PRIMI mi JEDRA Hangzhou 27/06/06 22:10
Kao mala sam zeljela biti mornar kada odrastem. Privlacila me misao o novim lukama. Pionire sam crtala na brodovima i to ne samo na Galebu. Nakon nekog vremena sam shvatila da su rijetki oni mornari koji se stalno bude u novim lukama, ostali su oni koji se vracaju onima koje su samo prvi put bile potpuno nove.Obozavam osjecaj potpuno novog i nepoznatog. Trenutak je to za mene potpune slobode. Sve je moguce. Dopusteno je sa punom vjerom ne znati. Tada i samo tada svaki je detalj apsolutno bitan i apsolutno nebitan u isto vrijeme. Ti trenutci strasti brzo nestanu, samo nekada postoje duzi periodi kada je moguce ne znati i biti slobodan sebe. Kada sam dolazila u ovu zemlju nisam zeljela biti upucena. Nisam zeljela citati, nauciti nekoliko rijeci, nista...htjedoh ostaviti prazno. Znala sam da je najmnogoljudnija zemlja na svijetu, da ima fascinantno brz ekonomski rast i da je grad u kojem cu zivjeti na jezeru. U trenutku izlaska sa aerodroma otvorio se fascinantan svijet iznutra i izvana. Ta magija je potrajala otprilike dva mjeseca. Onda je sve postalo pomalo poznato. Stvari me uglavnom prestanu zanimati kada dosegnu odredjeni stupanj poznatosti. Naravno postoje i ona nekolicina koja sa svakom poznatoscu otvara nebrojeno puno novih luka. Emocionalni dozivljaj mene i ove zemlje, Azije, Dalekog istoka otvoriti ce jos mnogo mnogo...Cak me i budisticki hram Jingshan na vrhu jednog nedalekog brda u kojem sam provela vikend posjetio na brod. Zidovima ogradjen prostor, odredjeni broj potrebite posade mornara i casnika, dnevna rutina, ista hrana...U pet popodne vrata se zatvaraju za posjetitelje, baca se sidro. Na brodu ostaje samo posada koja noci na laganim valovima vjetra u bambusovoj sumi u drustvu duhova koji ne mogu ili ne zele sa ovoga svijeta. Ja sam bila jedna od tri koje su pokupili u moru i pruzili utociste. Nasli su nas na vrijeme jer nam je cunka vec dobrano pocela pustati vodu. Zivjela sam u ritmu redovnika koji po naputku bogova kroz odricanje od ovozemaljskih uzitaka plove u vjecno mirno more gdje luke cak i ne postoje. Nisu potrebne. Rijetki su medju njima koji to zele, vecina ih je koji nemaju drugi izbor. Nakon dva dana pristali smo u luku gdje smo se mogli iskrcati, a bilo je i vrijeme jer je nase prisustvo uzburkalo njihovo duhovno more. Osobito onih koji nisu tamo po zelji. Nikada nisam voljela planirati sa rezultatom, uglavnom to i svjesno izbjegavam. Nadam se da ce to biti neka nova luka, na putu ili cilju, ca god... No sada postoji plan za vrlo mi blisku buducnost. Vracam se tamo odakle sam dosla ovdje. Pitam se hocu li naci nove luke tamo!? Neke nove, jos nevidjene...da li je moguce? Dugo je vrijeme proslo, a i prvi je put povratka. Vracam se Kvarneru tebi, Dalmacijo, Zagrebe...uskoro i na kratko...a onda ce opet pozvati koja nova luka dalekog istoka...Hoce li biti nova? Vrijeme je istina, treba cunku reparirat, potrosila se...a za to vrijeme malo cu veslat na braceri ili upalit pentu na istranki... heeelllooo....zai jian |
