kolovoz, 2008 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31

Studeni 2010 (1)
Listopad 2010 (1)
Lipanj 2010 (1)
Travanj 2010 (1)
Ožujak 2010 (1)
Prosinac 2009 (1)
Kolovoz 2009 (2)
Lipanj 2009 (1)
Svibanj 2009 (1)
Travanj 2009 (17)
Ožujak 2009 (9)
Veljača 2009 (9)
Siječanj 2009 (3)
Prosinac 2008 (7)
Studeni 2008 (13)
Listopad 2008 (7)
Rujan 2008 (8)
Kolovoz 2008 (22)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Komentari On/Off

Opis bloga

Zovem se Branko. Iz Osjeka sam i na ovom blogu ću pisati o duhovnosti. Ovaj blog kao i još pet blogova koje uređujem imaju jedini smisao, a to je da su svi usmjereni na slavljenje Gospodina! Vjerujem da ćete i ovaj podržati svojim posjetama i komentarima! Dobrodošli i Bog vas blagoslovio! Don Branko.

Image








e-mail: DonBranko







Powered by eSnips.com


Powered by eSnips.com

Image
Portal o molitvi!








Linkovi

Vapaj golgote
Vapaj Golgote blog o duhovnosti!
Karizmatizam
Blog o karizmatizmu!
Križ života
Križ života blog o duhovnosti!
Hrvatski Domobran
Hrvatski Domobran blog o duhovnosti!
Riječ života
Ruječ života blog o duhovnosti!
Blog.hr
Blog servis
Ništavnost ženidbe
Stranica o ništavnosti ženidbe

Radio Marija program uživo
HKR program uživo
Web Bublija
Časoslov
MOLITVE
Naš put
Kriste hvala Ti
Pater Luka Rađa
ŽUSK-Sisak
Barbarella
zarsipozvaomene
ZA DOMOVINU I KRISTA
agape ofcica
spasi nas
betanija
zrno gorusice
more nade
mladen
ani
don Branko
sve-mirac
Vicko
Evanđelje u molitvama
prodotes
Sveci
mp3 NE BOJ SE
HRVATSKA, LJUBAVI MOJA
HRVATSKA REPUBLIKA
SAVEZNA BiH

Duhovna glazba

Dajemo Ti Hvalu!
Boomp3.com
Drvo Križa!
Boomp3.com
Kao Marija Isuse!
Boomp3.com
U Božjim očima
Boomp3.com
Diva Grabovčeva
Boomp3.com
Zovemo Te!
Boomp3.com

Duhovna misao

Powered by eSnips.com







































Free Web Site Counters
Free Web Site Counters

koliko vas gleda blog
upravo sad:





četvrtak, 21.08.2008.

Razlikovanje duhova

Uvod

"Pravila kako zamijetiti u duši i proniknuti različita nadahnuća što se u njoj bude, ne bismo li prionuli uz dobra, a otjerali zla. Najviše bi odgovarala za prvi tjedan." (DV 313.)

1. Kad ideš iz zla u gore
Kad ideš iz zla u gore, zli duh ti dočarava prividne naslade i sjetilne užitke da bi te što duže zadržao na putu zla i utvrdio te u tvom ropstvu. Dobri duh djeluje na suprotan način: oštro te pogađa u srce i grize ti savjest da bi uvidio da si na krivom putu. (Usp. DV 314)
2. Kad se želiš osloboditi zla i tražiš dobro

