U četvrtak, 25. ožujka, u palači Hercer Tomislav Đurić održao je predavanje pod naslovom ''Hrvatsko proljeće u varaždinskom kraju'' u organizaciji Društva povjesničara grada Varaždina i Varaždinske županije. Novinar i publicist Đurić govorio je o svojem kulturnom i novinarskom radu koje je, prema ocjeni tadašnjih komunističkih vlasti ocijenjeno nepodobnim i inkriminirajućem te je radi toga otpušten s posla i izbačen iz novinarskog društva. Njegove kolege istomišljenike, od kojih je Đurić izdvojio istaknutije - Ernest Fišer, Dragutin Feletar i Nikola Dugandžić, također su iz istih razloga društveno marginalizirali. O svojim iskustvima tijekom Hrvatskog proljeća Đurić je opširnije pisao u knjizi ''Zašto su šutjela lepoglavska zvona'' objavljenoj 2004. godine. To djelo je za sada jedino koje ozbiljno pristupa događajima prije i nakon 1971. u Varaždinu i Čakovcu.
Hrvatsko proljeće bio je širi društveni pokret krajem '60-tih i početkom '70-tih godina 20. stoljeća čiji su pripadnici htjeli prekinuti potiskivanje hrvatske nacionalne pripadnosti u SFRJ i potaknuti gospodarski napredak. Objavljivanjem Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika 1967. pokrenuta je i polemika o društvenom položaju Hrvata u Jugoslaviji te pitanje uređenja saveznih odnosa. Drugi problem bio je gospodarski jer je 50 posto deviza ulazilo preko SR Hrvatske u saveznu blagajnu od čega je Hrvatska zadržala samo 7 posto. Isto tako, od savezne vlade SR Hrvatska dobivala je 16.5 posto proračuna, dok je npr. SR Srbija dobivala oko 46 posto - barem u razdoblju od 1965. do 1970. godine. Zabrinut novom situacijom, J. B. Tito je 30. studenoga 1971. pozvao vodstvo Saveza komunista Hrvatske u Karađorđevo koje je sljedećeg dana smijenjeno. Ista sudbina uslijedila je ostalim proljećarima koji su smijenjeni s raznih društveno - političkih funkcija, otpuštani su s posla ili zatvarani.
Tomislav Đurić
Publika za vrijeme predavanja
|
