dugenoci

četvrtak, 29.11.2007.

Zidovi

Sagradila si zidove oko sebe, kao da su od čelika.
I svaki pokušaj doći do tebe je uzaludan.
Život gradi zidove, razočarenja, i opet razočarenja.
Zidovi su sve jači. Više i ne vidiš van kroz njih,
ne vidiš one koji te trebaju, koji ti žele pružiti
što znaš da trebaš. Odbijanje. Opet odbijanje.
Svaki pokušaj, kao kapljica na kamenu,
razbiće se, ali ostaviće sve te kaplice trag i na kamenu.
Možda primjetiš, da netko zaslužuje zaviriti
preko tvog zida, netko tko unutra vidi nešto, što
nitko drugi ne vidi. Radi čega se nitko neće toliko
truditi, jer ne vidi ljepotu iza zidova.
Netko tko je puno kapljica razbio, a i dalje vjeravao.
Možda ga primjetiš, možda zaviriš iza teških vrata i
pogledaš ga u oči, možda se upitaš, možda je to taj
kojeg si oduvjek čekala. Ni ne nadaš se da bi on to
mogao biti, ali on to je, a ti to još uvjek ne znaš
i čekaš.
Onda će se vrata jednog dana otvoriti, a unutra će
ući netko drugi, neće uživati u ljepoti tvojih vrtova
jer ih nije tako vidio ni želio. Bit će to za njega
sve obično. A ti ćeš biti sretna, jer je on taj,
pred kojim su nestali zidovi. Što preostaje.
Preostaje jedino biti sretan, što su zidovi pali, a
pali su pred onim tko nije ni jednu kapljicu potrošio
na njih. Lijepo je biti onaj pravi, a teško je biti
onaj krivi.

29.11.2007. u 23:17 • 19 Komentara • Print • #

ponedjeljak, 19.11.2007.

Okusa usana

Prelazim jezikom još dugo preko usana,
pokušavajući osjetiti tvoj trag, okus, miris,
nakon što su nam se spojile.

Probuđen, više nisam siguran da li je to bio
san ili nije,
na granici jave i sna još uvjek osjećam
okus tvojih usana.

I mrzim taj san, jer ne vjerujem da se to
dogodilo, zar bih tada to sanjao, a tako
je lijep, tako stvaran...

19.11.2007. u 09:27 • 14 Komentara • Print • #

subota, 10.11.2007.

Zalasci sunca.....

Danas je bio jedan od onih zalazaka sunca
koje pamtim. Uvijek se pojave kada ih nemam
čime uslikati. Već tri takva posebana zalaska
sunca pamtim.
Ne znam otkud mi to, obožavam gledati zalaske
sunca, osjećam se kao vjernik pred oltarom,
moj oltar je zalazak sunca.
Uvjek upitam nekog uz sebe, vidiš li ti to?
Rijetko se desilo da je primjetio, to veličanstvo
prirode što se svaki dan ponavlja.
Možda drugačije gledam na život,
živimo kao mravi u mravinjaku, ne pitajući
se za svrhu, bez pogleda na ljepotu koju
imamo oko sebe.
Kada ste primjetili zalazak sunca zadnji put
i uživali u tome?

10.11.2007. u 21:41 • 22 Komentara • Print • #

ponedjeljak, 05.11.2007.

Protiv sebe

Uvjek se kao feniks iz pepela vrati misao...
i pitanje koje se ponovo stvara .....
Koliko puta treba razum srce uvjeravati,
a sve je jasno? To toliko glupo izgleda,
da se ponekad sam sebi kiselo nasmijem
i kažem što ti to treba. Zašto se stalno
ruje po pepelu i udiše prašina? Gdje se
samo tu pronalazi razlog za nekakvu
nadu? Zbog toga želim mrzim sebe, jer si
upješno lažem, a želim mrziti i tebe,
jer se nisi maknula od mene, jer me
još trebaš. Nije to mržnja, kao mržnja,
to je samo još jedan pokušaj borbe sa
samim sobom. Nisam znao koliko sam si
jak protivnik, spoznaja samo sebe,
ide uvjek najtežim putem.

05.11.2007. u 11:16 • 13 Komentara • Print • #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Dijeli pod istim uvjetima.