ponedjeljak, 01.12.2008.
Reality in your eyes
Nešto ste škrti postali sa komentarima :P. Al dobro...
Već par mjeseci ne mogu spavati normalno. Mislila sam jedno vrijeme da je to normalno. Možda od stresa ili obaveza, al zapravo sam saznala nešto što se krije u svima nama. Neki to bolje skrivaju, neki lošije... ali svi imamo 'to' u sebi. Kad padne mrak, zatvore se vrata naše sobe, pokrijemo se dekicom i zgrabimo najbližeg plišanca koji se nađe uz nas da se ne bi osječali onako sami. Samoča je ključna riječ. Nikad nisam razumjela zašto se ljudi toliko boje samoče. Možda misle da ih nitko ne voli, da nikome nije stalo... ili pak se boje ostati sami sa sobom (ne sobom kao prostorijom xD). Ovo bude zvučalo malo čudno i pomalo glupo, al da vam kažem, ja često pričam u mislima sama sa sobom. Ohrabrujem se, ljutim se sama na sebe, veselim se dok nešto postignem... sve to radim da nitko ne zna za to. Smatram svoju dušu, to jest sebe najboljim prijateljem, od kojeg ne moram ništa skrivati. Mnogi se ljudi boje zaviriti u svoju dušu. Boje se da im se neče svidjeti ono što će nači unutar sebe. Ali riješenje svega je zapravo u nama samima. Samo treba znati pravilno komunicirati sa 'samim sobom'. Nije da sam neki psihijatar, ili da pokušavam biti ili postati, samo evo pišem neke činjenice koje sam sama shvatila. Kad čovjek nauči komunicirat sam sa sobom, vjerujem da bi bio zadivljen sa onim što može postići. Ali da se vratimo na onu nesanicu i strah. Mislim da večina osoba ne može spavati jer ima previše smeća u glavi. Raznorazne obaveze, stresovi, planovi za idući dan... mislim da ne bi trebalo o tome razmišljati. To nas samo ometa i odvlači od onoga što se događa sada. Ovdje. Toliko nas brine o dobroj budučnosti, da jednog dana postanemo dobri i uspješni ljudi, a zapravo o sadašnjosti u kojoj sada živimo uopče niti ne razmišljamo. Skoro nikada ni ne napravimo nešto da bi se 'sada' osječali bolje, nego uvijek da bi nam 'poslije' bilo bolje. Tako razmišljajuči dođem do činjenice da cijeli život živimo za budučnost, a onda kad shvatimo koliko smo toga propustili više se ne možemo vratiti natrag. Čak dok nam je dosadno pomislimo da se oko nas ništa ne događa. Ali, treba pogledati malo bolje. Uvijek se nešto događa, mi čak večine stvari koja se događa oko nas nismo niti svjesni. Uvijek nekud žurimo, da ne zakasnimo nekamo. Kamo? Nečemo ništa propustiti u životu ako malo stanemo i posvetimo se onome što je sada. Baš zbog te žurbe propustimo toliko lijepih trenutaka i prilika da iskusimo nešto novo i drugačije. Zapravo, tako razmišljajući o budučnosti zapravo trošimo svoje sadašnje vrijeme koje smo mogli potrošiti na neke totalno zabavnije i korisnije stvari. Malo je sve ovo teško za shvatit, al zapravo, tako to je u životu.
I tako, dok se osječate tužno, izgubljeno ili usamljeno, samo pogledajte ovu sliku. Meni uvijek osmijeh naraste na licu i nekako sam bolje volje. I ne... ne pretvaram se u fungurl, samo mislilm da je Cloud kul (xD).
Samo da vas obavjestim oko nekih novosti i obečajem onda prestajem s filozofiranjem. Ovako, prestajem pisati 'Wonderful Live' i 'Wonderful Live' jer nemam toliko vremena da obuhvatim sve teme, a i pretpostavljam da bi se to rijetkima dalo čitati. Isto tako prekidam sa 'Game Update' jer budem više pisala recenzije, te ako se neke nove informacije pojave o nekoj igri budem ubacila u normalan post. Otvorila sam i novi dA akaunt pa koga zanima nek pita preko komentara/MSN-a/telefona whatever...