< veljača, 2009 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28  

Studeni 2010 (1)
Listopad 2010 (1)
Lipanj 2010 (1)
Travanj 2010 (1)
Ožujak 2010 (1)
Prosinac 2009 (1)
Kolovoz 2009 (2)
Lipanj 2009 (1)
Svibanj 2009 (1)
Travanj 2009 (17)
Ožujak 2009 (9)
Veljača 2009 (9)
Siječanj 2009 (3)
Prosinac 2008 (7)
Studeni 2008 (13)
Listopad 2008 (7)
Rujan 2008 (8)
Kolovoz 2008 (22)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Komentari On/Off

Opis bloga

Zovem se Branko. Iz Osjeka sam i na ovom blogu ću pisati o duhovnosti. Ovaj blog kao i još pet blogova koje uređujem imaju jedini smisao, a to je da su svi usmjereni na slavljenje Gospodina! Vjerujem da ćete i ovaj podržati svojim posjetama i komentarima! Dobrodošli i Bog vas blagoslovio! Don Branko.

Image








e-mail: DonBranko







Powered by eSnips.com


Powered by eSnips.com

Image
Portal o molitvi!








Linkovi

Vapaj golgote
Vapaj Golgote blog o duhovnosti!
Karizmatizam
Blog o karizmatizmu!
Križ života
Križ života blog o duhovnosti!
Hrvatski Domobran
Hrvatski Domobran blog o duhovnosti!
Riječ života
Ruječ života blog o duhovnosti!
Blog.hr
Blog servis
Ništavnost ženidbe
Stranica o ništavnosti ženidbe

Radio Marija program uživo
HKR program uživo
Web Bublija
Časoslov
MOLITVE
Naš put
Kriste hvala Ti
Pater Luka Rađa
ŽUSK-Sisak
Barbarella
zarsipozvaomene
ZA DOMOVINU I KRISTA
agape ofcica
spasi nas
betanija
zrno gorusice
more nade
mladen
ani
don Branko
sve-mirac
Vicko
Evanđelje u molitvama
prodotes
Sveci
mp3 NE BOJ SE
HRVATSKA, LJUBAVI MOJA
HRVATSKA REPUBLIKA
SAVEZNA BiH

Duhovna glazba

Dajemo Ti Hvalu!
Boomp3.com
Drvo Križa!
Boomp3.com
Kao Marija Isuse!
Boomp3.com
U Božjim očima
Boomp3.com
Diva Grabovčeva
Boomp3.com
Zovemo Te!
Boomp3.com

Duhovna misao

Powered by eSnips.com







































Free Web Site Counters
Free Web Site Counters

koliko vas gleda blog
upravo sad:





četvrtak, 26.02.2009.

Mediji u obitelji – Riječ roditelja

ImageTelevizija tvoriteljica vizija

«Tata, prijatelji iz razreda su mi rekli da je sinoć bio dobar film. Svi su gledali. Samo ja nisam.»-rekao mi je jedne prilike moj sin koji je tada pohađao treći razred. Prvo što sam osjetio je bila krivnja. Pa kakav sam ja to otac, kakav sam ja to roditelj. Svi daju djeci gledati filmove a ja ne dam. Nakon toga mi se ipak uključila lampica koja valjda pokreće pamet. S obzirom da su odrasli skloni pretjerivanju to se onda prenosi i na djecu. Tako sam u razgovoru sa mojim sinom saznao da nisu baš «svi» odgledali taj film. Kad sam ga pitao da objasni što je bilo dobro u tom filmu odnosno što su gledatelji filma spomenuli kao dobro spomenuo je najkraće rečeno jurnjavu i pucnjavu. Možda će netko pomisliti da tu nema ništa strašno i zapitati se kakav sam ja to roditelj kad ne dam djetetu gledati lagani krimić. Nisam mogao. Film je počinjao iza 22 sata nakon večernje informativne emisije a sinu je škola počinjala ujutro. Zajedničkim dogovorom mene i supruge a to smo objasnili i djeci a oni su prihvatili ne baš presretni da treba ići spavati oko 21 sat pogotovo ako je škola ujutro. Nije ih puno zanimalo da su djeca u naše vrijeme išla spavati u 19 i 15 nakon crtanog filma.

«Tata danas smo se u školi igrali sapunice.»-reče mi kćer tada učenica drugog razreda. Baš me zanimalo kako se igra ta igra. Sudjeluju cure i dečki. Već se otprije zna tko se kome sviđa pa se onda zaljubljeni par tuče i svađa, trči se po razredu i hodniku pa se neki dečki tuku s nekim drugim dečkima a cure svađaju s nekim curama. Nisam baš dobro shvatio ali pravio sam se da jesam. Moja kćer ne gleda redovito tu sapunicu pa se očito nije dobro znala igrati. No, imao sam sreću nazočiti na jednoj školskoj priredbi i vidjeti kako izgleda mini predstava na temu sapunica koju su pripremila djeca. Roditelji su bili oduševljeni, posebno mame jer je bilo smiješno. I meni je bilo smiješno. Ali sam poslije shvatio da je to zapravo tužno. Tužno je da djeca razmišljaju o sapunicama i oponašaju likove a uopće nemaju pojma o životu, o osjećajima o tome da je to umjetna stvarnost koju im nameću autori sapunice. Što bi bila sreća u nesreći? Meksičke i španjolske sapunice su bliže našem mentalitetu pa tu ima i nekih dobrih stvari. Naravno smatram da djeca ne bi trebala gledati sapunice koje su namijenjene za odrasle.

