utorak, 20.11.2007.
Moja velika sreća
Dragi moji blogeri,
Evo, javljam vam se opet, dok imam malo vremena prije noćne transplantacije,
Sjedim u liječničkoj sobi, čitam, razmišljam i dođe mi želja da vas pozdravim.
Koliko toplih poruka, iskrenih želja da se svjedoči pozitivnim akcijama.
Blog je i otvoren sa akcijom “Hrvatska kuća”, ali mi je prioritet razmjeniti i slušati vaša mišljenja i, kroz ovaj način komunikacije, shvaćanje i upoznavanje svog naroda.
Moji blogeri, da samo znate koliko mi znače vaše poruke, iz kojih izvire nada, koja je primarni uvijet našeg postojanja. Ljubav i vjera su idealni začini za bogat život, neovisno o socijalnom kontekstu i društvenim situacijama. Vi svi zajedno činite društveni sistem i vaši pozitivni stavovi će utjecati na promjenu socijalnog konteksta, ma kakav god bio, jer ne zaboravite, vi birate! Da, taman pravo vrijeme za biranje!
Ne uzimajte kao životne ideale, one koji i nisu svijesni svog postojanja, ali koji su igrom prilika stekli novčano bogatstvo, uvjereni da imaju i moć, da mogu kupiti baš sve. Nemaju nikakvu moć, reagiraju iz straha, ne prihvaćaju sebe, ali su konstruirali scenografiju u kojoj glume nekoga, uvjereni u svoj jedinstveni protagonizam, okružujući se skupocjenim materijalnim dobrima, težeći da njihova budu što veća i što skuplja ( da budu na top listi naj....) Ne znam čega .
Imala sam veliku sreću, što sam u posljednjih desetak godina upoznala toliko mnogo ljudi iz svih krajeva, posebno iz lijepe naše, pruzajući mi priliku da podijelimo naša životna iskustva, zaljubljena u izvornu ljepotu jednostavnosti i iskrenosti, osjećajući ponos što sam dio sebe prepoznala u njima.
Pokazujući svu ljudsku slabost u bolesti i patnji, prirodno se vežem za svoje prije pacijente, a poslije i prijatelje, zajedno nastavljajući ovo neponovljivo iskustvo zvano život, djeleći radost, djeleći patnju, koju nježno zagrlim, jer svaka patnja je velika doza ljubavi od koje teško razdvajamo naš egoizam vezanosti za druge i često se pitamo u dramatičnim situacijama- zašto meni,zašto sada?
Nećemo naći odgovor, ali možemo naučiti slušati, osjetiti energiju oko nas, naučiti kako biti u sinkronizmu, ja kao biće i svijet koji je oko mene, otkrivajući užitak individualne egzistencije i shvaćajuci kako su one, koje smatramo nesretnim situacijama, u stvari preludij za nove i pozitivne životne situacije. Putujući iz sadašnjosti u našu prošlost, u najranije djetinjsto, otkrivajući koliko je bilo ili slučajnosti, ili sinkronizma, otkrivajući način postizanja unutrašnje radosti, koja će se lako prepoznati, koju će prepoznati ljudi oko nas.
Toliko za večeras, idem u salu, duga će biti noć.
Vaša Nela
P.S. Nažalost, ima i među vama onih koji traže medicinsku pomoć, pa se javite na mail : consolatocro.pd@libero.it
20.11.2007. u 22:54 •
11 Komentara •
Print •
#
