U Tebe se Gospodine pouzdajem!
 "Što smo sve proživjeli ovdje u ovih zadnjih nekoliko tjedana...Bog je međutim jači. U Njega sam uvijek stavljao svoju nadu i nisam se prevario. Neću se prevariti ni ubuduće. Bolje je časno poginuti negoli sramotno živjeti kao izdajnik Crkve. Znam da ona neće propasti, ali će prije ili kasnije propasti oni, koji rade na njezinoj propasti." bl. kard. Stepinac, Pisma iz sužanjstva (1951-1960.) Zapravo i nije bitno tko je predsjednik. Bitno je tko je Bog!  "Svako je zlo u sebi besmisleno, ali nije onome koji ga može podnositi s vjerom i svi smo mi teolozi onoliko koliko iz svjetla svoje vjere pokušavamo razmotriti tamu svoga okoliša." (fra Bonaventura Duda) "Dušom mi rado prostruje stihovi: "Ima mjesta tajnih u nama - Što će živjeti ubuduće... Treba ih dobro skriti - kvas onoga što će biti." (fra Bonaventura Duda o Tinu)  Zagrebačka Biblija! (od jučer novi spomenik na Kaptolu!) A tko je zapravo i de facto novi hrvatski predsjednik (izabran sa 60% hrvatskih (i katoličkih?!) iskorištenih glasova...), jasno se vidjelo iz toga, tko je prvi nakon objave izbornih rezultata progovorio skoncentriranoj (dobrim dijelom i konsterniranoj...) hrvatskoj javnosti, i čiji je siktavi pogled zlokobno virio iza ramena dr. Ive Josipovića, koji nas je, nakon njegova "preludija", kao "dijete iz njihove epruvete" pozivao da se "u njega pouzdamo"...(?!) (nakon što se već ranije usudio prozvati Svjetlom...) Dijete iz epruvete I dok su mu neki čudni likovi i statisti u njegovu stožeru klicali: "Ivo, Ivo", moja stara teta je preplašeno, ali i znakovito čula: "Tito, Tito!" A umjesto taktova Ode radosti, mojim strepnjama pulsirali su taktovi u čijem ritmu bi (po njima...) Hrvatska trebala plesati sljedećih 5 (!) godina... Ars diaboli Ive Josipovića No, za mene osobno je Mesićev mandat završio u rujnu 2007, te sam čitave dvije godine uživala oceanima daleko od njega, i pod predsjedanjem ekvadorskog predsjednika Corree... Izbori ovdje i ondje... Ekvadorski "Pantovčak" - lekcija iz domoljublja "Na desetu obljetnicu smrti predsjednika samostalne hrvatske države, dr. Franje Tuđmana, u sabranosti i molitvi dublje promišljamo o svojoj nedavnoj povijesti. Osjećamo da se u njezinu predstavljanju programatski događaju iskrivljavanja i da se ne prestaju skladati melodije po notama onih koji misle da se istina može zaustaviti po diktatu novih silnika.... Sjećamo se dobro, a neki bi nam htjeli izbrisati to sjećanje te se posebno trude u mlade usaditi neku novu simpatičnost slike govoreći o razdoblju komunizma u našoj Domovini. Da tomu nije tako dovoljno svjedoči spomen na vrijeme početka demokratskih promjena kada je istina iz šapta tamnica i straha komunističkog totalitarizma prelazila u javni govor. Dovoljno je sjetiti se drhtaja slobode nakon desetljeća tjeskobe. I u tome se ozračju ne može previdjeti pokojni Predsjednik. ...Obveza nam je podsjetiti na vrijednosti iz kojih je, njegovom velikom zaslugom, živjelo oduševljenje nakon sloma komunističkih okova." kard. Bozanić na 10. godišnjicu smrti dr. Franje Tuđmana Samo 10 godina nakon smrti dr. Tuđmana... |