Moram iskreno priznati. Ja sam kao roditelj u panici. Teškoj panici. Često se pitam radim li ja to dobro. Razgovaram sa suprugom. Razgovaramo sa prijateljima i starijima i mlađima od nas. Tražimo ideje kako usmjeravati djecu kako ih podići da postanu dobri ljudi. Kao što smo mi? Često se uhvatimo da primjenjujemo neke metode svojih roditelja. Ne znamo što je dobro i ne znamo kakvu ćemo djecu imati. Svatko od nas zna neku obitelj koja ima više djece pa onda neka od njih valjaju a neka ne. Pitamo se kako je to moguće da od istih roditelja, dobrih ljudi, jedno dijete bude uspješno a drugo problem.

Teško je naći odgovor. Možda bi najtočnije bilo da svako dijete ima svoju percepciju, svoj jedinstveni doživljaj okružja u kojem živi pa onda i reagira na svoj jedinstven način.

I televizoru treba odmor?

Sociolozi, psiholozi, liječnici, pedagozi, vjerski učitelji i roditelji kao skupina koju to najviše zanima raspravljaju, pišu i uče kako treba odgajati djecu ali pravoga i gotovog rješenja nema. Zato su povici na televiziju kako ona kvari djecu možda pretjerani. Na televiziji se doista mogu vidjeti mnoge loše poruke i programi. U posljednje vrijeme ih je sve više. Zasigurno u programima za odrasle i prevladavaju jer kako ćeš vidjeti dobar film ako nema nekakve jurnjave ili prijetnje, barem jednog ubojstva, malo preljuba ili barem jedno silovanje. Ponekad mi se čini da su sve lijepe priče ispričane pa su sada ostale samo one ružne. Nikome nije zanimljiva neka topla ljudska priča kao što je bilo prije. No i tu je televizija. Vrte stare filmove. I tamo su česta ubojstva. Ali u tim filmovima pobijedi dobi dečko i oženi dobru djevojku za kojom je čeznuo cijeli film. Kod ovih modernih filmova «djeva bajna» je već imala nekoga prije a sada je s nekim drugim a sviđa joj se i glavni junak pa je malo i s njim. «Junak» je nešto u «bedu» zbunjen je pa ljubav sa njegovom djevojkom ne štima a djeva bajna je tu da spasi stvar a on pritom ubije tu i tamo nekoga a da ni on ni gledatelj ne znaju zašto. I kažu da je to život. Na žalost i jest jer život sve više kopira filmske i dramske uratke. Znanstvenici su izračunali (na žalost prema nekim su istraživanjima je taj broj i veći) da dijete do svoje punoljetnosti na televiziji vidi više od deset tisuća ubojstava. Zato nije čudo da svakih nekoliko mjeseci čujemo da neki učenik u nekoj školi ubije nekog kolegu ili više njih. Još češće se dogodi da netko nekoga pretuče. Svi se onda zgražaju i pitaju se kako se to dogodilo. Nitko se ne sjeti otići u obližnju videoteku i upitati koliko je taj dječak posudio filmova u kojima je tema nasilje. Nitko ne pita a još manje kažnjava roditelje koji su bez nadzora davali mogućnost djetetu da gleda što želi. Čini se da je problem višak slobode. Neodgovorne slobode. Ta nas sloboda počinje gušiti. Sve bi možda bilo bolje da postoji odgovorna sloboda. Nije potreban nikakav dodatni novac da se promijeni stanje. Za isti je novac moguće proizvoditi dio programa koji šalje pozitivne poruke. Za ljubitelje nasilja se mogu osigurati večernji termini ili kodirani programi.

Možda su crtani filmovi spas za djecu? I tu je na žalost problem jer i u crtanim filmovima se prikazuje mnoštvo nasilja i borbe. Ponekad se natjeram odgledati s djecom neki crtani ali ne uspijevam shvatiti puno. Pokemoni, Digimoni i slični crtići su pošast. Vole ih gledati i dječaci i djevojčice. Ja u tim crtićima ne vidim pozitivne poruke. Pa tu su onda sličice, majice, karte i štošta drugo za umanjivanje kućnog proračuna. Sve bi trebalo upućivati na to da televizor u kući treba što prije razbiti. No na žalost ili na sreću to nije moguće. Bez televizije je nezamisliv život današnjeg čovjeka. U tom se slažu i obični ljudi i stručnjaci.

Mijenjam mudrog djeda za televizor

«Tata danas smo igrali rukomet. Ja sam bio na golu baš kao Šola.»-došao mi je sin u vrijeme pobjedonosnih utakmica zlatnih hrvatskih rukometnih olimpijaca u Ateni. Nisam se dugo pitao što je to došlo klincima pa da su umjesto nogometa počeli igrati rukomet. Naravno poticaj je došao s TV ekrana. Djeca su kao i roditelji gledala prijenose utakmica. Postoji još mnoštvo dobrih emisija koje se mogu vidjeti na ekranu. Srećom djeca vole gledati dokumentarne filmove. Vole gledati obrazovni program gdje također mogu vidjeti zanimljivih emisija i priloga. Postoji mnoštvo sadržaja koji mogu biti korisni za djecu u smislu informiranja i zabave. Korist je i to što roditelji tijekom gledanja neke emisije mogu s djecom razgovarati o temi o kojoj se govori u emisiji. Pa je televizija na neki način i pokretač razgovora između roditelja i djece. Možda bi se za ovu problematiku mogao dopuniti jedan od glavnih grijeha. Uz jelo i piće moglo bi se staviti i neumjereno gledanje televizije. Teško se othrvati grijesima pa je tako i s televizijom. Ako roditelji previše gledaju televiziju onda niti ne primjećuju da i djeca sjede s njima. Možda mama voli gledati sapunice pa niti ne primjećuje da su i djeca pokraj nje. Još gore je kada se dijete pošalje u sobu i kaže mu se da uključi televizor jer su roditeljima došli gosti. Vremenom se dijete nauči na gledanje televizije pa to čini i kada su roditelji na poslu. Uz gledanje dolaze i grickalice ili konkretna hrana a sve se više smanjuje fizičko kretanje pa je na žalost i kod nas sve više moguće vidjeti debele djece. Možemo biti samo sretni što ih je u Americi puno više. Na žalost od te sreće nemamo nikakve koristi.

