nedjelja, 07.12.2008.

Andeo poklonjen 88-e


Andeo isklesan od najljepseg dijamanta
ovog svijeta..
Oci poklonjene tek ponekom sretniku,
da ga pogledaju u prolazu,
i meni, da ih promatram iz dana u dan,
da osjetim srecu koju mi je Bog darovao `88-e.
Da promatram svog andela,
Da osluskujem njegovo pjevusenje,
Da me nasmije,moj andeo,
Da me podsjeti, moj andeo,
Da me zagrli i utjesi...
Moj andeo...
Kolika sreca ovog svijeta
ovisi o mom andelčiću.
Kolika jutra prenose bljestavilo
na njenim rukama.
Kolike noci udisu
njenu dobrotu....
Ovih dana, promatram svog andelčića,
u nadi da cu pronaci pravu rijec...
Pravi poklon, darujem iz srca...
Rijec je prekratka, rijec nije dovoljna,
Pjesma je sve sto joj mogu pokloniti
Osjecaji zapisani na papiru,
Sve su sto je vrijedno ovog zivota...
Osjecaji koji plove,
kao brod bez jarbola u moru mirnih snova.

p.s.ovako...ugasila sam face, previse vremena provodila tamo i nije bio u funkciji u kojoj sam ja namjeravala...tako da cu se vise posvetit blogu..da, ostvarila sam si nakon dugo vremena jednu zelju, a to je plesna skola...
i bas uzivam u latino plesovima..presavrseno mi je sve i hepi sam, bas ispunjena ...toliiko od merii..pozdrav svima...


19:49 | Komentari (1) | Print | ^ |

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.