dan zapocmem rano ujutro, sa suncem, na obali jezera na kojem zu vrbe zazelanile i njisu se na jutarnjem suncevom vjetru...to znaci da ustajem oko sest, kada ne zaglibim vani navecer...tamo se spremaju zaplesati i zavikati svi oni starci dok prolazim kroz njih jos obucena u san...iako me vec dugo vremena gledaju svaki, ok, skoro svaki dan uz rijetke iznimke jos uvijek nalaze na meni razne zanimljivosti te sa vec izuzetno budnim pogledom uvijek iznova usmjeravaju strelice prema meni, nekada te strelice uzimaju nekada daju, ovisno u kakvom sam snu...i iako su to isti ljudi na istim mjestima, ja sam razlicita kada prolazim, valjda ovismo o njihovom snu...za njih sam lao wai, gui zi, stranac, vrag, djavo, necastivi, visoka, debela, cudna...dodjem onda nakon desetominutne setnje do mjesta na kojem stari Xue, ucitelj, cini mi se vec stoljecima radi formu 88, svako jutro sa suncem...kasnim, uglavnom, rijetko dojem na pocetak, ubacim se medju njih troje cetvero...kako kad, nekad i kojaleti doleti prije pa onda i medju pet, ali nikada vise od sest...zavrtim se u ostatku forme s njima, precesto se izgubim, ne vise u pokretu ali u glavi...svjesno, svjesno, vrati se...onda se vracam unutra, zarolam opet...pa mi se onda desi da zaveslam...pa mi se onda dogodi da imam osjecaj da to radim prvi put u zivotu...vrati se...pazi na desno koljeno...ne ostaj u nogama, spusti dva metra u zemlju...pogledam xuea...e onda tek vise nista ne osjecam, najradije bi stala i samo ga gledala...kako stari vozi, sto bi se reklo mislju, djelom i duhom...na kraju opet sam u nekom drugom snu, ali tijelo se jos bori za spavanje i pokusava popiti sunce i tesko mu je prihvatiti te tokove energije, malo su ispresjecani jos uvijek...nakon 88 lagana lekcija...ne previse onako usput...zadnji mjesec radimo guranje dlanova...a kad me tek to zavrti, uh, razmisljam samo o , u, na tom principu, pusti, pusti, neka tece, ne drzi, ne guraj, ne napustaj, gdje jedno staje drugo pocinje...samo pusti...i tako se onda malo istrzam u rano jutro, pa se potom vratim u sobu, napravim kavu i popijem je na krovu uz jednu cigaru...gledam krovove grada, tj, vrhove velikih staklenih zgrada na istoku i platane, koje su isto vec jako zelene, a zazelenile su neprimjetno, na zapadu, prema obali zapadnog jezera...ispijem tu kavu, vrtim po glavi malo znakova, kao pripremam se za sat...obavim fizioloske potrebe...vratim se u sobu i spremim knjige u torbu, napunim termosicu zelenog caja, nekad cak i doruckujem...na izlazu iz sobe domar koji uvijek sjedi na ulazu na treci kat upita, tj pozdravi, jer ovdje je navada umjesto pozdrava postaviti pitanje, kao npr. jes' jeo/la? ili di' ces? e tako on mene pita ides na nastavu?, al to su na kineskom dvije rijeci i ona upitna-ma :shang ke ma? ...odgovorim shang ke, pa prodjem pored njegovog stola, pa potom kroz lebdeci tunel koji spaja moju zgradu sa drugom u kojoj je ucionica...u tunelu, ma nije tunel kada je na trecem katu, to je lebdeci prohodnik, e pa u prohodniku, mogu osjetiti vanjsku temperaturu i ocjenik kako ce bit u ucionici...zato se nekada od tamo vratim u sobu po neku majicu...uvjek imam problema sa kljucem, jer je isti zapravo cip kartica pa se pitam jesam li ga uzela ili ne...prodjem prohodnik, hodnik, stepenice, popnem se kat vise, cetvrti, hodnik sa staklenom stijenom koja gleda na glavni tako rec trg u sredistu akademije...opet se pitam zasto ta atrhitektonska dekoracija u sredistu oko kruga izgleda tako agresivno...udjem u ucionicu, kazem uciteljici dobro jutro na kineskom i nasmijemo se jedna drugoj kad nije juzina...sjedam za svoje mjesto u toj osobnim separiranim mjestima i monitorima i radijom i slusalicama opremljenoj ucionici...osjecam se izolirano na takvom mjestu, a opet sudjelujem u grupi...unutra je uglavnom nas sest...nikad vise od devet...sat i po nove lekcije, pa pauza od dvadeset minuta, u pauzi odem po jabuku, pa onda jos sat i po...pisem zakove koji su u stalnoj upotrebi vec u rukopisu, al nije da bas pricam puno...nastava gotova, xia ke, se kaze...natrag dolazi stalno krucijalno pitanje...a sta jesti...vrijeme je nudli 2 u kineskoga naroda, a ja se svaki dan pitam kako izbjeci sve sto je na tom kikiriki ulju...nastavak slijedi sada idem lec ovo ponoviti i sutra...
|
Danas je bio dan dobroga rucka u menzi, imali su svjeze krastavce. A poslije rucka treba se malo odmoriti, ipak kada dan pocinje u sest, stvarno dugo traje, eto dva posta prije dese se do podne. Odmoriti se znaci upaliti komp, outlook, monitor, cnn, china daily, ne svaki dan, samo katkad, potom NF,papalagi, hedwig i zadnjih tjedan dana mlajo i anita u kini, blizu su...rijecani se okupljaju u Hangzhou. Potom ako imam posla malo procackam i to, mozda malo legnem na krevet, pol ure, ne vise, ili se popnem na krov odletit malo u drugu galaksiju po odabiru sunca. Zatim pocinje otvaranje svih mogucnosti. Mislim da cu danas na bazen. ajd bok idem plivat malo, ipak voda nije MORE al sta se moze.
Eto ga , i to sam rijesila, otkrila da se i krumpir i povrce mogu skuhat u mikrovalnoj...nije da sam pobornik, ipak sam za old style kuhanje na vatri da svaka materija uzme koliko joj treba...no, u ovoj situaciji ovo je fantasticno...upravo pojedoh nesto najslicnije blitvi sa krumpirom, naravno sa cesnjakom i par kapi nekog spanjolskog maslinovog ulja, bilo je tu jos i par komadica piletine koje sam uspjela izvuci iz paketa koji prodaju kao pola kile mesa, no u nas je to ono sto se daje pasima ili mackama, za njih nema problema, melju oni i kosti... i eto sad jos dec crnog grand dragona i osjecam se zivo...zivjela mikrovalna, na mikrovalovima se valja i moj duh...kavica pa na posal...nastavit ce se.
Napisati cu nesto, ali prvo idem izabrati sliku, onda ce mi biti lakse usmjeriti prste na tipkovnici...pauza...