2.1. Kako djeluju duhovi kad kreneš putem dobra
Image
Kada se želiš osloboditi zla i tražiš dobro, dobri duh te hrabri i jača, tješi, nadahnjuje, smiruje, zna ganuti do suza, olakšava put uklanjajući različite zapreke. Zli duh te, naprotiv, muči, žalosti, uznemiruje lažnim razlozima, daje osjećaj krivnje i postavlja različite zapreke da ne bi napredovao na putu dobra. (Usp. DV 315) Dobri duh ti daje duhovnu utjehu, a zli duh te vodi do duhovne zapuštenosti, potištenosti, suše.
Duhovna utjeha je stanje u kojem doživljavaš Božju blizinu. Postoji više vrsta duhovne utjehe. One se razlikuju po načinu doživljavanja Božje prisutnosti. Prva je najsnažnija, ali i najnesigurnija. Nalik je na ljetnu kišu koja sve osvježava, ali i brzo prolazi. Tu utjehu možeš prepoznati u sebi kao unutrašnje ganuće koje može dovesti i do suza i koje rasplamsava tvoju ljubav prema Bogu te prema svakom stvorenju, ali samo u njemu i radi njega. Druga vrsta utjehe je manje snažna, ali i sigurnija. Nalik je na potok koji prolazi kroz vrt i natapa ga. Osjećaš je u sebi kao unutarnju radost koja te privlači k duhovnim stvarima, k ljubavi prema Bogu i služenju bližnjima s vedrinom i mirom srca. Treća vrsta utjehe je ona po kojoj rastu u tebi vjera, nada i ljubav. Nju gotovo i ne osjećaš, ali je ona najsigurnija. Može se usporediti s podzemnim vodama koje se ne vide, ali koje natapaju zemlju i donose život. (Usp. DV 316)
Duhovna suša, potištenost, zapuštenost stanje je u kojem ne doživljavaš Božju blizinu te se osjećaš sam i napušten. To je stanje suprotno duhovnoj utjesi.
Bio bi to npr. mrak i nemir u duši, pobude na sve što je nisko i čisto zemaljsko, nemirno uzrujavanje, napasti što potiču na malodušnost, bez pouzdanja i ljubavi, gdje dušu skroz naskroz obuzme lijenost i mlakost, žalost, baš kao da je posve rastavljena od svoga Stvoritelja i Gospodina. Kao što se utjeha protivi potištenosti, tako su i misli što se rađaju iz nje, protivne mislima što proizlaze iz zapuštenosti." (DV 317.)

2.2. Što činiti u vrijeme duhovne zapuštenosti
Image






















"Peto pravilo. - U vrijeme duhovne zapušštenosti ne valja ništa mijenjati, već stajati čvrsto i nepokolebljivo u odlukama i odredbama što ih je tko obdržavao dan prije te zapuštenosti ili, bolje, u zasadama i planovima što se na njih nakanio u prijašnjoj utjesi. Kao što nas, naime, za vrijeme utjehe uglavnom vodi i nadahnjuje dobri duh, to isto polazi u potištenosti za rukom duhu tame, a jedva smo u stanju da po njegovim savjetima pokročimo sigurnim putem." (DV 318.)

"Šesto pravilo. - Premda za potištenosti nije dobro mijenjati prvotne odluke, ipak će dobrano koristiti ako se snažno uhvatimo ukoštac sa samom dosadom te se npr. dadnemo više na molitvu, razmatranje, marljivo ispitivanje savjesti te da pronalazimo kakav zgodniji način
pokore.""(DV 319)

"Sedmo pravilo. - Tko je potišten, neka promisli kako ga Gospodin prepušta vlastitim prirodnim silama ne bi li se sam suprotstavio neprijateljevu previranju i napastovanju. S pomoću je Božjom to svakako u stanju, jer ga ona nikad ne napušta, nego se samo pritajila. Gospodin mu je, naime, uskratio očitu i veliku revnost, snažnu ljubav s intenzivnijom milošću, ali mu ipak ostavlja dovoljnu milost, potrebnu za vječno spasenje." (DV 320.)

a u potištenosti neka se, naprotiv, sjeća kako s milošću Božjom može mnogo toga podnijeti u borbi protiv neprijatelja, samo da crpe snagu u svom Stvoritelju i Gospodinu." (DV 324b)

"Osmo pravilo. - Za vrijeme potištenosti neka se svatko učvršćuje u izdržljivosti koja suzbija napasti što ga snađoše. Neka sebe uvjerava da će mu naskoro zasjati utjeha. Može se u tom pravcu poslužiti i zahvatima iz šestog pravila kojima će se hvatati s dosadom ukoštac." (DV 321)

"Deveto pravilo. - Tri su glavna razloga zašto nas obuzima potištenost.

