................ne vjeruj ženi koja puši drinu bez filtera...............

ponedjeljak, 26.03.2012.

anarhija all over baščaršija

Dotrčali su do šume i sjeli na drvenu klupicu sastavljenu od dva palja i velike drvene table. Držao je olovku i dalje u ruci, onako krvavu, ruka mu je do lakta bila u krvi, al srećom nije zakrvario ništa drugo, Savo je to odma primjetio i odmarekao: "Stari moj, znam da si u šoku al idemo bacit tu olovku negdje i oprat ti ruku." Ovaj je samo kimnuo glavom i Savo ga je odveo do malog potočiće koji je bio u šumi ispod jednog drvenog mosta, otišli su tamo, on je samo bacio olovku u potok i kleknuo i gurnuo ruku u njega, krv se već skorila a on nije niti trljao ruku samo ju je držao unutra, Savo ga je prvo šokiran gledao kako je u komi, nikad ga nije vidio takvog, počeo mu je prati ruku, vrlo brzo, htio samo da odu negdje. Kada mu je oprao ruku odvukao ga je preko mostića pa sporednim ulicama do industrijske zove, tamo su sjeli i odlučili da bi trebao poći kući kao da ništa nezna, čekali su pola sata da se malo skulira ali ništa se nije promjenilo. Svejedno odlučio je krenuti kući, tj. žalosnoj kamp prikolici. Hodao je ulicom i gledao u pod, pratio je svoje noge samo, nije ni mogao dignut glavu, vidio je samo kako mu tu i tamo koja šiška one masne irokeze padne pred oko da ju makne, nije ni morao gledati kamo ide, znao je sve puteve tog sela napamet. Prilazio je parkiralištu iza odlagališta otpada di je živio, srce je počinjalo tuć sve brže i brže, znojio se bilo mu je užasno vruće iako je bila svježa noć ranog proljeća, počeo se trest, ruke je zgrčeno držao u džepovima onih uskih, svijetlih, poderanih traperica. Kako je bio bliže kutu iz kojeg je mogao vidjet kampicu. Stigao je, i vidio dva policijska auta ispred, znao je, jebiga, gotovo je, danas mi je bio rođendan, barem sam imao sreću da ga nitko ne primjeti, odzvanjalo mu je u glavi. Inače mrzi rođendane, mrzi taj dan, kad te vole i oni koji te vole i oni koji te nevole, odjednom su svi super, odvratno mu je to bilo. Kako se približavao policajci koji su stajali oko auta, njih četvorica, počeli su ga primjećivati, a on je shvatio da je jedan od njih prijatelj obitelji iz onih starih sretnih vremena. Kada je došao na dvadesetakmetara od kampice taj isti je krenuo prema njemu, on je htio izvaditi ruke iz džepova u položaj da mu ih može stavit u lisice, jebiga, znao je da je gotovo,ali nije mogao, ruke su bile tako zgrčene da nije mogao, glava mu se hladila a i dalje se znojio. Kada je murjak bio na dva metra od njega mislio je da će vrisnuti, da će eksplodirati, kao da je enormno ljut, ali nije bio, nije ni sam znao što mu je, znoj je curio iz njega, a onda je murjak progovorio. "Mali moram ti nešto reć, odi samnom do auta." Okrenuo se i krenuo prema autu a kreten je skamenjen stao na dvije sekunde i onda lagano krenuo za njim. Došli su do auta bez riječi a onda je murjak počeo: "Gledaj mali, stari ti je stradao, neznamo kako, neznamo šta, ali u bolnici je i nije dobro. Ti pošto si punoljetan od danas kolko ja znam." Znao je to, bio je blizak s obitelji i jako ga je volio, ali ga dugo nije vidio jer se posvađao sa starim ne dugo nakon šta je majka umrla. "Ali predlažem ti da ostaneš doma večeras, da ne ideš do starog, naspavaj se, vjerojatno si u šoku, sutra ćeš ga ić vidjet." Kimnuo je samo glavom, murjak ga je potapšao po ramenu kao da ga pokrene da krene lakše do kampice, okrenuo se i ušao u auto a tako su i drugi za njim, bio je u šoku, kako nema nimalo sumnje u njima da sam ja to napravio, nemoguće. Ušao je u kampicu i sjeo na svoj madrac bez da je i pogledao u fotelju od starog, nije se ni bojao ničeg, samo je bio zamišljen, o nekim glupostima u vezi policije i kako su reagirali, gledao je u prazno prema ulaznim vratima, nije micao pogled, sve dok mu se oči nisu sklopile i dok se nije samo izvrnuo u stranu. Neznam kako nije ni pomislio kako je mrcina još živa, ja bi se samo to zapitao i bojao se da ne preživi.

