Dragi moji,
evo me konacno opet na internetu, stiglo mi je i puno dragih mailova, dragih ljudi, kojima je drago sto su im stigle moje Galapagos razglednice, a ja zelim svoju radost podijeliti sa svima vama:
1. Iz Urednistva Glasnika:
"Postovana Drina,
hvala za e-mail i za razglednicu s odmora (Galapagos) - sinoc na molitvi srijedom sve je sudionike vrlo obradovala.
Naravno da su tekstovi, uz obvezne fotografije, uvijek dobrodosli. Objavljivat cemo ih kad budemo imali za njih prostora. U broju 5. Glasnika (koji je upravo u tisku) bit ce clanak o krsnoj svijeći.
Hvala za najavu predstavljanja knjige "Aureola". Da je Split blize, mogli bismo veceras i mi ondje biti.
Srdacan pozdrav."
Molitva srijedom u Palmi, inace ima posebno znacenje za mene, jer sam se bas na njoj zblizila s p. Lukom, i s mnogim drugim dragim ljudima, posebno s Daliborom, koji danas vodi tu molitvu...Tu je krenula i moja SKAC i modravska "karijera", moje clanstvo i pokretanje molitvenih vjencica u MVKO-u za p. Luku, moj duhovni poziv, moje misijsko poslanje...Kako je svima koji su bilo koje srijede dosli u Palmu, kad je tu molitvu vodio p. Luka, ona ostavila poseban trag u zivotima, nastala su zivotna prijateljstva i kumstva, nikako nismo mogli i htjeli dozvoliti da s p. Lukinom nezgodom, nestane i ta molitvena grupa...Zamolili smo najprije p. Volenika, pa p. Dalibora Renica sljedece godine, i na kraju p. Belaka koji i dan danas svojim prisustvom daje poseban duh i blagoslov ovoj grupi...Ako je tko blizu Palme, srijedom u 20h, neka nikako ne zaobidje malu kapelu s lijeve strane porte, cija je isusovacka vrata bas p. Luka otvorio i nama laicima, i gdje se i dan danas najintenzivnije moli bas za njega...
2. Od moje bivse sefice iz PBZ-a:
"Draga Drino,
razveselila me tvoja razglednica s Galapagosa
i podsjetila me da ti se javim.
Malo sam u gužvi s poslom.
Dražen nas je napustio (ne znam jesam li ti to javila) i otišao u drugu banku.
Upravo zapošljavamo novog revizora.
Nemam inspiraciju, ali bolje da ti se javim i jednom riječju nego da čekam inspiraciju pa nikad.
toliko
pozdrav"
Moja draga sefica, uvijek u jednakoj guzvi s poslom, kao sto je bilo i u moje vrijeme...Odlazeci iz PBZ-a, na svoje radno mjesto preporucila sam Drazena, kojeg opet znam s molitvene grupe srijedom! Taj crkveno-poslovni svijet je stvarno mali! A moja bivsa direktorica i dan danas, na moju tadasnju preporuku, placa mjesecnu internet pretplatu p. Luki! U PBZ-u smo inace imali i korizmene i adventske obnove, kada bi nam najcesce dolazio vlc. Drazen Radigovic, jednom je bio i v. Tomislav Ivancic, a uvijek bi se okupilo preko 300 djelatnika Banke. Imali smo i zivi lanac krunice, u kojeg su se djelatnici ukljucivali i prijavljivali mailom - prava duhovna atmosfera! Vjerujem i da je sve to pripomoglo mojoj odluci, jer sam bas nakon sv. mise u jednoj od takvih korizmenih obnova, u ozujku 2006, u kojoj sam cak citala i jedno od liturgijskih citanja, vec sljedeci tjedan - bila u svom venecijanskom samostanu...
3. Iz Udruge Zdenac
Nismo se mogli odluciti kojeg pacifickog ljubimca uzeti pa smo ih ostavili svih skupa na razglednici:-).
hvala na razglednici, pa puno slađe primiti ovakvu jednu kartolinu nego nego se tipkati.
Veliki pozdrav od svih iz Splita
4. Od dragih prijateljica iz Palme:
(koje sam upoznala na hodocascu samoborskim gorjem, kojeg je 2002. organizirao p. Luka!)
