22.09.2010., srijeda

Evo i fotki iz Benina!!! Drina : )

Evo, stavila sam bar dio fotki, ali ne stižem sve koje bih htjela...

Afrika - ponos i predrasude...

Kad pomislite na Afriku, na misije, vjerojatno vam se u glavi vrte slike siromašne, izgladnjele, napuštene dječice, napuhanih trbuščića, u prljavim krpama, među blatnim lokvama, tužnih očiju, i ručica pruženih u prošnju...Poniženi, napušteni, zapušteni, zaboravljeni...



Ali zajedno sa mnom, iznenadit ćete se kad shvatite da tome ipak nije tako...Barem ne u današnje vrijeme...Afrika je nešto sasvim drugo, novo, moderno, dinamično, snažno, ponosno...



Moj opći dojam je sljedeći: Afrika nije crna, Afrika je - šarena...Afrika nije bijedna, Afrika je ponosna. Materijalno svakako siromašnija od nas, ali duhovno možda već bogatija...Šarolika, raznolika, životna, zabavna, elastična, elegantna, i nekako posebno profinjena...



Putujući vlakom za Veneciju,





odakle me čekao Air France let za Pariz, pa dalje za beninski Cotonou, u kupeu sam srela zanimljivu ekipu...Grupu simpatičnih hrvatskih studenata, 4 momka i jedna djevojka, neki iz Zagreba, neki iz Slavonije, otvoreni, veseli, inteligentni, i onako - pomalo boemski...Među njima je kružila botelja valjda nekog slavonskog vina, kojim su u svakom krugu nutkali i mene, boca je bivala sve praznija, a atmosfera s prolaskom preko Ljubljane, prema Veneciji, sve zabavnija, opuštenija...Oni imaju neka čudna liberalna uvjerenja, svi su nekad negdje išli na neke župne vjeronauke, ali danas su uglavnom - new age generacija, objašnjavali su mi nekakve čakre, brojalice koje su nosili kao narukvice, a kako bi me zabavili, i zadivili, zborski su mi zajedno zapjevali: "Krist na žalu", "Glory, glory aleluja", i druge crkvene napjeve, koji su im ostali u nekom vjeronaučnom sjećanju iz djetinjstva...Oni su jedini u naš već pun kupe, primili mladi par turista iz Nizozemske, koji bi inače cijelu noć prostajali na hodniku....Ja sam se u sebi divila njihovoj ipak sačuvanoj dobroti i velikodušnosti, dok mi pripito iskreno nisu objasnili, da su ih primili k nama, jedino zato što je našim dečkima nizozemska cura, crnka, bila iznimno zgodna : ) Pri sljedećem noćnom izlasku iz našeg kupea, (neće vas čuditi da te noći i nije bilo previše spavanja uz takvo doista interesantno društvance) upoznali su još nove mlade ekipe iz raznih europskih zemalja, a našim zgodnim pripitim dečkima, prikrpao se neki mladi brucoš Francuz - otvoreni homoseksualac, koji nije skrivao svoje očite simpatije, prema našem - Kreši...Poetski mu objašnjavajući, na engleski, kako ga ime Krešo asocira na Croatia...I nimalo se ne libeći od pokušaja da mu u našem, već prenapučenom kupeu - pokuša sjesti u krilo, s čim se zgodni i dobroćudni Krešo nekako frajerski zbunjeno nosio...U sebi sam se pomolila i blagoslovila, sve te, u srcu dobre, ali prilično besciljne i izgubljene, zapravo krasne ljude...Koji i nisu krivi što im "moderni" liberalni europski duh tako groteskno nagriza ljepotu mladosti...Pri izlasku u Veneciji, još su mi i pomogli s mojim koferima prepunim vlastite robe, i misijskih darova...Zajedničko cjelonoćno željezničko tulumarenje, ipak nas je nekako povezalo, i razišli smo se teška srca, oni dalje na izlet u Pariz, a ja pohvatati svoje letove...



Na pariškom aerodromu, dočekao me je naš beninski domaćin, đakon Alexander, kojeg je varaždinska biskupija stipendirala tijekom svećeničkih studija u Hrvatskoj, i cilj našeg afričkog hodočašća je zapravo bilo sudjelovanje na njegovom ređenju i mladoj misi, u njegovu Beninu. Upoznala sam ga prošle godine na njegovu đakonskom ređenju u Varaždinu, kad je Hrvatsku posjetila i njegova rođena sestra, s. Lydia, koja je isto redovnica u jednom domaćem beninskom redu časnih sestara, i ravnateljica jedne tamošnje škole...