TO BE CONTINUED xD
- 20:43 - Komentari (5) - Isprintaj - #

nedjelja, 11.03.2012.

život je sljepa, jednosmjerna ulica nizbrdo

Odvratno hroptavo hihotanje. Digao se i krenuo prema spomenutom djelu prikolicekoja je predstavljala dnevni boravak. Zatekao ga je prizor vrijedan naslovnica svih novina. Na mrcini poznatoj kao njegov stari sjedila je ništa manja mrcina drugog spola, valovita, masna, plava kosa do ramena, buljave, plave oči znatno manje od blago ljubičastih podočnjaka ugnježdenih ispod njih, vjerujem da bi boja podočnjaka bila postojanija da nije imala tolko šminke. Nitko nemože bit siguran dali ispod te široke plave kratke majice sa uzorkom nekakvih cvijetova te dvije bove drži anormno velik grudnjak ili padobran, S jednom od nogu bimogla nahranit pola gladne Afrike, odvratno. Stari se okrenuo i pogledao preko ruba fotelje prema njemu i ponosno prozborio: "Sine ovo je Borka." Ona je odma iza tog propustila svojim hrapavim glasom: "Nemoraš ti dolazit tu da mi pružiš ruku mali, ne patim ti ja na finoću." Tko bi rekao pomislio je. "Drago mi je ja sam Bojan. Stari ima šta za jest?" "Neznam, jesi zaradio kakve pare pa kupio za jest u kući da imamo?" Posprdan odgovor, očekivano. Neugodnu tišinu u kojoj su duo fantastiko blejali u njega prodorno, ali sa smješkom stari je prekinuo brzo. "12 je sati, kaj nebi ti trebao u onu svoju školu za glupane?" "Istina, nikaj stari odo ja." Podigao je svoj ruksak s poda i krenuo prema vratima. "Stani mali, a kaj ti je to s okom?" Skoro se izvukao a da ne mora više gledat u tu rospiju koja je sjedila na ovoj propalici. Kratko se okrenuo na desno i pogledao je kraičkom ovog neozljeđenog desnog oka i glasno, na neki način pomalo i prkosno odgovorio: "Pao sam." Odma je nastavio prema izlazu, a iza sebe je još čuo odvratno hihotanje i njeno smješkanje na to kako sad shvaća ono kaj joj je stari pričao o svom sinu.

