nedjelja, 18.11.2007.
Najdrazi moji blogeri!
Najdrazi moji blogeri!
Evo, konačno sam našla vremena i, posebno, energije da se bar na kratko javim. Hvala svim posjetiteljima, divni ste i pojedinačno ću vam odgovarati, jer ima divnih tema za pozitivne i produktivne diskusije.
Ima i onih polemičnih, pomalo bijesnih, kojima želim poručiti da nisam ljuta i neću reagirati ni trošiti energiju, ali mi je žao što na ovaj način pokušavaju kanalizirati svoja unutrašnja nezadovoljstva.
Važno mi je naglasiti da sam od 1994 godine, kad je prvi pacijent došao u Padovu, a stotine drugih su slijedile, proživjela s njima zajedno sve oblike ljudske drame i nemoći,a kako često zna biti, radilo se i radi o pacijentima koji uz tešku bolest nisu imali financijske mogućnosti da se liječe. To je primarni razlog potrebe za hrvatskom kućom - zbog tesko proživljenih sudbina, na rubu nemoći i samoće, želja za dostojanstvenim uvjetima, gdje će biti sigurni, gdje ce biti zajedno dok se liječe
I sama sam prošla težak put, proživjela obiteljske drame i svaki pacijent sa svojom jedistvenom pričom postane dio moje egzistencije, moje veliko bogatsvo.
Želim zahvaliti studentima medicine za divne komentare: volim vas! Vi ste i budite naša zdrava budućnost.
Divno je čuti zašto studirate medicinu - jer želite pomoći i liječiti bolesne i potrebite i ne zaboravite, da najveće bogatstvo osjećate kada vidite ozdravljenog pacijenta, kojemu ste vratili nadu u život. Mjegov pogled prepun ljubavi i zahvalnosti nema cijene! A vaš najveći dar, poniznost prema bolesti i pacijentu bit će odlična garancija za uspjeh koji, ne zaboravite, gradite na teško bolesnim pacijentima!
Predajem kirurgiju na Medicinskom fakultetu i utječem na formiranje i rast mladih lječnika na specijalizaciji kirurgije, kojima sa ponosom prenosim svoja iskustva, pokušavajući ispoljiti senzibilnost prema pacijentu, ne samo kao jednoj bolesti, ma kao biću,koje se nalazi u bolesnom tijelu.
Javite se moji dragi studenti, pišite mi o vašim strahovima, snovima, nadama i iluzijma i budite i ostanite SVOJI.
Nesto o humanitarnoj večeri:
Uspjela i jedinstvena večera, po uzvanicima i posebno prijateljima, u čarobnoj atmosferi.
Naravno da su bili mnogi moji pacijenti, koji su bili i ostaju svjedoci svojim iskustvima, profesionalnosti, humanosti i posebno prijateljstvom.
Ne mogu, nego od srca zahvaliti svima koji su pridonijeli na bilo koji način, da li iz zelje da budu protagonisti ove plemenite akcije ili pak iz drugih interesa - nije vazno. Vazan je cilj koji zelimo postići (polemike na neke blogove).
Lijepo je svjedočiti pozitivna iskustva, u našem tako kratkom postojanju dati smisao onome što se radi i osjetiti sreću, koja se tako lako prenosi na druge, koja mijenja energiju oko nas i utječe pozitivno na sve što radimo,a zajedno uživamo u ovom jedinstenom iskustvu zvanom ŽIVOT....
Posebno hvala izvođačima:
Arsen, moja velika životna priča, naše zajedničko iskustvo u otkrivanju skrivenih podsvjesnih karakterijalnih mana i vrlina, filozofiji, umjetnosti, smrti, ekscesu....
Oliver, koliko adolescente ljubavi i snova je prozivljeno uz tvoje pjesme, koje su bile i ostale pjesme moje jedinstvene mladosti iz Splita, umjetničke škole,kazališta, klavira, prijateljica, prvih skrivenih pogleda šetajući po rivi.....
Kemal Monteno, prijatelj, umjetnik i veliki gospodin, uvijek bio!
Gabi, vječna ljepota, klasa, stil i elegancija!
Arijana, moja prijateljica. Jedina i neponovljiva!
Vlatka, tvoja nježnost i disponibilnost, u najdelikatnijim trenucima tvog zivota, dokazuje tvoju veličinu. Hvala ti,Vlatka!
Sandra Bagarić, moje najugodnije iznenadenje! Nisam ti ni uspjela zahvalit i reći koliko je ljepote i karizme u tvom jedinstvenom glasu i nastupu, tvojoj profesionalnosti....Divna si!
Tu su i plemenite sestre Ivana i Marija Husar, nadam se da ću ih uskoro bolje upoznati. Također Blanku Tkalčić i Tonka Ninića.
Sutra nastavljam, obećajem!
Imam jos mnogo prijatelja kojima trebam zahvaliti!!! Pozdravljam vas Tošinom pjesmom Igre bez granica.....
Vaša Nela
18.11.2007. u 18:10 •
23 Komentara •
Print •
#
