utorak, 29.08.2006.
jebiga, problemi...
U zadnjih par dana imam pomutnju u glavi. Važem. Al nikako da jedna strana prevagne...
Borim se između privatnog života i karijere...
I kad taman pomislim da sam rješila neku tu pomutnju, opet ispadne da nisam ništa rješila. I to me muči. A ja sam luda sama na sebe kad mene nešto muči. Kod mene mora biti sve čisto, sve jasno, ili je crno, ili je bijelo... ali nikako sivo, ni šareno, ni nerješeno, niti da visi u zraku, ili kako god... I dok neke stvari ne rješim, ja sam luda.
Dakle, ja sam žena od karijere. Nisam napravila još sve šta hoću, al tek sam na početku svojih želja. Tako da je to ok. Radim dva posla. Za ovaj drugi posao (gdje sam sama sebi šef) sam neki dan odlučila da ću ga na nekoliko mjeseci staviti „na led“. To sam objasnila u nedavnom postu. I onda neki dan gledam na tv-u emisiju vezanu uz taj moj posao. I meni je to dosta da odmah poletim...da to ne ostavim, da pokrenem stvari još više...jer to sam ja...ko riba u vodi...no onda stopiram sama sebe jer se sjetim da trenutno neke stvari nisu moguće da budu onakve kakve želim. Odmarala sam se od tog posla par dana, no već danas sam shvatila da neću tako lako moći otići od tog posla, pa makar i nakratko. Jer te ljudi traže da se ne makneš. Jooooj... već lagano vidim da će očito biti situacija slijedeća-taj posao ću usporiti, no svejedno neću imati (OPET) vremena da se posvetim samoj sebi kako sam planirala...sranje, sranje. Morat ću to još nekako rješiti da se malo odmorim od toga jer već osjećam zasićenje i umor. A to nije stanje u kojem dobro funkcioniram.
Slijedeća stvar koja me muči je moj drugi posao. Tu opet radim na dva radna mjesta. Malo sjebano, al meni super. Tu nisam sama sebi šef, no svejedno radim kad hoću, koliko hoću i što hoću. A meni paše ta sloboda. Na prvom mjestu nisam ništa radila već duže vrijeme jer otkako mi je otišao bivši šef i došao drugi, postalo je u krajnjem slučaju grozno. Bolje rečeno, meni. Nekad je jebeni problem ako neke stvari bolje znaš rješiti od svog šefa. Onda te se pokušava maknuti, bar u mom slučaju. Sad imam jednog aduta u rukavu, no moram razmisliti dal idem s tim kod svog šefa ili generalnog šefa. A to je isto problem svoje vrste jer nikad ne znaš tko koga jebe, a tko jebe tebe. Na ovom drugom mjestu radim i dalje, ali kako to nije moj matični posao, sve je ok, ali plaća manja. Jebeno.
Druga stvar. Kako ja nisam osoba koja daje da je drugi jebu i tuckaju u mozak (ako sam u pravu), pa makar to bio i vlastiti šef, dogovaram i planiram već neke druge poslovne kombinacije, pa kad to sredim, onda ću lijepo dignutog nosa i puna ponosa (kako se lijepo rimuje :) svima ovima reći pa-pa i ja odoh dalje, a vi se sad jebite sami, ali bez mene. A to mogu. Jer se radi o poslu s čije strane sam dobila pohvale još za vrijeme bivšeg šefa, pa čak se radilo i o skrivenim namjerama prelaska kod njih. No, tada mi je to bilo na kraj pameti. Sada mi nije. No, vidjet ćemo...
Treća stvar. Prije nego što je moj bivši šef otišao, ponudio mi je radno mjesto jer me htio povuć za sobom. Pametan čovjek. I ja pristala. Pametna mala. No, stvar je u tome da taj drugi posao tek mora proraditi. Sad ja imam laganu paranoju što ako to nikad ne proradi. A da proradi- ja uhvatila Boga za bradu. Hm, moram to ispitati ovih dana prije nego što s čovjekom iz „druge stvari“ dogovorim sastanak da ne zavlačim čovjeka bez veze ako onaj posao snova proradi. Jer što ću tražit posao na mjesec-dva...jedino ako bi se mogla nekako dogovoriti. A sve je stvar dogovora, nije li?
E sad, to bi sve još bilo nekako rješivo da mi se tu ne upliće privatni život. Jer me čeka daleki put na kojem nemam pojma koliko dugo ostajem...možda tjedan-dva, možda godinu dana. Jer se udajem. Jer idem čovjeku kog volim. Jer Duplericu puca da postane mama...hm. A u slučaju da zatrudnim, voljela bih tamo biti za vrijeme trudnoće i voljela bih roditi tamo. A onda ne možeš ovdje započeti karijeru,nije li? A nekako je očito da ću morati taman tamo otputovati kad bih ovdje trebala početi raditi na novom radnom mjestu, ako Bog da. Pa onda razmišljam i da ostavim karijeru, bar jedan posao...al to nisam ja...
I kako da onda posložim sve te kockice u svojoj glavi???!!!