Vozi polako i poštuj prometne znakove i propise

Jedini način zaštite jest da se djeci pronađu dodatne aktivnosti poput sporta, glazbe ili nekog hobija ali ne hobija tipa igranja igrica na kompjuteru ili pretraživanja Interneta što je nova opasnost slična televiziji. U svakom pa i najmanjem mjestu postoji mogućnost da se dijete nečim bavi osim škole. Ako ima drugih obveza djetetu će samim time ostati manje vremena za gledanje televizije. Nadalje mislim kako djeca ne bi trebala gledati televiziju u večernjim satima (nije važno je li to 20, 21 ili 22 sata) jer moraju biti odmorena za sutrašnji odlazak u školu. Roditelji također mogu pripaziti što to djeca gledaju pa ako smatraju da emisija nije za njih jednostavno ugase televizor ili im nađu neki posao ili odu s djecom u šetnju. Vremenom će i djeca sve manje imati interesa za gledanje televizije. Ako se to počne raditi sustavno i na vrijeme onda će se sa djetetom moći izaći na kraj. Jer kad dijete ima desetak godina više mu nećete smjeti ugasiti televizor i doslovce ga odvući. Nažalost i to sam vidio. Pitao sam se tada što će taj dječak raditi kada mu bude dvadeset godina. Vjerojatno će on biti vrhovni gazda kuće. Kada mu roditelji prestanu popuštati vjerojatno će ih istući. Za to sigurno neće biti kriva samo televizija.

Ja bih televiziju usporedio sa autoputom. Jako prometnim autoputom. Trebaju nam autoputevi. Teško bi nam bilo bez njih ali nitko pametan neće pustiti svoje dijete da se ode igrati pokraj takvog autoputa. Još manje će mu dopustiti da trči preko prometnih traka. Ako se već mora sigurno bi uzeo dijete za ruku i otišao s njim. Isto tako treba paziti na promet na televiziji.



Piše: mr. sc. Mario Raguž, Zagreb



| komentari (13) | print | # |

srijeda, 25.02.2009.

Srcem kroz korizmu - pepelnica

Image"Na Pepelnicu je sve prošlo..."


Nakon obijesti i karnevalske zabave slijedi snažan kontrast - Pepelnica: Poziv na pokoru, post i križ od pepela. Pepeo se od starine smatra znakom prolaznosti. " Prolazi obličje ovoga svijeta" - i naše zemaljsko tijelo; podsjeća nas na to da nas je Bog stvorio sa slabom smrtnom naravi.

Ali pepeo je i vatrom pročišćen zemljani materijal i stoga slika čišćenja i uskrsnuaća. Jednom će se čitav svijet preobraziti i pročistiti ognjem. Već sada trebamo uvijek iznova obnovu i spašenost tijela i duše.

C. M. Knollmeyer


MOLITVA

Učini nas nemirnima, Gospodine,
kad zbog mnoštva stvari
koje posjedujemo
izgubimo žeđ za vodom života;
kad, zaljubljeni u ovo vrijeme na zemlji,
prestanemo sanjati o vječnosti;
kad dopustimo
da zbog napora u izgradnji nove zemlje
splasne vizija o novome nebu.
Prodrmaj nas, Gospodine,
da bismo postali smioniji
i odvažili se isploviti na otvoreno more,
gdje nam oluje tvoju svemoć objavljuju,
gdje zbog smanjene vidljivosti ne vidimo
kako na obali sjaju zvijezde.

Bienvenido Tudtud
On prima krunu od trnova pruća
i zadnjoj uri spremno kaže: neka,
a ti se kriješ od straha i stida
pa njega tražiš, izdaleka. On triput pada pod teretom drva
i rukom drži svoj krvavi vijenac,
a ti se bojiš, ko učenik prvi,
da mu se nađeš ko Šimun Cirenac.On slomljen visi na raspeću boli
i širi ruke na vjetru što lama,
a ti sa rupcem utjehe u ruci
čekaš za uglom dok ne mine tama.