1) Prvi je taj što smo bili mlaki, lijeni i nemarni u svojim duhovnim vježbama te na taj način izgubismo duhovnu utjehu zbog vlastitih pogrešaka.

2) Drugi je razlog kušnja gdje će se pokazati jesmo li već koliko-toliko dorasli službi Božjoj, jesmo li ikako u stanju da se učvršćujemo u njoj i bez tolikog obilja utjehe i neobičnih milosti.

3) Treći je razlog da bismo na temelju iskustva doista do u dno duše doživjeli te bi nas skroz naskroz obuzela svijest kako nije u našoj ruci da dođemo do velike pobožnosti, žarke ljubavi, suza ili kakve duhovne utjehe ili da je sačuvamo, već je sve to dar i milost Boga, Gospodina našega. Tako nećemo savijati gnijezdo na varavu terenu niti dizati glave u nekakvoj oholoj taštini, nit ćemo sebi prisvajati svoju pobožnost ni ikakve nijanse duhovne utjehe." (DV 322.)

2.1. Što činiti u vrijeme duhovne utjehe
Image






















"Deseto pravilo. - Snađe li koga utjeha, neka misli na to čemu će biti dorastao kad ga obuzme potištenost i neka protiv nje unaprijed skuplja nove sile." (DV 323.)

"Jedanaesto pravilo. - Koga je snašla utjeha, neka se po mogućnosti nastoji što dublje poniziti, sjeća se kako je malo u stanju kad ga obuzme dosada te će ostati bez milosti ove utjehe." (DV 324a)

"Dvanaesto pravilo. - Neprijatelj je nalik na ženu. Pred jakim je on kukavica, a silan pred plašljivcem. Ženi je svojstveno da u svađi s čovjekom odmah gubi srčanost te stane bježati čim ovaj pokaže da se ne boji. Stane li, međutim, muž uzmicati, gubiti srčanost, tko će živ postaviti brane te izmjeriti snagu srdžbi, osvetljivosti i bijesu žene? Takav je i neprijatelj. I njegova je osobina da gubi snagu i srčanost (napasti se povlače) čim osoba koja nastoji oko duhovnog života pokaže neustrašivost u borbi s neprijateljem te se čvrsto hvata ukoštac s napastima i laća onoga što je njima dijametralno protivno. Stane li se, naprotiv, u napastima plašiti, počne li gubiti srčanost, tad nema na svijetu takve bestijalne zvijeri kao što je nprijatelj ljudske naravi dok u svojoj neizrecivoj zlobi provodi vlastite paklene namisli." (DV 325.)
"Četrnaesto pravilo. - On se vlada poput vojskovođe, kao vođa čete koji pokušava osvojiti i opljačkati tvrđavu. Kako, naime, zapovjednik i vođa čete, čim postavi tabor, stane odmah izviđati protivničku snagu i položaje utvrda, a tek onda počne navaljivati, i to s najslabije strane, tako i neprijatelj ljudskoga roda uhodi te sa svih strana napipava svaku našu bogoslovnu, stožernu i ćudorednu krepost. Kad napokon utvrdi gdje je naša najslabija točka, najmanje dorasla zahtjevima vječnoga spasenja, odande on nasrće i pokušava nas svladati." (DV 327.)