Sjedio je taj dan kasnije naklupici u parku i crtkarao po jedinoj bilježnici koju je uvijek nosio u torbi. Unio se skroz, odvraćao bi pogled samo kad bi onim svojim džepnim nožićem šiljio olovku ili palio cigaretu koju niti tresao nije nego je puštao da pepo sam odpada sa nje a onda bi ga samo rukom smeo s papira. Crtao je nekakvu djevojku, za sada se na papiru mogao vidjeti samo obris nježnog pravilnog lica, crtao je njene izražene velike oči dugih trepavica i sjajnih velikih šarenica, utapao se u njima dok ih je crtao. Markirao je prvi sat na koji mu se nije dalo ić, ali tolko se zadubio i prštao od inspiracije da bog zna što bi ga odvojilo od crteža koji je sporo i pedantno crtao da nije odjednom doletio poznati urlik: "Jameees!!! Majmuuuuuuneeee!" Nije bilo potrebe da se okreće ali svejedno se okrenuo. Naravno to je bio Savo. "Šta se dereš mulac?" "Da te ne šokiram kad dođem do tebe, znam ja kako vi svi loše podnosite moju ljepotu." "Hmmmm, da." "Ajmo u birtiju neku, iam još para." Uvijek je imao para, rijetko bogat panker. Žalosno je što se ta furka furala na socijalu i onda su mnogi "hardkor pankeri" govorili stalno da je Savo pozer, al istina je bila da je Savo stvarno bio najveći panker kojeg je poznavao, kojeg sam i ja ikad vidio, njega je stvarno bolila ona stvar za sve. Jednom su savi govorili da glavom nemože probit armirano staklo, i naravno probao je i sve to prebrodio sa osmjehom i krvavim čelom. Da nastavim, naravno škola nije bila toliko bitna tog dana pa su stvarno i otišli u birtiju, jedan divan proljetni dan u birtiji za šankom sa dva lokalna fizikalca za koje nitko nije znao di rade pošto su cijele dane visili u birtiji a ni na kombinezonima nije pisalo nikakvo ime firme, u birtiji je bio i lokalni pijanac zvan General, što je pretpostavlja se po nekim pričama bilo jer je kroz sve te svoje priče u glavi prouzročene svakakvim psihičkim poremećajima zaključio da je bio nekad davno general, simpatičan je to bio čovjek, sijede duge kose koja baš i nije pokrivala cijelu glavu, kako bi se reklo čelo mu je sezalodo potiljka, uvijek u sakou, ljubičastom ili sivom, neke hlače koje su izgledale koda su nekad davno bile tipa hlača na crtu, ali su bile smeđe, par pari čarapa na nogama bez obzira koje godišnje doba je bilo i smeđe cipele koje se, mora se priznat uvijek cakle. Taj veseli General je tako provodio dane hodajući od birtije do birtije pričajući besmislene stvari, jedino smisleno što je znao reć je bilo kad bi pitao dal mu imaš za platit pelin a pošto je Savo bio uvijek široke ruke tako mu je platio 3 ili 4 pelina taj dan pa se zadržao s njima tamo, a pošto je imao sreće taj dan ih je dobio još par od ostalih mušterija pa mu je bilo sasvim dobro. Naravno skoro zaboravih spomenut posljednjeg od genijalne šestorke tog dana na šanku, simpatičnu poznatu ličnost tog gradića, momka od nekih 30 godina koji je imao poremećaj pričanja i kontroliranja udova kako god da se to zvalo, al iznimno draga osoba, i on nije morao žicat, on di bi došao pive bi pred njega stizale. Nemoram ni pričat taj dan bio je veseo, priča na priču, smijeh na smijeh, vic za vicem, piva, pelin, pelin, piva i tako u nedogled, još tu i tamo koji pogled na mladu konobaricu koja je stigla iz Rumunjske jer tamo nema posla pa je došla ovdje radit, al izgledala je kao da je iz Španjolske a ne Rumunjske, no nebitno.