Odmah me iznenadilo i zadivilo Alexovo izvrsno poznavanje hrvatskog jezika, i neka posebna toplina i jednostavnost kojom je zračio, baš kao i njegova sestra, s kojom sam se izvrsno sporazumijevala na talijanskom, jer se ona školovala tamo...I nije trebalo puno, da se sklopi jedno krasno međukontinentalno prijateljstvo! I međurasno : )



Već tada, u Varaždinu, bilo je riječi o njegovu svećeničkom ređenju ovoga ljeta, i mogućnosti odlaska tamo, što mi se tada činilo kao pusta tlapnja...Pa tek sam se svježe vratila iz misija u Ekvadoru, bavila se svojim prijevodima, i nekim misijskim aktivnostima...



Već na susretu hrvatskih misionara, prošlo ljeto, upoznala sam i s. Doroteu, misionarku Marijinih sestara iz Benina, na krasnom slavonskom druženju i razmjeni iskustava, ni ne sanjajući tada, da ćemo se već sljedeće ljeto družiti u njenoj misijskoj destinaciji...



Ali, eto, Bogu je sve moguće...




Tako je Alex organizirao beninsku vizu za svih nas dvadesetak hrvatskih gostiju i njegovih prijatelja, kolega sa studija, hrvatskih mladomisnika, bogoslova, odgojitelja, i par laika, vjeroučitelja i drugih profesija,



trebalo se cijepiti protiv žute groznice, nabaviti tablete protiv malarije, a složile su se i neke jeftinije avionske karte, na rate...I - čiribu-čiriba - eto me u Beninu!



I to s prvom grupom, nas nekoliko koji smo letjeli iz Pariza zajedno s Alexom...Što nam je ipak olakšavalo tremu leta u afričku enigmu...



Po slijetanju, obavili smo carinske formalnosti, dohvatili svoje kofere, i kročili - prvi put na afričko tlo...Mali korak za nas, ali veliki - za čovječanstvo! Stvarno je bio osjećaj susreta s nekom novom planetom, a ne samo drugim kontinentom...



Dočekalo nas je nekoliko afričkih bogoslova, oni crni, haljine im bijele...Nekoliko redovnica, svi ljubazni, srdačni, nasmiješeni...Mi zbunjeni, zatečeni, natucamo francuski...Ulazimo u kombi, i krećemo u novu avanturu...



Oko nas mnoštvo motora, najbrojnije prijevozno sredstvo, u ovom dijelu svijeta...A na motorima, većinom mladi parovi, u šarenoj odjeći, već je večer, a svuda vreva...



Već tada iznenađuju nas modrene građevine, neboderi, u tom gradskom dijelu - Cotonou...Pa u Africi nisu samo slamnate kolibe...Čudimo se mi!



U kamionu ispred nas, čitava obitelj, žene s djecom oko sebe, bebama na grudima, maramama na glavama...



Uz cestu, drveni štandovi, prodaje se nešto u velikim staklenkama...Ali to nije neka beninska rakija...Nego - nigerijski benzin...Koji je tamo puno jeftiniji, pa je njegova preprodaja glavni izvor prihoda velikom broju Beninaca, a to je tražena roba,



obzirom na tolike motore, sa svih strana, i u svim smjerovima...Sve nam je nekako čudno, novo, zanimljivo...Oči se sklapaju od daleka puta, a opet su širom otvorene, od mnoštva novih dojmova...Putopisna znatiželja, nadvladava hodočasnički umor...Ronimo u utiscima, prelazimo neki veliki most...To je glavna beninska rijeka - Oueme...Povezuje sjever i jug, unutrašnjost i Atlantski Ocean...Cotonou je glavno prometno čvorište, luka, zračna luka, sveučilišni centar, a preko mosta, ulazimo u Porto Novo, glavni grad, ali dosta manji i siromašniji...Nakon sat vožnje, i probijanja među motorima, skrećemo prema sve lošijim putevima, sve manjim kućicama, sve slamnatijim krovovima, sve više makadama, i ulazimo u "naše" selo - Malanhoui...





Tu Marijine sestre, imaju svoj centar za duhovnu obnovu, jedna od 4 njihove kuće, u dalekom Beninu, gdje djeluju još od kraja 80-ih godina...Od naših misionara najprije je ovamo došao v. Franjo Ječmenica, na poticaj kardinala Šepera, i podršku kard. Kuharića, uskoro za njim i v. Toni Štefan, a onda pomalo i naše sestre, otvarajući redom svoje kuće, i sirotišta za djevojčice, liječničke dispanzere, centre duhovne formacije i dr. Sada već imaju 30-ak novih lokalnih zvanja, puno zainteresiranih djevojaka, postulantica...