"Trinaesto pravilo. - Vlada se također poput lažnog ljubavnika kome je mnogo stalo da ostane skrovit i prikriven. Kao što laskavac koji slatkim riječima malo-pomalo mami kćerku dobra oca ili zavodi ženu čestita muža želi da njegove riječi pod svaku cijenu ostanu tajne, a upravo mu je nesnosno i užasno mrsko otkriva li kćerka ocu, a žena mužu te laskave riječi te će taj lako pohvatati sve konce njegovoj prozirnoj igri. Lisac odmah razabire kako mu pade iz ruke oružje kojim se latio posla. Takav je i neprijatelj ljudske naravi. kad lukavo nagovara i zavodi pravednu dušu, stalo mu je i od srca želi da svi pokušaji ostanu tajni, a velika ga muka hvata čim duša otkriva iskusnom ispovjedniku ili duhovnoj osobi koja se razumije u zlobne đavolske lukavštine. Jadan uviđa kako mu nestaje tlo pod nogama Započeta mu zloća neće poći za rukom, budući da su se otkrile njegove očite spletke." (DV 326.)

3. Kad napredujemo od dobrog k boljem

3.1. Djelovanje dobrog duha

"Pravila kako zamijetiti u duši te savršenije proniknuti u različita nadahnuća i raspoznavati ih. Odgovarala bi više za drugi tjedan." (DV 328.)

"Prvo pravilo. - Bogu je i njegovim anđelima svojstveno da svojim djelovanjem unose u nas pravo veselje i duševnu radost. Uklanjaju svaku žalost i zbunjenost koju u nama budi neprijatelj. Ovomu je opet vlastito boriti se protiv takve radosti i duhovne utjehe, služiti se prividnim razlozima, cjepidlačarenjem i upornim zavaravanjem." (DV 329.)

"Drugo pravilo. - Jedini Bog, naš Gospodin, može dušu napuniti utjehom bez prethodnoga uzroka, jer samo je Stvoritelj vlastan unići, izići i djelovati u duši, svu je raspaliti ljubavlju prema svom božanskom veličanstvu. Velim bez uzroka, bez ikakva prethodnog osjećaja, bez spoznaje ikakva predmeta, budući da bi se ta utjeha inače mogla posve prirodno temljiti na umnom i voljnom djelovanju." (DV 330.)

"Peto pravilo. - Treba budno pripaziti na redoslijed misli: ako je u svemu dobar i početak i sredina i krajevi, odiše li sve samo po dobru, bio bi to dokaz dobrog anđela. Ako li se u tok i razvoj misli malo-pomalo ušuljalo zlo, čovjek se rastresa, nadolazi nešto manjkavo, slabije od onoga na što se duša nakanila, postaje li mlitava, uznemiruje se i buni u svome spokojnom miru što ga je prije uživala, bilo bi odatle više nego očito kako se u stvar negdje upleo zao duh, neprijatelj našega napretka i vječnoga spasenja." (DV 333)

"Sedmo pravilo. - U dobrih koji čvrsto pokročiše na putu prema još boljem dobri anđeo potiče dušu milo, lagano i blago, poput kaplje što ulazi u spužvu, a zli je duh, naprotiv, dira oštro, bučno, uz nekakakav nemir, kao kada kap vode udari o kamen. Kod zlih koji udariše putem prema sve goremu spomenuti dusi djeluju na suprotan način. Razlog je tome raspoloženje duše, tj. protivi li se, naime, ili slaže s rečenim anđelima. Kad se oni sukobljavaju, poticaji ulaze s bukom i odjekom, lako se zamjećuju, a kad se slažu, onda ulaze tihano, baš kako se otvaraju vrata u vlastitu kuću." (DV 335.)

3.2. Djelovanje zlog duha

"Prvo pravilo. - Bogu je i njegovim anđelima svojstveno da svojim djelovanjem unose u nas pravo veselje i duševnu radost. Uklanjaju svaku žalost i zbunjenost koju u nama budi neprijatelj. Ovomu je opet vlastito boriti se protiv takve radosti i duhovne utjehe, služiti se prividnim razlozima, cjepidlačarenjem i upornim zavaravanjem." (DV 329.)