Padao je mrak, bilo je već oko 8 sati, a Savo je zaspao na šanku, klipan ga je probudio i upoznao sa činjenicom da su još samo njih dvojica za šankom ostala od poznatih, ako ne brojiš dva uredna, pristojna, visokostojeća, mlada kretena s nageliranim frizuricama koju su oteli pažnju mlade Rumunjke. Krenuli su doma jedva izlazeći kroz škripava vrata, držali su se jedan za drugog i krenuli prema kućama, došli su do skretanja sa glavne ceste, mala uličica vodila je do mjesta rastanka, mjesta koje nikom od njih dvojice nije bilo usput al su uvijek tamo išli i tamo kretali svaki svojim putem jer je to bila kao nekakava tradicija, taman kad su skrenuli iza ugla neki krkan u kombiju je sjeo na trubu, proorilo se zrakom kao da mu je ispred kombija skočio slon, kočenje i škripa guma popratili su taj divan zvuk, kombi je stao pored puste ceste, koja je uvijek bila takva u to vrijeme, tad je shvatio, stari je istrčao iz kombija, na iznenađenje jer stari nikad nije vozio ništa. Kad mu je lagano prizor sjedao u galvu grdosija se već gadno približila. Stao je agresivnim stavom ispred njega, podigao ruku i počeo. "Jebem ti mater koja te okotila, jesi se opet napio, jesi se opet vucaro umjesto da ideš u školu." Nije volio činjenicu da spominje majku, dok ej ta žena bila na životu još je sve bilo normalno, kad je ona umrla i stariji brat je uskoro napustio kuću. "Prebit ću te ko vola mamlaze, dobro da sam sad odvezo Borku doma, kak bi me ona gledala da vidi šta ti radiš okolo, ionako je previše da te vidi takvog gnjusnog kakav jesi i kad si trijezan!" "Daj pusti me." Savo se otrijeznio i blijedo gledao kako se grdosija nadvila nad Jamesa i vikala dok ej ovaj s poluljutom poluprestrašenom facom buljio u tu ljutu glavurdu iznad sebe i jedva kroz njenu vrisku uspio išta reći. Grdosija je nastavila. "Ma pustit ću ti ja krv a ne tebe ništarijo, govno malo, bolje da te nikad nisam napravio!" Zveknuo ga je poznatim potezom, kao i inače, ali inače bi bio jedan, a sada se to nastavilo, sjevnulo je i s druge strane, pa opet s ove, tresnuo je o pod, a grdosija ga je oplela onom nožurdom od 50 kila po rebrima, sam pogled na udarac te nožurine s bauštelskom čizmom koja ima metalnu kapicu je bolio. Pljunuo ga je po kosi i viknuo: "Da, baš si na svoju krasnu slobodoumnu mater, tako neopterećen, sve je to normalno, pogledaj se govno jedno." Nitko nije očekivao, odgurnuo se rukom od poda, koljeno mu je jedno bilo na podu a drugom nogom se odgurnuo da ustane, sve se dogodilo brzo, iz džepa je izvukao onu uvijek pedantno zašiljenu olovku i zabio je starom točno u vrat, krv je počela šikljati, od udarca se poderala i koža, vidjela se rupa u vratu iz koje je curila ogromna količina krvi, grdosija ga je gledala ravno u oči, raskolačenih ustiju ali bez ijednog tona, oči su mu izgledale sjajno, iznenađen izraz nije mu se skidao s lica, James je stajao i gledao u njega a lice mu je iz gnjevnog izraza padalo u šokiran. Trajalo je to svega 5 sekundi a onda je Savo, očito najtrijezniji u toj situaciji povukao Jamesa za ruku i krenuli su trčat, Savo ga je vukao, James nije gledao pred sebe, gledao je u pod u svoje noge koje su trčale kao nikada i samo se još jednom osvrnuo u trnutku kada je grdosija taman bila na koljenima i polako počela padati trupom prema naprijed u lukvu svoje vlastite krvi.

To be continued jes jes ^^
- 16:52 - Komentari (3) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 05.03.2012.

