dugenoci

nedjelja, 28.10.2007.

Oči

Gledam tvoje oči kada dođeš,
ti ne gledaš u moje oči onako kao prije
tvoj pogled je kroz mene, ili negdje
drugdje....

Dok razgovaramo, oči ti govore kao da
me trebaju uvjeriti u to što govoriš,
imaš osjećaj da ti više ne vjerujem...

Snaga je u mojim očima jer me tvoje
izbjegavaju, teško je pogledati u oči
poslije svega, a ja te gledam...

Razmišljam.. koga ovdje sada da žalim,
sebe ili tebe, čemu suži sve ovo,
pranju duše od nečega za što oboje
znamo da se oprati ne može....

28.10.2007. u 17:34 • 13 Komentara • Print • #

četvrtak, 25.10.2007.

drugačiji...

Nekad sam bio strpljiva osoba, sada nisam,
kada mi nešto ne odgovara, isti čas to prekidam,
ne želim ništa trpjeti, otkačim to i baš me briga.
Ponekad nekog i uvrijedim, primjetim to,
poslije razmislim što sam rekao, i vidim
da to nisam ja. Ostaje mi jedino oprosti.
Uporne osobe su dosadne, nekad sam bio uporan,
sada odustajem čim vidim da nije kako treba.
Osjećam da se mjenjam, postajem od dobrog,
ne dobar, od strpljivog, nervozan...
sve što se dešava ima svoj razlog, a razlog je.....
kada nema ono što trebam.... a to je ono što
svi trebaju.... neki sretni i imaju.....

25.10.2007. u 15:53 • 10 Komentara • Print • #

ponedjeljak, 22.10.2007.

Uzalud

Svaki put kad te vidim..
osjetim njega u tebi...

Bolje da te ne vidim,
a ne mogu ti to reći..

Svaki put bol je ista,
još si u meni, previše....

22.10.2007. u 10:17 • 9 Komentara • Print • #

utorak, 16.10.2007.

prijatelji.....

Mnogi se ovdje na net-u upitaju,
ima li ovdje normalnih ljudi?
Da nisu ničim opterećeni i da
nemaju neki problem.
Uglavnom se dešava, da se smatraju
normalnim i da nemaju problem.
Glavni je problem što sami sebe ne
vide, nisu svjesni svog stanja i problema.
Ne mislim na problem što netko nešto
nema, već na problem što netko nešto
ima, a smatra da nema.
Sve se dešava u vastitoj glavi koja ne
vidi sebe 'izvana' već se vrti u krugu
vlastite nespoznaje samog sebe.
Ne mislim da se to može, ali da se
ni malo ne može, na takve ovdje
mislim. Možda i ja u te spadam.
Mislim da čovjek koji ima prijatelje,
iskrene i normalne ljude, da taj nema
takvih problema. Jer prijatelje imati,
je moć spoznati donekle, sam sebe
'izvana'. Zato ako nemate prijatelja
prvi je pokazatelj da nešto sa vama
nije u redu. Ne može net i sva ova
virtuala biti zamjena za prave prijatelje,
ljubav, život. Ako to mislite, to je već
problem kojeg ne vidite.
Ovdje svatko može biti netko drugi ili
nešto drugo, nego što u realnosti jest.
To me podsjeća na igricu Second Life
ako ste čuli. Biti netko drugi u nekom drugom
svijetu i životu. Ali ništa bez pravih prijatelja
ljudi pored nas, od krvi i mesa. Sretan sam
što imam takve prave prijatelje...

16.10.2007. u 12:23 • 16 Komentara • Print • #

četvrtak, 11.10.2007.

čuda....

Kada nešto tražiš, nikad to ne nađeš.
Onda odustaneš, nađeš svoj mir...

Misliš kako si cool jer ništa ne trebaš
niti očekuješ....

Tada se odjednom pojavi ono što
si tražio....

Pokušavaš shvatiti razlog. No razloga
nema....

Život je tako čudna pojava, a ljudi u
njemu najčudniji... a ljubav u ljudima
još veće čudo....

Sve neobjašnjivo, nelogično, čarobno
i prekrasno.....

11.10.2007. u 11:34 • 14 Komentara • Print • #

subota, 06.10.2007.

isti...

Putuju misli do tebe,
kao vjetar prođu i nestanu,
ne zadržavaš ih više,
ne osjetiš njihovu toplinu.
Za tebe kao da ne postoje,
postale su ti smetnja....
Sve se kod tebe promjenilo,
a ja sam ostao isti, sada
bez odgovora, upleten u svoju
laž probuđenog sna.

06.10.2007. u 00:25 • 17 Komentara • Print • #

utorak, 02.10.2007.

Ne vjeruj

Ne vjeruj kad ti kažem
da te ne volim,

ne vjeruj kad ti kažem
da te mrzim,

ne vjeruj mi kad ti kažem
da mi je svejedno,

ništa mi ne vjeruj....

02.10.2007. u 08:51 • 20 Komentara • Print • #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Dijeli pod istim uvjetima.