Serafin Mičić



| komentari (4) | print | # |

Čista srijeda

Pepeljanje

Image and video hosting by TinyPic

Protekli su dani bili u znaku maškara i krabuljanja, raskalašenosti i lascivnosti u svemu i svačemu, a mi bismo ih, kršćani i vjernici, slobodno mogli nazvali i poganskim svečanostima. Ali, nažalost, ne živi se na takav način samo za vrijeme fašinga, već je to postalo gotovo pravilo, pretvorilo se u neumjerenost tjelesnih i duhovnih užitaka koji postaju svrha samima sebi, koji čovjeka odvajaju od njegove cjeline i koji ga čine još ispraznijim i nesretnijim. Zavodljivost medija drži nas u zarobljeništvu, blještavilo reklama perfidno opsjeda našu maštu, virtualnost povlađuje snovima i odvodi ih u svijet bajke, u privid raskošno iscrtanih paravana iza kojih strše ruševine ljudske nemoći.
Prihvaćajući poklade kao sastavni dio života, dali smo im značenje koje ne zaslužuju. Opravdavamo se da ćemo tako iz sebe izbaciti razaralačke porive, isprazniti se od destruktivnih naboja, osloboditi se rušilačke snage, te lagani i neopterećeni zakoračiti na korizmeni put, koji nas vodi do praga Cvjetnice, a onda se pretače u Veliki tjedan što iz boli napuštenosti i tame smrti izranja u sjaj uskrsnog jutra. Ali upravo karnevalske ludosti podsjećaju nas na našu svakodnevicu koja i nije puno drukčija od pokladnog vremena.
Govoreći o postu i odricanju, gotovo uvijem mislimo na užitke okusa, opipa i mirisa, a rijetko na misli i osjećaja pa i ne razmišljamo o tome kako se moramo oduprijeti omamljujućem zovu mašte i pritajenih želja, kako se trebamo isprazniti od svega što nas sputava na putu do istine i zarobljava pipcima naslade i ugode. A privremenost besmislenih užitaka odvaja nas od istinske radosti, dijeli nas od proplamsaja svjetlosti što tinja pod pepelom prolaznosti, koji je hrana i životodajnost prahu zemaljskom, što se pročišćuje Životvorčevom vatrom, koja odjeljuje grijeh od krjeposti i smrtnost od besmrtnosti. Blagoslovljenim pepelom posipamo sve ono čime nas je zaveo knez propasti, prekrivamo grijeh oholosti u kojem se nastanilo sebeljublje i otklanjamo omamljujući zvukove i slika što tutnje kroz krvotok srca i prohode odajama duše.
A mi svakodnevno, ako i ne pravimo teške i smrtne grijehe, ipak olako činimo svjesne propuste, koji ponekad mogu postati brjeme na srcu i teret na duši, a mogu se iznjedriti u bolesna stanja koja se duboko uvlače u misli i osjećaje.
Ako se odreknemo samih sebe, lako ćemo spoznati vlastitu nemoć, sebičnost i prevrtljivost te prihvatiti milosrdnu Božju ponudu kojom nas poziva da vjeru i nadu vratimo u središte naših života, da upoznamo čistoću odricanja i ljepotu darivanja, da se prepoznamo u odsjaju vlastitih duša što čežnjom dozivlju nebesku radost. Najteže je priznati vlastiti jad i bijedu, ali to je jedini način da u sebi prepoznamo ljubav, da uvidimo koliko nas Bog voli jer nam je dao najuzvišenije mjesto među svim stvorovima i okitio nas darovima koji će rasti i umnožavati se tek pod uvjetom da smo s njim u stalnom prijateljstvu.
Ponekad mi se učini da dani mesopusta, ižderavanja i opijanja onih koji imaju previše i prisilno odricanje onih koji imaju premalo, uspostavljaju ravnotežu na vagi propasti i spasenja, otkrivaju obrazine iza kojih zjape ponori besmisla i oslikavaju mukotrpnost borbe za golu egzistenciju, ali isto tako otkrivaju strpljivost, jednostavnost i zadovoljstvo duša što neopterećene kroče prema pragu vječnosti. A nama, doduše, i ne trebaju maske jer nam je dovoljno i vlastita lica pogledati u zrcalu, sjetiti se koliko uloga odglumimo u jednome danu, ponajprije u vlastitom domu, a zatim na radnome mjestu, u susretu s poznanicima, u doticaju s nepoznatim osobama. Svi želimo biti ono što nismo, ljepši, pametniji, sposobniji, inteligentniji, obrazovaniji, zavodljiviji, plemenitiji, a to bi značilo, govoreći jezikom svijeta, uspješniji i probitačniji, da nam se dive i da nas hvale.
Ma kako paradoksalno zvučalo nenaviklim ušima, samo odricanjem i sebedarjem postajemo slobodni, vraća nam se snaga kojom prihvaćamo ovozemaljski život onakvim kakav jest, s križevima i kušnjama, s bolešću i zdravljem, s tugom i radošću, s padovima i uzletima, s bolom i ugodom.
Lako je reći, ali teško učiniti, zar ne?!

prenijeto sa: http://www.medjugorskiglas.blog.hr/



| komentari (0) | print | # |

srijeda, 18.02.2009.

Dječica te zovu

Pjevaju: Sretan Bogdan i Marjanski tići

Get this widget | Track details | eSnips Social DNA

Image and video hosting by TinyPic

U mijenama svijeta prividi se množe,
stranputice rastu, blistavila mame,
pošli smo za njima, oprosti nam Bože,
lažna nas je svjetlost dovela do tame.
Ali sami nismo, prati nas i sluša,
međugorsko svjetlo, pjesma naših duša.

Vraćamo se Majko, primi nas u krilo,
lutali smo dugo, hladno nam je bilo;
ozebla su srca, mrkla noć se hvata,
dječica te zovu, otvori nam vrata.

Pričini se lažju od istine štite,
odijeva se srce u taštine ruho,
tijelo se i misli samoljubljem kite,
raskošnim za oko, ugodnim za uho.
Obucimo duše u Gospine riječi,
Međugorje uči, oprašta i liječi.