21st century digital boy

Tup udarac proparao je zrakom. Račupan mladić u širokoj majici nekog benda i uskim svijetlo plavim trapericama je tresnuo na pod, zastao na sekundu, a onda se okrenuo i nakesmio se krvavim zubima i propustio: "Kae pičke, jedan na jedan, ništa a?" Tri klasične siledžije ispred njega, dva ćelava i jedan sa finom frizuricom koja izgleda kao da je na nju stavljeno vazelina dovoljno za tri gej parade. Ćelavi, najveći se zaletio i još jednom ga česno nogom pod rebra pa su nabacili trk jer ipak usred bijela dana nemogu produžit taj svoj hobi na neodređeno dugo. Štrkljavi se pridigao s poda i samo rukom mahnuo preko koljena, kao pokušava se malo očistit od te prašine s asfalta, iako je od tog pada mogao eventualno postat čišći nego prije pada. Naravno dva curička i jedan onako hrabri šljaker gospodin su dotrčali do njega i onako brižno priupitali dali je dobro, kao puni zanimanja za njega. Odmahnuo je rukom onako energično kao da će ih odgurnut i pognute glave samo dao do znaja kimanjem da je okej i krenuo dalje svojim putem, zatim je izvadio zgužvanu kutiju Yorka u mekom pakovanju, jedva iščupao cigaretu koja je svojim oblikom skoro pa pravila krug, izravnao je, pripalio upaljačem, klasičnim, najjeftinijim, prozirno-rozim i podigao glavu i nastavio ponosno koračati u onim poderanim crvenim starkama korakom ponosnog vojnika koji korača svježe osvojenim selom. Sunce je pičilo punog snagom, koračao je prema predgrađu. Došao je do industrijskog dijela tog gradića, samo dva, tri kilometra udaljenog od samog centra i došao do svoje krasne kuće, točnije kamp prikolice, kamp prikolice pune ljubavi, pune ljubavi između njega i njegovog dragog oca koji nekad zna "malo popit". Ušao je kroz otvorena vrata i pogledao grdosiju od skoro dva metra i sto kila, hrče u onoj svojpoj smrdljivoj fotelji punoj znija s pivom u ruci, neobrijan, raččupane tamno smeđe kose prošarane sijedama. pored "kuhinje" koja je u principu bila dio jedine sobe osim vecea u prikolici, odjeljena malim šankom, a predstavljala je kuhinju jer su u tom dijeliu bili ormarići, mali stari frižider koji se nije mogao zatvorit nikad do kraja i mikrovalna na njemu. Otvorio je frižider, uzeo zadnje pivo, pokupio je torbu s poda i taman da e pripalit pljugu i izić van kad tišinu, dobro ne tišinu, polutišinu ukrašenu šumom malog televizora prekine hroptajui kašalj. "Di ćeš ti konjusino!?" Pljuga mu je ispala kad je krenuo odgovorit, pogledao ju je na podu i kratko se okrenuo. "U školu." Sagnuo se uzeo cigaretu s poda i krenuo. Iza se be je samo čuo još jedan onakav kašalj usporedit s klasičnom glazbom i dvije riječi. "Ajde bok." Odgovorio je, sebi u bradu, dal je uopće bilo bitno i njemu i aletu dal je to čuo. Kroz glavu mu je samo prošlo kako je imao jebenu sreću da mrcina nije snimila pivu u ruci.

Na putu prema školi zujao je i samo gledao dal će naletit na nekog poznatog, zabavnog da zaluta po gradu, nije mu se dalo u školu, ljudi su ga gledali po običaju onako s gađenjem, il sažaljenjem kako bi to oni možda rekli. Ma dobro, šta je za očekivat kad fina gospoda i gospođe vide takvog klinca podrapanog i nepočešljanog, neishranjenog s pivom u ruci kako korača njihovim idiličnim gradićem. Taman se zagledao u pod i zalutao u mislima kad je zvižduk odjeknuo ulicom, okrenuo se, a ono poznata faca, zabavna faca, uvijek spremna. Karirane hlače, polu bijele, polu zelene, marte sa crvenim i zelenim žnjirancima, majica nekog pank benda koji je poznat samo u Azerbejdžanu, to je špica, što pankerskiji font i što nepoznatije ime, to je majica bolja, osmjeh tankih usana ispod onog kvrgavog nosa koji je krasio tu mršavu poluklempavu glavu sa žutom irokezom na vrhu, sitne oči su se caklile, u mraku bi se vidilo da je taj stalno sretan ko prskalica. "Izgleaš ko govno majmune, daj da te šišnem na roksu.". "Odjebi, ak me napiješ danas dam ti da mi i na pazuhu napraviš jednu.". "O-ho-ho, kad je bal nek je maskenbal, stara dobila platu pa odriješila kesu. I još bonus sused trebo pomoć oko cepanja drva pa je i on ubacio koju pinkicu u ovaj divni džepić ovih krasnih novih 'lača.". "Daj ne seri, pa kolko imaš? A 'lače, 'lače ću ti ćopit kad te nepijem i pomilujem, znaš da se uvijek nakon odnosa sa mnom obezsvjestiš." Panker zvan Savo ilti ova spodoba koja ga je sustigla ga opali šakom u rame i kaže: "Ajmo." Krenuli su laganim hodom a Savo nastavi: "Evo ovako, kolko iam nije bitno, a evo tebi ovo u padže pa da znaš da te neu sjebat, a sad ajmo do keve u stan da te šišnem i da cimnem s kućnog ostale đibere pa idemo pit, nema tjedan dve srijede, ovo je jedina ovaj tjedan i mora da se lepo provedemo." Gurne mu sto kuna u džep i nastave. "A na kog ostale đibere si mislio, kog buš zvao?". "A sad kurac kog, sve, koda ti sad moram nabrajat."