I može se reći da je ovdje doista duhovno plodno tlo...Uz puno žrtve, rada i odricanja, naši misionari su napravili doista dobar duhovni "posao"...Zato su se dvojica naših svećenika, nakon preko 20-ak godina djelovanja u tim teškim uvjetima, mogli vratiti u Hrvatsku, jer je katolička vjera ovdje doista zaživjela, duhovna zvanja, svećenička i redovnička su doista brojna i kvalitetna...Godišnje bude i do 200 novih svećenika...



Oni svi, makar u teškim materijalnim uvjetima, prolaze školovanje, srednjoškolsko, pa propedeutičku godinu u njihovom centralnom sjemeništu, za čitav Benin, i onda studij u Cotonouu...Teži materijalni uvjeti, čini se rađaju kvalitetnijim zvanjima, jer svi njihovi svećenici i bogoslovi koje smo tih dana i tjedan upoznali, doista su krasni i kvalitetni ljudi, duboko i zdravo pobožni, a zreli i otvoreni i za međuljudske odnose...




Doista sam osjetila veliki poticaj, podržati ih i ubuduće, duhovno i ako bude prilike materijalno, nekom misijskom akcijom,



za školovanje beninskih svećenika, posebno za to njihovo sjemenište sv. Josipa, koje je kao neka prava - duhovna kasarna...



Zgrade u toj "vojarni" su već prilično derutne, i doista jako skromne, ali se u njihovu okruženju, osjeća neki poseban i poticajan duh...Alex nam je pričao da su zbog nedostatka sredstava jedne godine, njihovi odgojitelji, i prije kraja školske godine, trebali raspustiti tamošnje bogoslove, da idu na ljetni odmor, jer ih jednostavno nisu imali čime prehraniti...



Naša s. Natalija, je doista krasna duhovna osoba, s već više desetljeća misijskog iskustva, i prava majka domaćim djevojkama, redovnicama, od kojih se njih 5 baš tijekom našeg boravka tamo, pripremalo za vječne zavjete - 11. rujna...Baš radi te prigode, iz Slovenije je stigla i njihova generalna majka, sa svojom pomoćnicom...



Tijekom našeg boravka, sestre su imale mjesec dana svojih duhovnih vježbi, i priprema za zavjete, uz stručno vodstvo s. Doroteje, koja je za tu prigodu stigla iz njihove kuće u Burou na sjeveru Benina, gdje vodi brigu za oko 30-ak djevojčica, u njihovu sirotištu, koje su skrbi sestara spašene iz teških životnih situacija, prisila na ranu udaju i dr.

Djevojčice su preko ljetnih praznika promijenile sredinu, i otišle boraviti sa svojim vršnjakinjama, za koje se brinu sestre u trećoj kući - Affame, oko dva sata vožnje od Porto Nova, gdje uz sirotište, postoji i liječnički centar, za taj siromašni kraj.

Život sestara u njihovu centru, koji nas je tako lijepo, toplo i srdačno ugostio, jako me podsjetio na ekvadorsku zajednicu s. Lenke - i baš sam pomislila kako su misije zapravo svagdje iste - bitan je taj zajednički Božji duh - jedno srce i jedna duša, i onda se i u najtežim uvjetima i najizoliranijim područjima, može osjetiti taj komadić Neba na zemlji...Čak je i arhitektura centra, svojom jednostavnošću i funkcionalnošću podsijećala na ekvadorski - tu su bile vitalne prostorije - blagovaona i duhovna "blagovaona", tj. mala kapela sa svetohraništem, gdje afričke sestre, zahvaljujući brojnim svećeničkim zvanjima ovdje (za razliku od Ekvadora!), imaju milost i blagoslov svaki dan prisustvovati sv. misi...A nedaleko njihova centra, upravo se gradi i nova župna crkva sv. Bernarda, gdje je također sv. misa svakoga dana - blago njima! Dio tog blagoslova, u duhu sam poslala i na ekvadorske obronke Andi, gdje su siromašni Indijanci sretni, ako ih svećenik posjeti barem jednom tjedno...

