od vječnosti na ovamo

nedjelja, 09.09.2007.

OPROSTI MI, OPET

Oprosti mi
Opet
Tu drskost koja me čini tako
Ne nalik Tebi…
Kao da ne znam
Kakvu samo štetu činim
Kad param Tvoju sliku
U sebi…

Oprosti mi
Opet
Što se pravdam
Kao da je važno
Što će drugi misliti o meni…
Kao da ne znam
Da sam samo ono
što pročitam
U Tvojoj zjeni

Oprosti mi
Opet
Što i ne marim baš za bol
Onih koje mi na put stavljaš…
Kao da ne znam
Da si u njima Ti
Stvaran ko dan!
…samo se ne javljaš.

Oprosti mi
Opet
onu tvrdoglavu šutnju
zbog uvrede
kojoj nikako da stanem na kraj.
Kao da ne znam
Da se u njoj
iz crnog kuta smijulji
Onaj stari Zmaj.

Oprosti mi
Opet
Što žurim, i nisu mi važne
Male pokupljene stvari
I ostavljeno smeće…
Kao da ne znam
Da su male stvari bitne
I da, trenutno, nema onih
Koje su veće.

Oprosti mi
Opet
Što najradije preskačem krug
U kojem se otkriva
Kako malo stvari o svijetu znam.
Kao da ne znam
da nisu sva znanja
vrijedna
I nisu sva neznanja
sram.

Oprosti mi
Opet
Što Te ostavljam da čekaš
Na naš sastanak
Duge sate…
Kao da ne znam
Da ni jedno nije vrijedno
Kao ono vrijeme
Odvojeno za Te.

Oprosti mi
Opet
Što Te ne proslavljam baš
Svojim životom
I što se slabo trudim.
Kao da ne znam
Da sam za to na ovom svijetu
I da ništa nije tako lijepo
Nego kad se sa tom željom
Budim.

Oprosti mi
Opet
Što se ponekad bunim
Jer me stvori tako kao jesi
Kao da ne znam
Da sve što je od Tebe u meni
- Jest dobro.
…A ako nešto nije
To su moji – grijesi.