Došli su kod Save u stan, njegova stara, brižna i radišna samohrana majka, koja radi kao medicinska sestra i još ima živaca skrbit se i za to govedo od čovijeka ponudila nam je nekakve kifle koje je sama spravila, Savo je odma strpao dve u usta, a ova konjina je rekla da nije gladan. Ušli su u sobu kod Save a on je ubacio neki pank cede u liniju i pustio tako glasno da jedva pričat mogu a da se ne deru. Po običaju počeo je mljet kako je s novom 2000. godinom pank počeo cvjetat kako kod njih u državi tako i u cijelom svijetu. Otišli su u kupaonu, nije se htio ni gledati tokom tog bolnog procesa. Dok mu je Savo gulio glavu tim aparatom za šišanje iz drugog svijetskog rata pušio je cigaretu polako koda mu je zadnja. "E sad ličiš na nešto." Gledali su u ogledalo. "Daj odjebi s takvim upadicama, to je koda ja tebi govorim da si smeće od čovjeka. Kakvog smisla ima govorit stvari koje su opće poznate u cijelom svijetu." Nasmijali su se, a kremboš je zbog nelagodekoju je uvijek osjećao u savinom fino uređenom stanu odma rekao: "Aj idemo." "Aj sam da kevu pozdravim i da maznem kiflu za put, oš ti koju?" "Fala, nebi, aj požuri."