Afričke mise su posebno vesele, živopisne, i makar se najčešće odvijaju na nekom od lokalnilh jezika, gunskom ili fonskom, ovisno o dijelu Benina, liturgija je ista u čitavom svijetu, i sve je nekako jasno i razumljivo...To je to jedinstvo i univerzalnost Crkve širom svijeta....U Beninu ima još puno stanovništva koji uopće ne znaju francuski, i njihovi lokalni jezici su puno življi od ekvadorskih, gdje je španjolski već gotovo potpuno istisnuo njihova Quichua i druga narječja...

Posebno me fascinirao afrički stil odijevanja, i žive boje njihovih materijala, sa zanimljivim, skoro stripovskim uzorcima...I dok kod nas kažu - "Odijelo ne čini čovjeka", kod njih vlada pravilo - "Odijelo čini skupinu..." - naime uobičajeno je da ista obitelj, kroji robu od istog materijala - samo druge modele...



Dakle - mama, tata i djeca, svi imaju isti materijal, mama haljinu, tata hlače i tuniku, djeca svoje košuljice...Roba je uvijek čista, ispeglana, ženske frizure su pomno izrađivane, nekada i po više sati, sitne pletenice, koje plete više djevojaka istovremeno...Što je par djevojaka iz naše hrvatske grupe, odlučilo i same isprobati, prepustivši se čarima afričkog frizerskog zanata, upličući umjetne produžetke, među svoje pramenove...Trebalo je i strpljenja, a nešto i suza, ali za (afričku : ) ljepotu treba trpjeti...Ja sam izbarala jednostavniju varijantu, sa sitnim kikicama, na moju ionako prirodno afričku frizuru : )

Također, pripremajući se za Alexovo ređenje, i duhovno, ali i kulturološki, čitava naša grupa, kao uostalom i Alexova rodbina i svi uzvanici, trebali smo dati šivati odjevne modele od istog materijala - s likovima Gospe i sv. Ivana Vianneya, a svatko je birao svoj model, kod naše spretne i okretne krojačice Clarence, iz njenih šarenih predložaka - najteže je bilo odlučiti se u toliko velikom ponuđenom izboru modela...No, na kraju je svatko našao model za sebe, i već za dan dva, čitava naša grupa - zabljesnula je u novom, zajedničkom, afričkom izdanju!

Par dana prije Alexova ređenja, u biskupiji Porto Novo, samo nas nekoliko, imali smo prigodu, sudjelovati i na ređenju u susjednoj biskupiji Cotonou...Tamo je bilo 23 nova mladomisnika, a u našem Porto Novo - 16...Bogu hvala! Na prvom ređenju, na blagdan sv. Ivana Vianneya, 4.8, kada je tamo i službeno završila svećenička godina, posebno me fascinirala velika fotografija Ivana Pavla II, i ulazno pjevanje njegovog hita "Krist na žalu", s istom melodijom, samo na francuski, u dinamičnom ritmu živopisnog afričkog zbora...A mene je preplavio osjećaj ponosa i pripadnosti Crkvi - jednoj, svetoj, katoličkoj i apostolskoj...Dirnuta biskupovim riječima upućenim roditeljima svih mladomisnika, izrečenim na gunskom jeziku, koje nam je Alex strpljivo prevodio na hrvatski, kada im je biskup rekao: "Vaši sinovi sada postaju vaši duhovni očevi!"

A tako nekako, očinski toplo, prihvatio nas je i biskup Porto Nova, prigodom audijencije kod njega, para dana prije Alexova ređenja...Kada su mu naši svećenici predali pismo varaždinskog biskupa Mrzljaka, i svjedočanstva naših vjernika, o svim Alexovim vrlinama, i našoj, hrvatskoj želji, da se, ako je moguće, mladomisnik Alex, nakon ređenja vrati na službu u Hrvatsku, što je njegov afrički biskup, na naše veliko zadovoljstvo i gromoglasni pljesak, i odobrio...S najavom, da suradnja i prijateljstvo naših zemalja, je sada već toliko snažno i živo, da će oni i ubuduće slati svoje bogoslove kod nas na školovanje, i u misijski rad, dvojicu po dvojicu, kao prave apostole...

Veza naših dviju domovina doista je jaka, naši misionari već su ovdje tako reći ušli u legendu,



kao Hrvati, svugdje smo bili dobro došli, svugdje su nam bila širom otvorena i vrata i srca...Naši misionari v. Toni i v. Franjo, izgradili su ovdje nekoliko crkvi, tu je i pastoralni centar bl. Alojzija Stepinca, u Crkvi Srca Isusova u Porto Novu, ugrađene su i relikvije bl. Stepinca, i može se reći da smo sada doista nerazdvojni, a mnogi mladi afrički svećenici svjedoče da su se osjetili pozvani i potaknuti na takav način Života, baš po primjeru i ljubavi našeg misionarskog dvojca.