Draga Drina,
hvala ti puno na poklonima, baš sam se razveselila!!! Na tim prekrasnim otocima još nisam bila i ne znam zašto sam i mislila da je to samo jedan otok- Galapagos Svima sam odmah pokazala i torbicu koja mi je stigla čak iz Ekvadora
I stvarno ti se divim što stigneš puno toga zapisati, pratiti, nama poklone pakirati... Ti si poticaj svima kako vrijeme treba u potpunosti iskoristiti i sebe za druge dati. Sad sam već počela u pjesničim frazama pisati To je tvoj utjecaj
Hasta luego, te saludo y abrazo de todo mi corazon!
Draga Drina!
>
> Evo najprije da ti zahvalim na poklonima, teka i torbica su super!!!! Papige
> su odlične! Hvala i na razglednici, i drago mi je da ti je stigla čestitka,
> a uskoro će ti stići i pismo jer sam ga poslala samo tjedan dana nakon
> čestitke.
>
> Bila sam na Bijelu nedjelju u jednom prekrasnom dvorcu Lužnica kraj
> Zaprešića koji vode časne i bilo je baš lijepo! Tamo je moja sestra imala
> reportažu pa sam tako za to i saznala a sve se može vidjeti na
> www.luznica.hr, a dan prije bila sam i u posjetu kod Sr. Karmen u karmelu pa
> sam vidjela i Rašeljku. Naravno da sam te se sjetila i da si mi falila!"
5. Zahvalio mi je i jedan nas Biskup:
(kratko, ali ne manje slatko)
"Drina,
- primio sam razlgednicu 'Galapagos'
- fala
- je li' i tamo otočani teško žive, iseljavaju?
Pozdrav i blagoslov!"
A evo i dijela mog odgovora njemu:
"Dragi Oce Biskupe,
na Galapagosu je bilo super, i cini mi se da i ljudi tamo super
zive - od turizma!
Mi smo zagnjavili nekog tamosnjeg svecenika da nas primi (jer nas
zupnik iz Oyacota poznaje prijatelja toga svecenika), a ovaj je
bio tako dobar da nas sve primi: Markice (6), s. Gilmu i mene.
Mlad je - ima 28. godina, i izgradio je vec neke dvije jako
lijepe crkve tamo, imaju i nekog galapaskog biskupa, a mladi p.
Fabian Gonzales je tamo vec nekoliko godina, a na moj upit
koliko bi jos zelio tamo biti, rekao je mozda jos koju godinu, a
ja sam se najprije zacudila kako mu nece biti zao ostaviti tako
lijepe crkve koje je sam izgradio...No, u tome i je bit duhovnog
zivota - ne navezivati se ni na sto, pogotovo ne na vlastita
djela i uspjehe, koji su zapravo uvijek Bozji...(ja se npr. jos
uvijek tesko nosim s p. Lukinom nezahvalnosti...to mi je teze od
svega ostaloga...)
P. Fabianu na njegovoj zupi Svetoga Kriza (Santa Cruz) u kvartu
Eden,pomazu dvije sestre: s. Bertha i s. Marta koje pripadaju
nekom redu Marije suotkupiteljice, kojeg je prije 40-ak godina
osnovao neki biskup iz Cuence, i vec imaju 9 kuca - sto u
Ekvadoru, sto u drugim latinoamerickim zemljama...Nedavno sam
citala i o novoj dogmi - Marije Suotkupiteljice, i sjetila se
kako sam u svom Misijskom kriznom putu, u jedoj od postaja,
nekako kao i sama naslutila tu dogmu...
Tim sestrama tamo sam pomogla instalirati neki kompjuter i
printer, koje su bas tih dana bile nabavile...A i mladi p.
Fabian je na kraju bio sretan radi naseg drustva, jer makar bili
i Galapagos - otoci su ipak samo otoci...Tamo imaju cak i neke
fakultete, uglavnom studije vezane uz turizam i
ekologiju...Taksi vozaci su nam pricali kako je dosta Hrvata
posjetilo otoke kad je bilo neko nogometno prvenstvo, a pricali
su nam kako je nedavno bila i zena Georga Busha, u nekom skupom
hotelu, i kako nije postovala pravila ponasanja, i zone u koje
turisti smiju odnosno ne smiju ulaziti...Uglavnom, cjelokupna
atmosfera je stvarno nekako idilicna, i - edenska, u
najpotpunijem smislu...Ljudi su ljubazni, i zive nekako lagano i
smireno...Nekada je na jednom od otoka bila neka americka vojna
baza, ali (moj omiljeni) predsjednik Correa ih je prije nekog
vremena poslao doma..."
|
