Društvo povjesničara grada Varaždina i Varaždinske županije

< svibanj, 2010 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            

Travanj 2013 (1)
Listopad 2012 (1)
Rujan 2012 (1)
Veljača 2012 (1)
Siječanj 2012 (3)
Rujan 2011 (2)
Srpanj 2011 (1)
Svibanj 2011 (1)
Ožujak 2011 (2)
Siječanj 2011 (2)
Prosinac 2010 (1)
Studeni 2010 (2)
Listopad 2010 (3)
Srpanj 2010 (1)
Lipanj 2010 (2)
Svibanj 2010 (2)
Travanj 2010 (1)
Ožujak 2010 (2)
Veljača 2010 (1)
Prosinac 2009 (1)
Studeni 2009 (3)
Rujan 2009 (1)
Lipanj 2009 (2)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga
Na blogu je predstavljeno Društvo povjesničara grada Varaždina i Varaždinske županije, njihove aktivnosti poput predavanja, različitih tema iz povijesti Varaždina i varaždinske okolice...






Linkovi i kontakti
KONTAKTI
historia.varasdiensis@gmail.com

31.05.2010., ponedjeljak

Nerazjašnjeni odnosi Celjskih prema Varaždinu tijekom 15. stoljeća


U četvrtak, 27. svibnja, u multimedijalnoj dvorani palače Herzer, prof. dr. sc. Neven Budak održao je predavanje pod naslovom ''Odnos grofova Celjskih prema Varaždinu'' o čemu se do sada nije mnogo pisalo, ali su okupljenima predstavljena dosadašnja saznanja i istaknuta neka proturječja.

Porijeklo Celjskih može se pratiti od 12. stoljeća kada su bili vlasnici posjeda u Savinjskoj dolini kada se kao Žovneški (prema gradu Saneck ili Sannegg, Žovnek) 1130. spominje Gebhard I. U prvoj polovici 14. stoljeća u vlasništvo dobivaju Celje čiji će pridjev nositi sve do izumiranja loze 1456. godine.

Ubrzani društveni i materijalni uspon Celjski doživljavaju u vrijeme Hermana II. (1360. – 1435.) koji je nakon bitke kod Nikopolja 1396. spasio život hrvatsko – ugarskom kralju Žigmundu Luksemburškom (1368. – 1437.), a 1401. ga je i oslobodio iz zatočeništva. Nakon toga obitelj Celjski dobiva brojne posjede i vladarske povlastice, a Hermann II. je 1406. postao i banom.

Radi istaknutih zasluga, Žigmund Luksemburški je 1397. Hermanu II. darovao Varaždin, zajedno sa svim poreznim prihodima. U tom je trenutku slobodni i kraljevski grad Varaždin postao feudalni posjed, a Varaždinci koji su do tog trenutka imali slobodu kreiranja vlastite komunalne politike podvrgnuti su plemiću koji možda nikada nije ni bio u gradu. Naime, do danas se nisu sačuvali dokumenti koji potvrđuju da je Hermann II. ikada posjetio Varaždin. S obzirom na manjak ili neistraženost pisane građe teško je rekonstruirati kako je zapravo izgledao odnos Celjskih i Varaždina. U to vrijeme se u Varaždinu ipak razvijaju trgovina i obrt te grad gospodarski napreduje, a Celjske je vjerojatno najviše zanimao prihod miholjščina koji im je prepustio vladar. Novi Hrvatsko – ugarski vladar Ladislav V. Postum (1444. - 1457.) nakon smrti posljednjeg Celjskog, njegovu udovicu Katarinu Branković upozorava da mora poštivati prava građana Varaždina. Dakle, prema Katarini se odnosi kao prema feudalnom vlasniku Varaždina. S druge strane, godinu dana kasnije na Hrvatsko – ugarsko prijestolje je došao Matija Korvin (1458. – 1490.) koji je pak Varaždin nazvao svojim gradom. U vrijeme Celjskih grad je u dokumentima bilježen kao civitas, a kada vlasnik postaje ban cijele Slavonije Ivan Vitovec (1457. - 1463.) degradiran je na oppidum.

Problem u historiografiji je taj što je na temelju postojećih dokumenata teško odrediti kakav je točno bio pravni odnos između grofova celjskih (Hermana II. i njegovih nasljednika do posljednjeg člana) i grada Varaždina, te što su Celjski materijalno dobivali, a što vladar. Naime, zna se kako su Celjski u ispravama govorili o Varaždinu kao svojem gradu, a u isto vrijeme vladar 1406. daje pravo gradu održavanja sajma, a 1407. štiti njegove interese u sukobu oko nekih posjeda. Stoga, dok se u gradskim zapisnicima te domaćim i stranim arhivima ne otkriju nova saznanja o toj temi, odnos Celjskih i Varaždina još će neko vrijeme biti zagonetan.

Photobucket
Nevek Budak tijekom predavanja
- 21:09 - Komentari (0) - Isprintaj - #

10.05.2010., ponedjeljak

Aralica govorio o husarskim pukovnijama u Hrvatskoj


Tomislav Aralica održao je, s obzirom na velik interes publike, prekratko predavanje o ''Husarskim pukovnijama u Hrvatskoj u 18. stoljeću i njihovim sabljama''. Kao kolekcionar i autor nekoliko zapaženih kataloga i knjiga o hrvatskoj militariji, predavanje je upotpunio i s pet izvornih primjeraka vojničkih sablji i svaku je detaljnije opisao.

Aralica je tijekom predavanja govorio o povijesti nastanka husara i husarskih pukovnija na području Hrvatske. Husari su bili vrsta konjice koja je na podruju Hrvatsko-Ugarskog Kraljevstva postojala od 15. stoljeća sve do kraja I. svjetskog rata. Sama riječ potječe od latinskog cursus što znači vojni ili razbojnički pohod, a od kuda će se tijekom vremena razviti i inačica gusar. Izraz husar će se tijekom 16. stoljeća ustaliti za sve lake konjaničke postrojbe na tlu Hrvatsko-Ugarskog Kraljevstva.

U Hrvatskoj su 1746. nastale tri husarske pukovnije - Karlovački, Banovinski i Varaždinski graničarski husari kojima će se 1750. pridružiti Slavonski. Te su pukovnije tijekom 18. stoljeća ratovale na područje srednje Europe u Ratu za austrijsko nasljeđe (1740.-1748.), Sedmogodišnjem ratu (1756.-1763.) te Ratu za bavarsko nasljeđe (1778.-1779.).

Photobucket
Tomislav Aralica predstavlja husarsku sablju iz svoje kolekcije
- 08:19 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se