Drina Ćavar,
14.9.2010.
- 21:33 - Komentari (4) - Isprintaj - #

< rujan, 2010 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30      

Travanj 2017 (1)
Lipanj 2011 (4)
Svibanj 2011 (28)
Travanj 2011 (33)
Ožujak 2011 (26)
Veljača 2011 (9)
Siječanj 2011 (24)
Prosinac 2010 (10)
Studeni 2010 (27)
Listopad 2010 (25)
Rujan 2010 (30)
Kolovoz 2010 (6)
Srpanj 2010 (23)
Lipanj 2010 (26)
Svibanj 2010 (33)
Travanj 2010 (28)
Ožujak 2010 (29)
Veljača 2010 (33)
Siječanj 2010 (34)
Prosinac 2009 (35)
Studeni 2009 (31)
Listopad 2009 (19)
Rujan 2009 (17)
Kolovoz 2009 (20)
Srpanj 2009 (17)
Lipanj 2009 (12)
Svibanj 2009 (24)
Travanj 2009 (18)
Ožujak 2009 (22)
Veljača 2009 (34)
Siječanj 2009 (24)
Prosinac 2008 (23)
Studeni 2008 (15)
Listopad 2008 (21)
Rujan 2008 (11)
Kolovoz 2008 (14)
Srpanj 2008 (8)
Lipanj 2008 (22)
Svibanj 2008 (15)
Travanj 2008 (13)
Ožujak 2008 (13)
Veljača 2008 (12)
Siječanj 2008 (8)
Prosinac 2007 (14)
Studeni 2007 (10)
Listopad 2007 (7)
Rujan 2007 (7)
Kolovoz 2007 (13)

Komentari On/Off


Counters
Counters







Statistike

Učimo kuhati!

O kuhanju nemam pojma, a na internetu sam stalno...
Onda je za početak kuharske prakse, ovo idealna kombinacija:

Coolinarka

Crochef

Od srca hvala prijateljicama koje su mi preporučile gornje stranice!

I veliki pozdrav i poštovanje svim kuharima i kuharicama!!!


Novo:

Adventski kalendar

Najljepše Došašće uz Misijsko kumče - suradnja s Misijskim Uredom

Naš novi projekt za listopad 2010: Stepinčeva Krunica!



Zagrebačka Nadbiskupija

SPAS - Studentski pastoral

Najnovije aktivnosti



"Kristov Stol" Misijska Europska Katolička Inicijativa

Naše nove web stranice!!!

Od 17. svibnja 2010. "Kristov Stol" Misijska Europska Katolička Inicijativa i službeno je registriran kao samostalna Udruga.

Sa sjedištem u Zagrebu, Pilarova 45/1.

Predsjednica: Drina Ćavar (kristov.stol@gmail.com)

Može nas se naći i u Službenom registru Udruga Republike Hrvatske.

Tako da od lipnja nove godine sve uplate za našu akciju (100 darovatelja 100 kuna mjesečno za 100 indijanske dječice u centru s. Lenke! - Zato se i zovemo: Kris100v STO-L! :) možete uplaćivati (pojedinačno ili trajnim nalogom) na naš novi broj Žiro računa u Privrednoj Banci Zagreb:

Žiro račun: : 2340009
-1110433489
(Privredna Banka Zagreb)


Odnosno za uplate iz inozemstva (npr. 15 eura mjesečno):

HR67 2340 0091 1104 3348 9
PRIVREDNA BANKA ZAGREB D.D.
10000 Zagreb, Račkoga 6, Croatia
SWIFT CODE: PBZGHR2X


Udruga: Kristov Stol, Pilarova 45/1
Naznaka: Za pomoć misiji s. Lenke Čović u Ekvadoru

(Poziv na broj: ne treba, ali ako negdje traže, samo stavite 10010010, bez modela)

Jednom mjesečno, na 1. petak u mjesecu, uplaćujemo prikupljene donacije na ekvadorski račun s. Lenke Čović i njene Zajednice Krista Misionara Molitelja.

Od 7. 4. 2010. do 31.5.2010.
pozivima na humanitarni telefon prikupljeno je nešto više od 200 kn,
čime smo prehranili 2 djece, u tom periodu! Hvala svima!