Sedam litara vina i tri litre kole, dvije kutije Yorka, dva smrdljiva pankera sjede na poderanom kauču u napuštenoj maloj zgradi bivšeg kolodvora i komentiraju kako bi te srijede stvarno mogao bit maskembal. Dok su raspravljali kroz pola sata skupilo se cijelo društvo i još par potočića alkohola s njima, danas se baš potrefilo da su svima starci dobili na lutriji il nekaj slično, stvarno jedna od bogatijih srijeda u povijesti tog društva. A sad da vas upoznam s društvom. Robi, najstariji u ekipi koja se kretala od 16 do 19 godina on je jedini imao 22 zaposlen, uvijek pouzdana opcija kad ti se pije, uvijek ima para jer zarađuje, ćelav, visok, lagane brade, nabildan, uvijek u trapericama i klasičnim adidas šuzama, to mu je zaštitni znak valjda, Amanda, ozbiljna crnokosa poželjne figure i normalne visine, vjećito u svijetlim poderanim trapericama i starkama, ruž na ustima punim ustima ispod onih mačkastih očiju uvijek ju je činio veoma poželjnom djevojkom, ona je ne periode furala sa Savom. Reka, vječiti roker, valovita smeđa kosa do ramena, mršav, uvijek s gitarom, karirane raskopčane košulje prek majica i po ljeti i po zimi. Lutka, niska sisata mršava plavušica, bomba, svi su za njom slinili, ziherice po ušima, uvijek neki dobar pank stil je isfuravala, bila je i slatka i seksi, par puta je i kreten s njom zaglavio malo u pijanim noćima. Vrana, crvena ruga irokeza sa ravno odrezanim šiškama, zgodna curica, sasvim simpatična, ona je bila izvor svih hand made stvari koje je itko tamo imao, vječito neke tajice žarkih boja i minice ta je uvijek imala neke čudne uzorke čak i na glavi pored irokeze. Debeli, simpatični bucmasti panker zelene irokeze, u društvu simpatičan i pričljiv, uvijek za zajebanciju, a prema ljudima koje nezna uvijek oprezan i uvijek spreman za potuć se. Vinko, prozvan po popularnom najjeftinijem vinu u tom kraju, plav i raščupan samozatajan, uvijek za napit se, isto je prašio gitaru u svom bendu, ali svirao je samo pank, uvijek pank i ništa drugo. I zadnja osoba društva je bila Kiki, mršava, crvena ravna kosa do ramena, savršen razdjeljak po sredini, pune usne, mačkaste zelene oči, guza i sise više nego dobre, furala se na neku pank rokericu, često je završavala s kretenom kad bi se napili i ostali bilo gdje sami. To bi bilo to od ekipe koja je bila stalna, ovi ostali koji su dolazili, prolazili, odlazili nisu bitni spomena. A sad idemo dalje o toj noći, pijana noć, Savo se opet nekaj navlačio s Amandom, malo se baruckaju, malo svade, malo tuku, Lutka je opalila Debelog u nos jer ju je htio zbarit, al dobro, ništa ozbiljno, ona tak uvijek skoro reagira tako kad je netko oće obletit, rijetki nisu dobili taj udarac, mnogi, čak i po više puta. Ekipa se razišla negdje oko pol 3. Al iako bez puno upečatljivih stvari, i još manje pamtljivih(to je ipak zbog količina alkohola) noć je bila jedna od boljih u zadnje vrijeme, tek je počelo proljeće i ovo se željno iščekivalo, naglo zatopljenje, raj, sad se znalo da počinje sezona ovakvih izlazaka.

Došao je kući teturajući, otvorio vrata i ušao. Kada ih je zatvarao zaškripila su, čulo se komešanje iz fotelje koja je okrenuta prema televizoru, hroptanje koje je bilo nešto bez čega se mrcinino buđenje ne događa. Nebi on ni pogledao prema vratima da nije bilo prokletog starog crnog šugavog sata na zidu, tek nakon kratkog mamurnog pogleda prema njemu okrenuo se, a onda je počelo. "Jebem ti mater nenormalnu! Pička ti materina! Di ćeš ti nać posao kad završiš tu školu." Ustajao je i kretao prema njemu. "Jebem ti mater kad bi te neko i primio na poso unatoč tim tvojim ocjenama i jebenoj smećarskoj školi koja je za nezna ni sam bog koji posao sad te zbpog ove frizure nebi primio! Idiote! Kaj ćemo živit od ove moje šugave invalidske pičke materine koja je dva pišljiva soma mjesečno!" Mislilo se na penziju. Pogledao ga je lagano podigavši glavu prema njemu. "Stari to je škola za parketara." "Smeće jedno pijano!" Urliknuo je i otvorenim dlanom ga maznuo u sljepoočnicu, prosuo se po podu ko kanta šodra. Stari je pogledao prema njemu, pljunuo pored njega na pod i samo propustio: "Eh jebem ti mater!" Stari se vratio u fotelju a on se povukao na madrac u kutu prolaza prema veceu i tamo i zaspao.

Probudili su ga glasovi, sunce koje je kroz prozorčić iznad glave pičilo u njegove oči mu nije dopuštalo da vidi išta, mamurno je podignuo ruku da zakloni oči od njega, glava mu je pucala. Nakon par sekundi malo se pribrao i shvatio da to je to što se čuje u prikolici žensko hihotanje.

TO BE CONTINUED XD
- 16:47 - Komentari (5) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se