Prenijeto s bloga: http//:medjugorskiglas.blog.hr



| komentari (5) | print | # |

četvrtak, 12.02.2009.

Netko se brine

Image and video hosting by TinyPic

Želiš li živjeti osmišljeno, a to znači sretno, trebao bi svaki dan oprati svoju dušu, kao što pereš i uređuješ svoje lice i tijelo.

Trebao bi svojoj duši dati najljepše misli svjetla, obećanja i dobre vizije.

Potrebno je dušu oprati od svih negativnih misli i vijesti.

Potrebno je dušu osloboditi od negativnosti i osjećaja uzaludnosti i bezuspješnosti, a osobito od osjećaja depresije, samosažaljenja i optuživanja drugih.

Nađi mirno mjesto na kojem ćeš moći nesmetano ostati pola sata.

Sjedni, osloni se na vlastite noge i leđa.

Možeš zatvoriti oči i dopusti da se sva tvoja pozornost usmjeri na dušu.

Duša živi od Božje prisutnosti, od njegovog ohrabrenja i utjehe. Ona je Božja miljenica i nju je Bog udahnuo u tebe da se hrani upravo božanskim mislima, osjećajima i čežnjama.

Sjeti se da si krštenjem postao kršćanin, postao si Božje dijete.

Sjeti se da si ti u Isusu, a Isus u tebi, jer slušaš njegovu riječ, jer se pričešćuješ.

Sjeti se da je Isus rekao: "Kao što je Otac ljubio mene, tako sam ja ljubio vas. Ostanite u mojoj ljubavi."

Isus je također rekao da je sve što pripada Ocu njegovo i da sve što je njegovo daje nama.

Sveti Pavao kaže da smo baštinici i subaštinici Kristovi.

Sve što Isus dobiva od Oca kao Božji sin, ostavlja nama u nasljedstvo.



Stoga, dok mirno i opušteno sjediš, pusti neka te prožmu ove misli:

"Ja sam najbogatije dijete moga ljubljenog Oca na Nebesima. Sve što pripada Bogu Ocu pripada i meni. Bog mi po svome Duhu daje inteligenciju da bi se u meni nastanila uspješnost, sigurnost, zdravlje, osmišljenost, pa i imanje. Božanska sila je u meni i ona me oslobađa od svih negativnih, zlih, neuspješnih, mračnih misli, osjećaja i događanja.

Bog je svemoguć i njegova ruka me štiti. On mi obećava život u izobilju i stoga uspjeh i mir. Umjesto na negativne misli, oslanjam se sada na ove pozitivne, dobre, uspješne, osmišljene misli. Nebeski Otac me ljubi, stoga se oslanjam na njegovu ljubav. Svi moji osjećaji žele se natopiti božanskom ljubavlju, nježnošću, uspješnošću, mirom i zdravljem."



Bog je vrhunska inteligencija. On je jedini apsolutno inteligentan i stoga dopuštam da me njegova inteligencija impregnira, da natopi moje misli, moj intelekt, srce i dušu. Želim da Božje misli budu moje misli, Božji osjećaji moji osjećaji, Božja snaga moja snaga, da Božje vizije budu moje vizije.


Dalje se podsjeti da je Isus rekao: "Kraljevstvo je Božje među vama."

Oprosti mi, Bože, što sam negativan, što sam uplašen i uznemiren, što se bojim da neću uspjeti, što se plašim da ću stradati. Oprosti mi što pomišljam da su moji grijesi jači od tebe i da su ratovi, recesija i ljudska zloba veći i silniji od tebe. Oprosti, jer ti sa smiješkom mičeš sve što je neprijateljsko u mojoj duši, u mom životu. Zahvaljujem ti što postajem nov, što moje noge i ruke, moje tijelo i glavu, moju dušu i osjećaje, moj duh i savjest, srce, karakter i moj život, cijelu moju osobnost ispunja tvoje Kraljevstvo, tvoja prisutnost, tvoja ljubav, tvoja snaga, tvoje misli. Amen.

Dr. Tomislav Ivančić



| komentari (19) | print | # |

utorak, 10.02.2009.

Stepinčevo

Image and video hosting by TinyPic

Stepinčeva molitva

Pouzdajem se u Te, Gospodine,
raljama zloga rastu zazubnice,
u ovom času hude nesanice
ojačaj srce da ga zebnja mine.

Ti poznaš moje slabosti i mane,
podaj mi hrabrost i ustrajnost bdijenja,
molitve snagu, radost svjedočenja
i stalnost vjere, neporočne dane.

Dok vječnost hrli u otkucaj sata
i kotač mržnje bučnom zlobom škripi,
kroz sito laži tvoja svjetlost sipi,

dajem ti sebe u ime Hrvata;
a mome puku, kad se vrati tmina,
podari mudrost Srca Marijina.

Prenijeto s bloga: http//:medjugorskiglas.blog.hr



| komentari (8) | print | # |

petak, 06.02.2009.

Kako živjeti s Bogom, Kristova poruka...