Razgovor za KNI u travnju 2010.

Moje mail adrese:
meki.suncev.sjaj@gmail.com (najčešće koristim)
kristov.stol@gmail.com (za projekt i udrugu)
drina.cavar@gmail.com (novi osobni mail)

Vrijeme kod s. Lenke u Ekvadoru:


Vrijeme kod nas u Hrvatskoj:


"Vrijeme i prostor su relativne kategorije! Samo Bog je uvijek i svuda!"

Postu za s. Lenku mozete slati na slijedecu adresu:

s. Lenka Covic
Comunidad Cristo Misionero Orante
A.A. 17-21-93
Quito
Ecuador
South America


Poljski ekvadorski blog o s. Lenki (uskoro i na engleskom!)

Vijesti o mom djelovanju u misijama:

Razgovor za KNI u travnju 2010.

Clanak u Glasu Koncila o mom odlasku u misije

IKA vijest o mom odlasku u misije 5.9.2007

Drina i MVKO

Zdenac arhiva (u godini moje suradnje s njima 5.9.2007-5.9.2008):


Zdenac - Drina odlazi u misije 5.9.2007.

Zdenac - Drina - opis misija

Zdenac - Drina - prvi clanci iz misija

Zdenac - Drinine fotke iz Ekvadora 2007/2008

Sisačka biskupija

Varaždinska biskupija

Đakovačko osiječka nadbiskupija

Vojni ordinarijat

Blog moga tate:
Katolička Hrvatska

Hrvatska novija povijest:
(da se ne zaboravi)

Povijesni govori predsjednika Tuđmana

Najzanimljiviji blog:

Don Blog!




Mali Princ

Galeb Jonathan Livingstone

Priče iz davnine - Ivana Brlić Mažuranić

Priče iz davnine2 - Ivana Brlić Mažuranić

HRT - dogodilo se na današnji dan
(koristan i zanimljiv link...)

Duhovna literatura:
Biblija

Biblijska tražilica!

Katekizam katoličke Crkve

Katekizam katoličke Crkve - detaljnije

Enciklike Ivana Pavla II

Dokumenti 2. Vatikanskog koncila


Nasljeduj Krista - Kempenac

Nasljeduj Krista - Stepinčev prijevod

Rasprava o pravoj pobožnosti prema Presvetoj Djevici Mariji - sv. Lj. Montfortski

Web Hrvatska

Molitvene nakane

Legenda o p. Lukinoj stoli...

I molite za njega,
da se sto prije potpuno
mentalno, psihicki i duhovno oporavi!

Stara p. Lukina dopisivanja

Stare p. Lukine propovijedi
(2009. je godina B)

Stari tekstovi od Matine Drine - na p. Lukinim SKAC stranicama


Drina, p. Luka i misije...

O Drini i drugim Palmasima...

DT chatovi iz misija:

Chat br.2 25.1.2009.

Chat br.1 28.12.2008.

Stare fotke

SKAC arhiva (tijekom moje suradnje s njima od pocetaka 2002, do ljeta 2006):

P. Luka i SKAC - fotke 2002.

P. Luka i SKAC - fotke 2003.

Drina i SKAC u Mariazellu - 2004.

P. Luka - Krapinske - rodjendan 2005.

P. Luka - Osjecki koncert 2005.

Drina na Papinu sprovodu u Rimu 2005.

Promocija p. Lukine knjige u Splitu - 2006.

Katoličke novosti:

IKA - vijesti i najave

Katolička tiskovna agencija Biskupske Konferencije BiH


Zanimljivi prilozi:

Križni put velečasnog Suca

Zanimljivi i korisni linkovi:

Blog.hr

Udruga Svjetlo Europe

Europski rječnik

Jako dobar španjolsko španjolski rječnik

Venecija

Udruga Zdenac

Taize - Zagreb

Moja župa

Kćeri Srca Isusova

Kćeri Srca Isusova - Venecija

Kćeri Srca Isusova - međunarodna stranica

Ivan Pavao II

Kauza Ivana Pavla II

Misericordia Divina

Poezija

Hrvatske pjesme i popjevke : )

MVKO

SKAC

Dražen Petrović

Slibe.com - Free Image Picture Photo Hosting Service - Click to enlarge

Slibe.com - Free Image Picture Photo Hosting Service - Click to enlarge

Slibe.com - Free Image Picture Photo Hosting Service - Click to enlarge

Pogled u budućnost

Slibe.com - Free Image Picture Photo Hosting Service - Click to enlarge

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se