju. Ni neću. Sve dok me usrećuje, nek bude tu, u mom životu.