Danas doživljavamo olujni vjetar koji bjesni nad
zemljom. Srca naša puna su strepnje pred
nevremenom koje se pribložava...Tko će izmaći
strahovitoj oluji uništenja? Tko može opstati u
strašnom pustošenju? Zato prijatelju, osloni se
čvrsto na Gospodina, on je utočište tvoje, utočište
naše, utočište svih vjernika. On ne dopušta da itko
propadne tko Njega zaziva. Moli ga da ti pomogne,
da te zaštiti. Vjeruj da je Bog tvoj otac nebeski.
Usmjeri svoj pogled k Njemu, moli Ga , živi i ovdje
s Njim.Tada će nad tobom izići Božje sunce,
Njegova ljubav, Njegova snaga kojom nas grije,
Njegovo milosrđe kojim nas spašava. Molitvom
dolazi nova snaga u tvoje srce, snaga pouzdanja.
Ti ćeš znati da te On ljubi i vodi. Plašt njegova
milosrđa će te ogrnuti. Bog te štiti, vodi, On se brine
za tebe. Bog te grije suncem ljubavi koja je On sam.

Kada se okrećeš prema suncu ljubavi, tada će
tvrdoća tvoje duše omekšati te ćeš iskusiti novu
ljubav, Božju ljubav koja grije. Iskusit ćeš proljeće
života. Živi s Bogom, tada ćeš se ispuniti snagom
njegova spasiteljskog duha. Ali, budi strpljiv, i izdržljiv.
Proljeću treba nekoliko tjedana dok ne izniknu i
procvjetaju sve biljke. Pomiri se sa svima, oprosti sebi,
oprosti svima i moli Ga da ti pomogne praštati i znati
ljubiti, moli ga da potiče tvoju vjeru, vjeru bez straha,
punu nade, radosti postojanja, budi ustrajan u molitvi
i strpljivosti gledajući vrt života i rasta kada doživljavaš
novo cvjetanje i plodove. Napravi slijedeći korak za sebe,
jer nema puno vremena. Predaj mu svoje grijehe i prihvati
ponovo svoj križ, pridrži ga zajedno sa Kristom na spas
mnogih. Bog je tu, i poziva te na novi put, na poninu života...
Očekuje tvoju ruku da te povede, On te ljubi, zapamti to...

Krisrova poruka John Learyju od 16.08.2008.;

"Narode Moj, vi svakoga dana vodite borbu sa zlim u svemu
što činitete, tako da se ne može nijekati njegovo postojanje.
Oni koji kažu da nema đavla niječu samu stvarnost postojanja
i čak svojih grijeha. Ali, Ja vidim sve vaše grijehe i nakane
vašeg srca koje su vas navele na grijeh. Vi možete varati
ljude na zemlji, ali Ja vidim sve što činite i sudit će vam se po
vašim djelima. Đavao poprima različite oblike, od ružnik pa
čak do anđela svjetla. Bilo kakvo navođenje na grijeh, grešne
užitke ili grešne svjetovne želje dolazi od njega da vas zavede
svojim lažima. On se služi neumjerenošću i traćenjem vremena
da vam ukrade vaše molitveno vrijeme. Kad vas anđeo-čuvar
potiče na neko dobro djelo, đavao će tada pokušati da vas uvjeri
da to ne činite jer je to dosta neugodno ili neprikladno za vaše
sebično vrijeme. Činite stvari iz ljubavi prema Meni i ljubavi
prema vašem bližnjemu i odbijte da vas vodi da činite nešto
protivno od onoga što bi ste rado učinili. Vi morate naći vremena
za molitvu i dobra djela i ne tratiti čitavo vrijeme na zabavljanje.
Kada se jednom naučite odricati i sve Meni predati, tada će
te biti na pravom putu u nebo, baš kao što su djeca ovisna
o svojim roditeljima."

Prenijeto s bloga: http//:evandjeljeumolitvama.blog.hr



| komentari (14) | print | # |

srijeda, 04.02.2009.

Gospina mjesečna poruka vidjelici Mirjani, 2. veljače 2009. godine

Image and video hosting by TinyPic

Ne gubimo vrijeme

Prohode dani, a vrijeme svome kraju teče. Dočekat će nas preobraženo u novom nebu i zemlji, predati u ruke Gospodinove sve ono što je bilo prožeto ljubavlju, što je iz nje izniklo i u njoj raslo. U vječnosti će ostati zapisana dobrota i darivanje, žrtva i odricanje, blagost i poniznost, nježnost i čistoća. A sve ostalo, zajedno sa zavodljivošću svijeta, završit će u ropotarnici kneza propasti, odijeljeno od istine i svjetlosti.
Opet mi na pamet padaju Gospine riječi koje je izgovorila na počecima ukazanja, kad nas je obavijestila da Bog postoji i da nas puno ljubi. Od tada se ipak puno toga promijenilo jer su međugorske milosti dječici pokazale put koji vodi u kraljevstvo svih radosti, koji ozdravlja i preporođuje, koji oslobađa srca iz labirinta laži.
Danas Gospa sije svoje riječi na puno plodnije tlo od onoga kakvo je bilo u prvim danima njezina dolaska među nas. Nakon gotovo tri desetljeća izrasla su velika stabla vjere koja snažnim krošnjama štite oranicu od zavodnikova vjetra i oluje i tako sprječavaju osipanje rodne zemlje, iz koje niče, raste i zrije zlatno klasje njezinih poruka. Ipak, Prečista još uvijek nije zadovoljna našim odazivom, boli je sljepoća i gluhoća zavedene djece. Strpljivošću nas požuruje da se priključimo tajni Velikog Božjeg plana, kad će nebesko milosrđe svakoj duši dati mogućnost pomirenja i tako joj pružiti priliku da izbjegne ne samo ponore paklenog zjala, već i čistilišne muke.
Gospa nas u najnovijoj poruci ponovno podsjeća na neizmjernost Božje ljubavi i jasno nam otkriva razlog svog dugogodišnjeg boravka među nama. Vapijućim i usrdnim glasom spočitava nam mlakost i neodlučnost, podsjećajući nas na Božje strpljenje i dobrotu kojom je ispunjeno ovo milosno vrijeme, otkrivajući nam beskrajnu Očevu ljubav kojom čeka izgubljenu djecu. Zato joj i dopušta da tako dugo bude s nama, da nam ljepotom svoga glasa i čistoćom svoga srca pomogne prepoznati svjetlost u kojoj ćemo otkriti radost koja je za nas od početka pripravljena, a koju nam već danas daje u Euharistijskom kruhu. To je svjetlost kojom nas poziva na obraćenje, u kojoj je okus vječnosti, blagost i toplina, u kojoj se prelijevaju mirisi rajskoga vrta, iz koje izvire vrelo milosrđa. Sve je za nas pripremljeno, sve nam je dano, a mi trebamo s povjerenjem otvoriti srca i činiti djela ljubavi, biti spremni za ono što Bog od nas traži, prikloniti se sjaju njegove volje. Stvoritelj čeka da se naša srca ujedine u kršćanskoj ljubavi i milosrđu, da svi budemo jedno u Kristu.

