dugenoci

ponedjeljak, 23.06.2008.

Život...

Jučer sam došao na grob prijatelja.....
nisam razmišljao o njemu, gledao
sam u drveće što ga povija vjetar
livadu, ogradu, ptice... nebo...

Razmišaljao sam kako je sve to
stvoreno, otkud prirodi takvo znanje,
što je naše postojanje, kakva je
sve to velika slučajnost, naše
postojanje život... sve, koje je to
čudo prirode.
Vratim misli na prijatelja, kakav je
to dar imao što je postojao, što je
živio, život je veliko čudo prirode,
vidio je čuda oko sebe, svaki dio
gdje god se okrenete je čudo. U
nama su djelovi eksplozija zvijezda
uništavanje i stvaranje, uvjek ide
jedno uz drugo. Njegov život je
nestao, ali priroda je nešto zato
stvorila, on je stvorio i stvara dok
ga nema.
Život je previše dragocjen, svaki
dan trebamo živjeti, ne treba biti
ljut, tužan, razočaran. Treba biti
sretan radi vlastitog postojajna
diviti se svemu što vidite i sebi,
shvatiti bit postojanja, otvoriti
misli i voljet i biti voljen... tada
će biti svaki dan proživljen kako
treba....

23.06.2008. u 23:45 • 13 Komentara • Print • #

srijeda, 18.06.2008.

Jadnici

Ima ovdje na net-u svakavih jadnih, opterećenih, frustriranih ljudi...
Desi se da ih sretnemo i u stvarnom životu. Žao mi je njih, liječe
svoje frustracije tako što ih pokušavaju prenijeti na druge, pa ako
tu uspiju, onda su zločesto sretni.
Tako je jedna takva osoba ponovila kod mene na komentarima
puno puta da mi je blog jadan da ga obrišem. Mislo sam da na to
neću reagirati, pa na to i nebi, da se nisam sjetio te jadne osobe,
koja je toliko nesretna, da to piše tako nešto po nečijim blogovima.
Da ima prave prijatelje, oni bi pomogli, ali takvi ljudi nemaju nikog i
to je tragično za njih. Život je toliko vrijedan, a oni svoj uništavaju i
odbacuju. Sakrivaju se iza interneta, pokušavaju sa nekim doći
u kontakt, ali takvi kakvi jesu, ni ovdje ne mogu imati niti virtualne
prijatelje. Jer pravo lice se brzo pokaže..... Pomoći im nema,
oni su osuđeni da tako žive...
Prave vrijednosti su oko nas, a to su prijatelji, obitelj, zdravlje.
Sve drugo manje je važno......

18.06.2008. u 13:06 • 13 Komentara • Print • #

ponedjeljak, 09.06.2008.

Nešto i dobro...

Kažu, treba pronaći zadovoljstvo u sitnicama .....
U zadnje vrijeme, nema baš nekih lijepih događaja.
Strpljivost je vrlina koju baš i nemam, ne želim
biti strpljiv, kad se nešto može odmah, onda to ne
želim čekati, želim odmah i sad. Tako je došao
i događaj koji sam već neko vrijeme čekao. Lijep
je osjeća dogovarati i čekati godišnji odmor ili
nešto slično tome. To su dogovori koji te čine
zadovoljnim i čekanje na njih nije teško.

Otišao sam sa društvom na more, ovaj vikend
naš šestorica, bez žena. Bilo je lijepo, o našim
ili drugim ženama nismo puno ni pričali. Neki
su proveli na mob. malo više čini mi se na baš sa
valsitim ženama, ali to je normalno. Samo smo
se zezali... a to je baš bilo dobro....
Nitko i ništa nam nije nedostajalo.
Znalo se tko što radi, napravili smo raspored.
Dva dana kupanja, vožnje kartinaga, šetnje,
utakmice, sve smo stigli. Mi smo inače
malonogometna ekipa....
Opuštanje... to je prava riječ za sve
a to mi je trebalo. Nadam se da će biti još
takvih događaja.

Sad se pitate a što je sa vlastitim ženama?
Volio bi da se organitiraju pa neka isto tako
nekud odu... svakom to treba, ali dogovoriti
više njih i da im se njihovi ljubomorni,
poluljubomorni muževi slože i da ih puste...
e to je malo teže. Ako te netko i pusti a nije
to ono... na normalan način, onda te sve to
i opterećije...
Moja žena je tolerantna osoba, sva sreća,
tako ta nema previše ljubomore ili sličnih
stvari...

Sada ću laše, raditi, evo sada se primam
posla... ha ha, sad sam skoro kao novi...
Pusa svima.....

09.06.2008. u 09:32 • 15 Komentara • Print • #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Dijeli pod istim uvjetima.

<	lipanj, 2008					>
P	U	S	Č	P	S	N
						1
2	3	4	5	6	7	8
9	10	11	12	13	14	15
16	17	18	19	20	21	22
23	24	25	26	27	28	29
30