"Treće pravilo. - S uzrokom može u dušu unijeti utjehu i dobri i zli anđeo, ali s protivnom svrhom. Dobri je anđeo daje radi duhovnog napretka da ona poraste i penje se od dobra još prema boljem, a zli duh, naprotiv, ne bi li je kako uvukao u svoje mutne vode i naveo na zlo." (DV 331.)

"Četvrto pravilo. - Zlom je anđelu svojstveno pretvarati se u anđela svjetla. On ulazi svirajući u iste žice s pobožnom dušom, a naposljetku izvodi na njima svoju nepatvorenu ariju, tj. isprva budi u duši dobre i svete misli, skladne s njezinim pravedim raspoloženjem, a onda malo-pomalo pripazi kako bi se iz njih izvukao te, pun najpodlijih namjera, dušu zamotao i svu je isprepleo svojim prikrivenim zamkama i mrežama." (DV 332.)

"Peto pravilo. - Treba budno pripaziti na redoslijed misli: ako je u svemu dobar i početak i sredina i krajevi, odiše li sve samo po dobru, bio bi to dokaz dobrog anđela. Ako li se u tok i razvoj misli malo-pomalo ušuljalo zlo, čovjek se rastresa, nadolazi nešto manjkavo, slabije od onoga na što se duša nakanila, postaje li mlitava, uznemiruje se i buni u svome spokojnom miru što ga je prije uživala, bilo bi odatle više nego očito kako se u stvar negdje upleo zao duh, neprijatelj našega napretka i vječnoga spasenja." (DV 333)

"Šesto pravilo. - Pošto smo neprijatelja ljudskog roda zamijetili te ušli u trag njegovu zmijskome repu, uočili njegov konačni uspjeh u koji nas je uvukao, bit će za svakoga tko je doživio takvu napast i te kako probitačno da smjesta provjeri čitav tok dobrih misli što ih je neprijatelj isprva došaptavao, način kako je zlobnik iz te početne faze polako istisikivao slast i duhovnu radost kojom je dušu uspio uljuljavati te prevesti je žednu preko vode do svoje opake namjere. Tako će se ubuduće na temelju stečenog iskustva kad je već proniknula njegovu taktiku i utvrdila posupak, bolje čuvati njegovih već davno uhodanih prijevara." (DV 334.)

"Sedmo pravilo. - U dobrih koji čvrsto pokročiše na putu prema još boljem dobri anđeo potiče dušu milo, lagano i blago, poput kaplje što ulazi u spužvu, a zli je duh, naprotiv, dira oštro, bučno, uz nekakakav nemir, kao kada kap vode udari o kamen. Kod zlih koji udariše putem prema sve goremu spomenuti dusi djeluju na suprotan način. Razlog je tome raspoloženje duše, tj. protivi li se, naime, ili slaže s rečenim anđelima. Kad se oni sukobljavaju, poticaji ulaze s bukom i odjekom, lako se zamjećuju, a kad se slažu, onda ulaze tihano, baš kako se otvaraju vrata u vlastitu kuću." (DV 335.)

"Osmo pravilo. - Kad je utjeha bez uzroka, tu onda nema mjesta prijevari, budući da sve potječe od samoga Boga, Gospodina našega, kako je već rečeno. Ipak će duhovna osoba koju Gospod pohađa takvom utjehom budno i pomno voditi računa o razlici između vremena kad rečena utjeha doista traje i djeluje od onog doba kasnije kada duša ostaje, zagijana i sva prožeta dojmovima i posljedicama minule utjehe, ali za toga drugog vremena zna duša gdjekada vlastitim umovanjem, uobičajenim zaključivanjem, poimanjem i prosuđivanjem stvarati pojedine odluke već i pod utjecajem dobroga i zlog duha. Tih zamisli, dakle, ne dobiva više izravno do Boga, Gospodina našega. Stoga treba sve to dobro izvidjeti prije nego što im dadnemo potpuno povjerenje te ih stanemo provoditi u djelo." (DV 336.)



| komentari (5) | print | # |

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.