Image and video hosting by TinyPic

Čitavo je čovječanstvo ranjeno zlom kao nikada do sada, a nebo će nas izravnim pohodom u stvarnost punu nevjere i nesigurnosti izvući iz pandža zvijeri, lažnog proroka i zmije. A da se ne bi oduljilo vrijeme patnje i pokore, Bogu i Majci potrebna je suradnja što većeg broja dječice, naša predanost i ljubav, naša iskrenost i poštenje.
Gospa nam u posljednjoj poruci, izričito i naglašeno spominje vrijeme kojem nismo gospodari, koje nam može biti na korist, ali i na propast. Kao prvo, ne znamo čas kad će nas Gospodin pozvati sebi, a kao drugo, ne znamo trenutak kad će vrijeme prestati teći, kad će se danu muka pretvoriti u radost.
Zahvalimo Majci što nam je suhoću vjere osvježila rosom svojih riječi, što nam je obnovila živodajnost Radosne vijesti, što nam je pokazala da je nebo s nama, što nam je svojom nazočnošću vratila hrabrost i povjerenje, što nas je naučila da se nemamo čega bojati. Veliki su plodovi njezinih ukazanja, njezinih neumornih dolazaka među nas, njezine ustrajnosti da nas privede putu i njezine uloge u spasenjskom planu.
Nažalost, mi još uvijek lamentiramo oko toga jesu li nam ukazanja potrebna ili nisu, moramo li u njih vjerovati ili ne, trebamo li ih živjeti ili odmahivati rukom. A što bi danas bez njih bilo? Još veće rasulo u Kristovoj Crkvi, još veća hladnoća u zavedenim srcima, još više izgubljenih što tumaraju pokraj puta. Ako je nebo, s razlogom, odlučilo da nam pošalje Majku, onda bez kolebanja takvu milost moramo i prihvatiti, radovati se i zahvaljivati. Valjda Gospodin bolje od nas zna što nam je potrebno, što će nas okrijepiti i što će nam donijeti mir i utjehu.

prenijeto s bloga http//:medjugorskiglas.blog.hr



| komentari (5) | print | # |

nedjelja, 01.02.2009.

