Milošću Božjom jesam što jesam!!!
|
"Ali milošću Božjom jesam što jesam i Njegova milost prema meni ne bijaše zaludna; štoviše trudio sam se više nego svi oni - ali ne ja, nego milost Božja sa mnom." 1. Kor 15, 10 Krasna su bila čitanja ove nedjelje...Posebno me se dojmio gornji citat...Jer tako je lijepo - Biti ono što jesi...Voljeti to, uživati u tome, i zahvaljivati Bogu na tome! A vidim - čitanja su se svidjela i samom Papi! Još otkad sam 2008. izabrala za svoju osobnu svećeničku godinu, Papa mi "krade" ideje : ) Božji poziv "Papin nagovor uz molitvu Anđeo Gospodnji u nedjelju, 7. veljače 2010. Draga braćo i sestre, liturgija ove pete nedjelje kroz godinu predstavlja nam temu Božjeg poziva... ... Pozvani od Isusa baciti mreže, usprkos tome što čitavu noć nisu ništa ulovili, Šimun Petar i drugi apostoli, povjerovavši u njegovu riječ, uloviše mnoštvo riba. ... Nato ga Isus poče bodriti: "Ne boj se! Odsada ćeš loviti ljude!"; i, ostavivši sve, on pođe za njim. ... Poniznost koju su posvjedočili Izaija, Petar i Pavao poziva sve one koji su primili dar Božjeg poziva da se ne usredotočuju na vlastita ograničenja, nego da svoj pogled čvrsto upru u Gospodina i na njegovo iznenađujuće milosrđe, kako bi obratili srce i nastavili, s radošću, "ostavljati sve" zbog Njega. On, naime, ne gleda ono što je važno za čovjeka: "čovjek gleda na oči, a Jahve gleda što je u srcu" (1 Sam 16,7), ljude, istina, siromašne i slabe, ali koji vjeruju u Njega i postaju neustrašivi apostoli i navjestitelji spasenja. ...Svetoj Djevici povjeravamo sva zvanja, osobito ona za redovnički i svećenički život. Neka Marija u svakom probudi želju izgovoriti vlastiti "da" Gospodinu s radošću i punim predanjem." I ne trebamo se bojati svojih zabuna, traženja i lutanja...Jer makar nama često i nije, Bogu je oduvijek i zauvijek sve jasno...Što potvrđuje i sljedeći primjer... Mladi Stepinac – pisma zaručnici  Zagreb, (IKA) – O 50. obljetnici smrti bl. Alojzija Stepinca, Hrvatska provincija sv. Jeronima franjevaca konventualaca objavila je knjigu "Mladi Stepinac – pisma zaručnici". Autor knjige je fra Ivon Ćuk (1923.-1983.) koji se potpisao pseudonimom Dian Baton. U knjizi je objavljena korespondencija dvadesetpetogodišnjeg Alojzija Stepinca s Marijom Horvat, svojom zaručnicom. Osamnaest pisama, šest Alojzijevih i dvanaest Marijinih, autor prenosi u cijelosti i tumači svojim osebujnim stilom. Tako uređenu građu fra Ivon je čitao u hrvatskom programu Radio Vatikana u razdoblju od 27. siječnja do 13. ožujka 1975. godine. Nakon toga, iste godine u ožujku, pisma su objavljena u Rimu kod "Ziral, Zajednica izdanja ranjeni labud" o petnaestoj obljetnici kardinalove smrti. U predgovoru autor podsjeća da kad je mladi Stepinac napokon odlučio ostati seljakom, u rodnom Krašiću, na očevu imanju, na nagovor oca htio se oženiti i osnovati vlastiti dom. No, providnost je posredovala, mladi se Stepinac nije oženio. Šest mjeseci poslije raskida zaruka, otišao je u bogosloviju u Rim, postao svećenik pa nadbiskup i kardinal. Predgovor autor završava uvjerenjem da ova pisma prosiplju novi val svjetla na uzvišeni lik kardinala Stepinca. Bio je to mladenački život – bez sjene, uzor mladog kršćanina svih vremena. Velikani se ne rađaju nego postaju, a Stepinac je bio velik davno prije nego što se to moglo vidjeti u punom sjaju, što pokazuju i ta sačuvana pisma." Knjiga je stvano super, zanimljiva, duhovna i poticajna, ja sam ju čitala već prije 20-ak godina... ps. Nije li znakovito i to što se Stepinac bio zaručio s djevojkom koja se zvala - Marija (!), a prezivala - Horvat (!!!) : ))) |
