srijeda, 26.11.2008.

In the beggining ...

1. day - God cashed $3495 for 3dsMax 8
2. day - God created a plane and subdivided it
3. day - God used the 'noise' modifer on the plane and applyed a spherify modifer to it
4. day - God created an reactor water, gravity and wind
5. day - God solved some serrous issues about reactor
6. day - God put a huge omni light on the top of everything
7. day - God configured some keyframes and exported the world in .realtime3dimension extension

... or was Davici's code right ...
... did God really use Zbrush ...
... or maybe it was Maya ...
... the mystery remains ...

utorak, 11.11.2008.

Nema predaje

Nekad se bojim same sebe. Osječam se ko da nemam više emocija... trudim ih se čim više sakrivati od drugih, a ne znam zašto. Zapitam se koliko dugo još budem izdržala to tako. Toliko puta su me ljudi povrijedili, izvrijeđali i da ne nabrajam dalje, a ja nisam ništa veliko poduzela. Nekad im se samo nasmijem i mislim kako pokvaren moraš biti u duši da radiš takve grozote nekome, a nekad im se smijem jer shvačam kako su jadni zapravo. Več sam toliko razočarana u ljudski rod da više s nikim posebno niti ne pričam. Uvijek sam voljela pomoći drugima, i to mi nikad nije bio problem. Dok je meni trebala pomoć oko nečega, a to je bilo stvarno rijetko, svi su me odgurnuli od sebe i rekli da ih nemam što tražiti za pomoć. Tako sam stalno dobivala dojam da s menom nešto nije u redu. Mijenjala sam se puno puta, samo da me drugi prihvate ali nisu htjeli. Više si ne dam to raditi. Počela sam shvačat kako na ovom svijetu ne postoji nitko bolji niti lošiji od mene, več da su svi isti kao i ja, samo se drže da su nešto bolji. Ima pak one nekolicine koja se drži pokisla isto zbog ne znam čega, a stvarno nema razloga za to. Svijet je postao pokvaren, pa tako i ja. Od sad pa na dalje prvo gledam da je meni dobro, a tek onda ako stignem još nekome pomoć. Jedino tako mogu kolko-tolko živjeti normalan život, bez da razbijam glavu tuđim problemima. Tako malo po malo dolazim do zaključka da bi trebala ostati hladna još neko vrijeme... ali me nekad zna uhvatit nešto, pa sjednem u kut svoje sobe i samo mi suze krenu niz lice. Boli me nešto iznutra. Koliko se svi trudimo ugodit drugim ljudima, a i sami zapravo propadamo iznutra. Živim neki brzi život, ne stignem se niti okrenuti, evo već kraj tjedna. Ne stignem napraviti ništa za sebe, čak niti odigrati više ništa. Samo svi traže nešto od mene, ali ovaj puta mi je bilo dosta i poslala sam sve k vragu. Tako sam sada u svađi s večinom ljudi koji su bili dobri sa mnom. Nije me briga, ne smatram ih prijateljima jer su oni mene smatrali samo nekim tko će im pomoči dok im zatreba. Mislim da to nije u redu. Ja to nikad ne bi mogla nekome radit. Smatram se dosta pametnom i sposobnom da ponekad sjednem na malo dulje vrijeme i naučim neke stvari za cijeli život a ne da stalno moljakam nekoga da napravi nešto umjesto mene. Čak niti ne vidim zašto se netko nađe uvrijeđen ako sam mu odbila pomoći. To je moja odluka dali želim ili ne želim pomoći ili napraviti nešto za nekoga. Kažu mi da sam osjetljiva... nisam, nego samo trebam da me se malo pusti na miru. Više ne mogu niti spavati preko noći. Čujem svaki auto koji prođe po ulici. Umor me svladava i jedva izdržim dan. Držim si školu na največoj mogučoj razini, jer kak se kaže to se bude kasnije isplatilo. Za drugo nemam vremena. Da li me to čini manje važnom od ostalih? Čak mi nije ni žao što nemam za ništa vremena, ali me nešto boli iznutra. Ta me bol uništava. Osječam da mi srce puca i duša da mi se raspada... a ne znam razlog. Možda mi je dosta svega, ili sam več tak izmorena da ne mogu nastaviti dalje. Puno puta sam se htjela predati, ali mi nikad nešto to nije dopustilo. Tako će vjerojatno biti i ovaj puta, nesmijem odustati od sebe ma koliko mi to teško bilo. Budu došla ljepša vremena, i ne smijem si jesti živce zbog drugih osoba koje me nisu vrijedne. Moram se uzdići iznad situacije i pobijedit to.

Iskreno da vam kažem, ne znam zašto sam išla pisat sve ovo. Mislila sam da mi možda bude lakše ako s nekim to podjelim... a sad možda bude, a možda ne.
Updejtala sam malo sigove, pa ako se nekome da nek pogleda i kaže što misli i što bi možda trebalo popravit. Nemam vremena krenut radit neki veći rad, pa se u slobodno vrijeme znam s time zezati. Evo... toliko od mene ovaj puta. Biti će bolje =)