Međugorski glas

Gospina mjesečna poruka vidjelici Mariji, 25. siječnja 2009. godine

Image and video hosting by TinyPic

Zaljubimo se u život vječni

Neka se milozvučnost širi, neka obostrano teče iz vrela rajske radosti i ljepote naših srdaca, neka se blagoslovljene i zagovorne Djevičine molitve plodonosno uliju u zdenac duša, neka iz njih nahrupi pjesma zahvalnosti i odanosti. A darovano sjeme vjere, koje je Gospa, sjajem Duha Svetoga, posadila u naša srca, trebamo s povjerenjem i ljubavlju ponovno predati čistoći Srca Bezgrješnoga, u kojem će ono rasti i donositi plodove, u kojem će se oslikavati pročišćena jasnoća naših bića. Nama je priznati i prihvatiti milosti što se slijevaju iz dobrote i milosrđa, na njih odgovoriti dubokom i iskrenom molitvom, žarkim proplamsajem predanosti i prepuštanjem svjetlosti koja liječi, oplemenjuje i preobražava. Do kraja se predajući Gospinu srcu, mi u stvari prekoračujemo prag vječnosti, uranjamo u raskoš radosti i krasote, upoznajemo ljubav Božju, kupamo se u sjaju njegove volje, odmaramo se u stvaralačkom miru i beskrajnom prostranstvu slobode i tako oslobođeni prolaznosti i navezanosti, odbacujemo brjeme tjeskobe i gorčine. A Majka nam obećava da će sve naše molitve, kojima se odazivamo Gospodinovu pozivu, a koje su skupljene u riznici njezina Prečistom srcu, biti predane Isusu za spas naših duša, biti zalog nadi u kojoj buja život vječni ili kako pjesma kaže: Prosut će radost u nebeske zjene/ plodovi zlatni međugorskog klasja. A put spasenja je put molitve koji vodi u ljepotu, otklanja sumnje i prepoznaje stranputice. A molitva bez Gospe i nema pravu snagu jer ona je najveća moliteljica i zagovornica pred licem Božjim, ponizna službenica, prožeta neizrecivom ljubavlju, dobrotom i svjetlošću Presvetog Trojstva
A mi bismo se, kako nas Gospa uči, trebali zaljubiti u život vječni, misliti na vječnost i trajati u njezinu sjaju, koji je već sada u nama i oko nas, koji nas ispunja radošću, koji nas, unatoč prividima i mukama svakodnevlja, preplavljuje ljepotom na koju često ne znamo odgovoriti i koju, u svojoj zaslijepljenosti i nepotrebnim ovisnostima, gotovo i ne vidimo. A naša budućnost nije propadljivost i smrt, već kraljevstvo nebesko u kojem nas čekaju radosti nad radostima i ljepota nad ljepotama. Sve što je zemaljsko treba služiti nama jer Bog nam je dao svijet da ga sebi podložimo, a ne da postanemo robovi vlastitih umotvorina i zabluda te se klanjamo osobama i stvarima i priklanjamo mudrosti svijeta, prepustivši se zakonu kneza propasti.
A mi smo, eto, na krivom putu, srljamo u vlastitu propast, svađamo se i gložimo, ratujemo i ubijamo, mrzimo i zavidimo, iskorištavamo i omalovažavamo, razaramo i uništavamo, nanosimo boli bližnjima i onečišćujemo vlastita srca. Govorimo o ljubavi, a živimo površnost, ne znamo praštati, ne umijemo se poniziti, ne razumijemo jednostavnost velikodušnosti i odricanja, ne uspijevamo napraviti ni najmanji koračić koji vodi na put istine, koji nam ozdravlja sljepoću i vraća slušnost. Začarani iluzijama i uspavani lažnim obećanjima, nestrpljivo iščekujemo čudo koje će nas izvući iz nemoći, obamrlosti i pospanosti, sanjamo da se dogodi preokret bez našeg aktivnog sudjelovanja u zbivanjima, pasivno promatramo gaženje Božjih zapovijedi i mlako niječemo ramenima. Velike su preprjeke koje nas dijele od punine jer ne shvaćamo da smo na Zemlji tek prolaznici kojima je zadaća činiti djela ljubavi, radovati bližnje i žrtvovati se za one koji još ne upoznaše ljubav Božju.
Pozna Gospa naše slabosti i zato nam poručuje da ćemo samo uz njezinu pomoć uspjeti otvoriti oči, da ćemo tek u mudrosti njezina glasa i jasnoći Prečistog srca otkriti obnoviteljsku snagu kojom možemo i brda premještati, da ćemo tek iskrenom i dubokom molitvom odškrinuti vrata nebeske stvarnosti, da će nam se u njezinoj blizini preporoditi srca, vratiti izgubljeno povjerenje i hrabrost. Jer onaj tko traje u plamenu ljubavi nema se čega plašiti, nije podložan nikakvim ustupcima koje nudi svijet, mrska mu je laž i prenavljanje, odurna mu je dvoličnost i licemjerje, isprazna koristoljubivost i gramzljivost.
Moramo priznati da je Marija u Međugorju, ispunjena svjetlošću Duha istine, mnoge probudila iz pospanosti i učmalosti, da je obnovila ljepotu vjere, da je svijetom proširila evangelizatorski duh, da je mnoge raspršene ovčice vratila u Isusovo stado, da je ozdravljujućim melemom preporodila duše i tijela, da nam je ponovno otkrila snagu molitve, ljepotu Euharistijskog klanjanja i čašćenje križa Gospodinova. Zato nam je toliko puta i ponovila da se nije umorila i da se nikada neće umoriti jer su u pitanju životi njezine dječice.
Kako je lijepo čuti Gospine riječi kojima nas obavještava da njezin dugogodišnji ostanak u Međugorju nije bio uzaludan jer puno dječice živi njezine poruke. A još je ljepše čuti kada nam kaže kako obraćenici i sami shvaćaju da su na putu svetosti koja vodi prema vječnosti. Iz promjena koje su nastale u njihovim životima, razlila se rijeka milosti koja donosi preobražaj u bližu i daljnu okolinu. I sami vide kako svjedočka riječ i život utječu na one koje sretaju na putu, kako i sami, prepušteni svjetlosti, mogu činiti djela za koja do jučer nisu ni sanjali da ih mogu ostvariti. A tek znakovi i nesvakidašnja iskustva Božje blizine najbolje im govore da su na pravom putu, da im treba još više rasti u svetosti i prepoznavati krjeposti koje im se nude.
Zahvalimo Posrednici svih milosti što je za nas od Gospodima isprosila darove koji nas mijenjaju i preporođuju, koji nam otkrivaju smisao i ljepotu življenja, koji nas vraćaju izvoru naših duša. Unaprijed joj zahvalimo za dane što dohode, za milosno vrijeme u kojem će ublažiti gnjev Božje pravednosti, za nježnost, ljubav i požrtvovanost kojom će nas štititi pred navalama zloga kad se počnu događati međugorske tajne.
A dotle, pokažimo da smo Gospina dječica, uzljubimo Mariju, priđimo Majčici s potpunim povjerenjem, otvorimo joj srca i predajmo joj se čitavim bićem. Napravimo bar mali korak koji vodi u dubinu njezina srca, u središte svih radosti i milina. Osluhnimo glas koji nas zove još od fatimskih vremena: „Posvetite se mome Bezgrješnom Srcu!“

Post je objavljen 25.01.2009. u 19:45 sati.

prenijeto s bloga http//:medjugorskiglas.blog.hr



| komentari (9) | print | # |

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se