...dubinama

27.10.2014., ponedjeljak

...

Probudila sam se tako jednog dana u tijesnoj pidžami i još snena uskočila u neke neudobne tuđe papuče. Popila kavu koja uopće nije bila po mom ukusu, previše slatka i bez kofeina, kakvu ja nikada ne bih ni primirisala, što me dovelo do rano jutarnjeg povraćanja. Pogledavši se u ogledalu, nakon tog čina izbacivanja nutarnjeg sadržaja, uz koji , vidjela sam to prije no što je ga je voda odnijela , iscurila su u školjku i mnoga moja lažna nadanja i očekivanja nemogućega, nisam se prepoznala i počela sam razgovarati s likom koji sam ugledala. Čak mi se svidjelo ono što sam vidjela. Čista ja. Bez trunke laži na sebi. Prozirna. . .

- 23:13 - Komentari (1) - Copyright © Ina Mihanović -zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora-sva prava pridržana - Isprintaj - #

...

Postoje tako neke priče u nama kojih mi sami nismo svjesni dok nam ih netko nama blizak ne ispriča. Dok ih ne čujemo kroz neka druga usta. Odbacujemo unutarnji glas koji nam priča dok ih ne čujemo svojim ušima. Ne doživljavamo ih dok ne prođu kroz nas kao iskustvo drugih sa nama. Priče koje sami ne želimo izgovoriti i nesvjesno ih odbacujemo živeći sa njima a da to i ne znamo. Osakaćeni za saznanje o nama samima. .

- 23:04 - Komentari (1) - Copyright © Ina Mihanović -zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora-sva prava pridržana - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.